DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 5     <-- 5 -->        PDF

iue;3jj[0đ OCUBUICBU ejaAjp atpjsnptti i apajAuđ a^suins iuisjqo.iđ ns jaC CBOBUZ
T03A o^ixo;n mm OAO SAS ajeoiuu3:i i ajafuazur SSBU I aCioEztuBgjo asBu UL
i rešavani na nivou komune. Od stava i zalaganja naših organizacija zavisi koliko
će se pravilno rešavati ova pitanja. Kad se ima u vidu da su baš nerazvijene
komune, a naročito komune »seoskog tipa« u planinskim područjima, u svom
daljem razvitku upućene na šumsku privredu i industriju drveta, onda aktivnost
naših organizacija u tim komunama na unapređenju ove dve privredne oblasti
dobij a daleko veći i širi društveno-politički značaj. Zato je povezivanje sa
opštinskom organizacijom socijalističkog saveza i organima narodne vlasti, kao
i sa drugim inženjersko-tehničkim organizacijama, uslov za uspešan i konstruktivan
rad naših organizacija u komuni i srezu.


Drugo pitanje koje se pred naše organizacije postavlja jeste rad naših
inženjera i tehničara na unapređenju šumske privrede i industrije drveta. I ovo
pitanje za nas nije novo; mi smo uvek bili inicijatori rada naših inženjera i
tehničara na unapređenju ove dve privredne oblasti. O tome govore brojne
akcije koje su naše organizacije i naš Savez sprovodili u proteklom periodu.
Mnoga su pitanja rešena baš zalaganjem Saveza i republičkih društava. Ali danas,
posle V Kongresa Socijalističkog saveza, u periodu pripremanja novog
petogodišnjeg plana i novih mera koje se već počinju da sprovode u šumskoj
privredi, ovo se drugo pitanje postavlja daleko imperativnije nego što je to bilo
do sada. Na V Kongresu SSRNJ posvećena je najveća pažnja problemima ekonomskog
razvitka naše zemlje i uloge radničkog i društvenog samoupravljanja.
To nije ni malo slučajno, jer protekli sedmogodišnji period karakteriše brz i
svestran razvitak proizvodnih snaga, otimanje Jugoslavije iz zaostalosti i priključivanje
koloni ekonomski razvijenijih zemalja. Zahvaljujući ovim naporima
i uspesima naša zemlja spada danas u red onih koji imaju najvišu stopu porasta
društvenog proizvoda u svetu. Za poslednjih sedam godina likvidirane su mnoge
objektivne teškoće, u mnogo čemu savladana nasleđa zaostalosti i nerazvijenost.
Taj period karakteriše rešavanje suštinskih problema skladnog razvijanja socijalističkih
društvenih odnosa u našoj zemlji. U nizu privrednih oblasti zabeležene
su brojke koje su iz perspektive 1952 godine i ranijih, mogle da izgledaju
samo kao dornen želja. Nekoliko podataka o tome dovoljna je ilustracija. Od
1952—1959 društveni produkt i nacionalni dohodak su se udvostručili; obim
industriske proizvodnje porastao je za 2,4 puta, a poljoprivredna proizvodnja u
1959 veća je za 50% od predratne; u ovom sedmogodišnjem periodu zaposleno
je u društvenom sektoru 1,100.000 novih radnika i službenika, a poljoprivredno
stanovništvo svedeno je na 50% od ukupnog stanovništva; industriska proizvodnja,
a u odnosu na predratni nivo, porasla je u celoj zemlji četiri puta i to
u nerazvijenim područjima znatno brže i potpunije: u BiH pet puta, u Makedoniji
osam puta, u Crnoj Gori deset puta.


Svi ti uspesi ne bi bili razumljivi ni potpuni kad se ne bi istaklo da je njihova
osnova bio sistem radničkog i društvenog samoupravljanja koji pretstavlja
jednu od osnovnih vrednosti našeg socijalističkog društva i koji ove godine
beleži desetogodišnjicu svog postojanja i neprekidnog usavršavanja. To je period
u kome je iz temelja izmenjen položaj proizvođača u procesu proizvodnje
i celokupnog našeg života.


U kompleksu daljih zadataka koje je postavio V Kongres Socijalističkog
saveza treba ukazati na plan našeg daljeg razvitka čije je osnove izložio drug
Tito. U pripremama nacrta plana za naredni petogodišnji period od 1961—1965


195