DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 38     <-- 38 -->        PDF

JEDNA STARA PRAKTIČNA METODA RAČUNANJA PRIRASTA


U PREBORNIM SUMAMA
Dr. Dušan Klepac


U vrijeme, kad se bavimo proučavanjem prirasta naših šuma i kad iznalazimo
nove metode rada, mislimo, da ne će biti na odmet, ako primijenimo i
stare metode, koje su iskušane u drugim zemljama. U tom članku želimo opisati
jednu staru, praktičnu metodu za izračunavanje prirasta,
koja se sve do danas održala u prebornim šumama francuskih Alpa, ali koja nije
prodrla do nas. To je metoda Andre Schaeffera , prvi put opisana pred 50
godina u časopisu Francuskog šumarskog društva pokrajine Franche -
Comte.


OPIS METODE


A. Schaeffer je sastavio dvoulazne prirasne tablice za jelove
preborne šume. Jedan ulaz tih tablica je drvna masa na panju (M) po hektaru
a drugi je ulaz prosječno vrijeme prijelaza (Ts) za sastojinu kao
cjelinu, kako je to navedeno u tabeli 1. To su dva elementa, koji se mogu pouzdano
izmjeriti za svaku sastojinu. Drvna masa se određuje mjerenjem prsnih
promjera stabala iznad 17,5 cm debljine. Prvi debljinski stepen (20) obuhvata
stabla od 17,5 do 22,5 cm prsnog promjera, drugi debljinski stepen stabla od
22,5 do 27,5 cm i t. d.
TABELA 1.
Prosječno vrijeme Drvna masa na panju (M)
prijelaza (Ts) u 320 m3 250 m3 200 m3 150 m3 100 m3
Godišnji prirast po jednom hektaru u m3


godinama
17,5 13,7 10,9 8,2 5,5


6


13,2 10,3 8,3 6.2 4.1


8


10,5 8,2 6,6 4,9 3 3


10


8,8 6,9 5,3 4,1 2.6


12


7,5 5,9 4,7 3.5 2.3


14


6,6 5,2 4,1 3,1 2,0


16


5,8 4,5 3,6 2,7 1,8


18


5,2 4,1 3,3 2,4 1,6


20


4,8 3.7 3,0 2,3 1,5


22


4,4 3,4 2,8 2,1 1,4


24


4,0 3,1 2,5 1,9 1,2


26


3,7 2,9 2,3 1,7 1,1
28 3,5 2,7 2,2 1,6 1,1
30 3,3 2,6 2,1 1,5 1,0
32 3,1 2,4 1,9 1,5 1,0


34 2,9 2,3 1,8 1,4 Ü,9
36


2,7 2,1 1,7 1,3 0,8


38


2,6 2,0 1,6 1,2 0,8


40


2,5 2,0 1,6 1,2 0,8


42
44 2,4 1,9 1,5 1,1 0,7


46 2,3 1,8 1,4 1,1 0,7


228




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Prosječno vrijeme prijelaza se utvrđuje pomoću Presslerov a svrdla
tako, da se izbrajaju godovi na izvrcima duljine od 2,5 cm. Broj godova na
izvrtku, dugom 2,5 cm, zovemo vrijeme prijelaza. Prosjek od individualnih vremena
prijelaza daje nam prosječno vrijeme prijelaza. Ako neki
odjel ima 250 m3 po jednom hektaru i ako je prosječno vrijeme prijelaza u toj
sastojini 20 godina, onda po Schaefferovo j tabeli godišnji prirast jelovine
u tom odjelu iznosi 4,1 m3 po hektaru.


Navedenu tabelu konstruirao je A. Schaeffe r na temelju jedne svoje
normale za preborne šume Alpa. Pomoću mnogobrojnih inventura on je utvrdio,
da u srednjoj alpskoj regiji normalna jelova preborna sastojina ima oko 400
stabala debljih od 17,5 cm prsnog promjera sa drvnom masom od oko 320 m3/ha
i temeljnicom od 36,1 m2/ha. U tabeli 2. naveli smo tu normalu, koju Schaeffe
r smatra najpovoljnijim tipom za tamošnje jelove šume.


TABELA 2.
Drvna masa u m3
Debljinski
stepen u cm
20
Broj stabala
po hektaru
114
Tarifa
0,2
po debljinskim
stepenima
22,80
po debljinskim
razredima
25 73 0,4 29,20
30 55 0,6 33,00 120,20
35 44 0,8 35,20
40
45
35
27
1,1
1,4
38.50
37,80
50 21 1,9 39,90 202,10
55 17 2,5 42,50
60 14 3,1 43,40


Ukupno 400 322,30 322,30


Schaeffe r kaže, da je ophodnjica od 16 godina u srednjoj oblasti Alpa
nužn a i dovoljna , da jelova stabla pređu iz jednog debljinskog stepena
u slijedeći viši.


Iz tabele 3. vidimo, koja se stabla teoretski mogu posjeći u toku jedne ophodnjice,
da bi na koncu ophodnjice našli početno stanje, dakako, uz pretpostavku,
da je neinventarizirana drvna masa (stabla tanja od 17,5 cm prsnog
promjera) dovoljna.


TABELA 3.


14—73 = 41 stablo od 20 cm s drvnom masom 8,20 m3
73—55 = 18 stabala od 20 cm 7,20 m3
55—44 = 11 stabala od 30 cm 6,60 m3
44—35 = 9 stabala od 35 cm 7,20 m3
35—27 = 8 stabala od 40 cm 8,80 m3
27—21 = 6 stabala od 45 cm 8,40 m3
21—17 = 4 stabla od 50 cm 7,60 m3
17—14 = 3 stabla od 55 cm 7,50 m3
14— 0 = 14 stabala od 60 cm 43,40 m3


Ukupno 114 stabala Ukupno 104,90 m3




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 40     <-- 40 -->        PDF

U toku 16 godina moći ćemo u svakom debljinskom stepenu posjeći stabla,
koja nisu potrebna u slijedećem višem debljinskom stepenu; njihov broj definiran
je diferencijom broja stabala u dvjema susjednim debljinskim stepenima
(vidi tabelu 3.). Iz tabele 3 se razabire, da se u toku ophodnjice od 16 godina
može posjeći 114 stabala s drvnom masom od 104,9 m3/ha. Prema tome godišnji
etat iznosi 104,9 m3 :16 = 6,6 m3 po hektaru produktivne šumske površine. U
tom je slučaju etat jednak prirastu! Cifra od 6,6 ml3/ha znači maksimum. U
praksi se preporuča realizirati nešto niži etat zbog koeficijenta sigurnosti.


Ako je prosječno vrijeme prijelaza 6, 8, 10, 12 godina i t. d., te ako cifru
od 105 m3 podijelimo sa 6, 8, 10, 12 i t. d., dobivamo ove prosječne godišnje
priraste po hektaru: 17,5 m3, 13,2 m3, 10,5 m3, 8,8 m3 i t. d.


Eto na taj je način A. Schaeffe r dobio podatke o prirastu u drugoj koloni
tabele 1. Podaci u ostalim kolonama dobiveni su na temelju jednostavne
proporcije. Kod iste prosječne širine goda, prirast je to veći, što je drvna masa
veća. Ako drvna masa neke sastojine iznosi 250 m3/ha i ako je prosječno vrijeme
prijelaza u toj sastojini 16 godina, onda prosječni godišnji prirast (Z)
iznosi:


6,6 m3 : 320 m3 = Z : 250 m3


Z = 5,2 m3/ha


U tabeli 1. navedeni su godišnji prirasti za drvne mase od 100, 150. 200,
250 i 320 m3 i za prosječna vremena prijelaza od 6 do 46 godina. Za druge drvne
mase i za druga prosječna vremena prijelaza treba vršiti interpolaciju ili jednostavnu
multiplikaciju. Za drvnu masu od 400 m3/ha valja podvostručiti podatka
u koloni 4, a za drvnu masu od 450 m3/ha valja potrostručiti cifre u koloni 5.


Za podatke o prirastu u tabeli 1. A. Schaeffe r kaže, da nisu apsolutno
točni, ali da se mnogo ne razlikuju od prirasta, koji su utvrđeni po kontrolnoj
metodi.


Podaci o godišnjem prirastu u tabeli 1. mogu se izraziti ovom formulom:


U toj formuli (M) označava drvnu masu na panju po jednom hektaru; (Ts)
je prosječno vrijeme prijelaza za sastojinu kao cjelinu, uzimajući u račun deljinske
stepene od 5 cm.


Postotak prirasta (p) iznosi prema tome:


1


~´10°


P = . m


3Ts
Navedene formule upotrebljavaju se u običnoj francuskoj praksi uređivanja
prebornih šuma.
DEMONSTRACIJA METODE


Možda će biti najinstruktivnije, ako posegnemo za pokusnom plohom
»Jasle I«, jer je za tu plohu donesen detaljni opis i obračun prirasta po jednoj
drugoj metodi u Šumarskom listu br. 1/1953. na str. 192.—196. Individualna
vremena prijelaza za tu plohu navedena su u tabeli 4 tog članka. Prosječno
vrijeme prijelaza (Ts) za sastojinu kao cjelinu iznosi 14,7 godina, ako uzmemo
u račun broj stabala, kao težine u pojedinim debljinskim stepenima. Može se




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 41     <-- 41 -->        PDF

postupiti i jednostavnije, tako da se uzme medijalna vrijednost svih individualnihnih
vremena prijelaza. Treba samo odbrojiti polovicu individualnih vremena
prijelaza koji su nanizani po veličini. U sredini se nalazi medijan. Za
pokusnu plohu »Jasle I« medijan individualnih vremena prijelaza iznosi oko
14 godina. Za vrijednost M = 514 m3/ha i Ts=14 godina godišnji prirast po
tabeli 1. iznosi 11,8 m3/ha. (Za M = 250 m3/ha i Ts = 14 godina Z =5,9 m3, a
za M = 500 m3/ ha ->z = 5,9 m3 X 2 = 11,8 m3/ha).


Po Lachausseovo j formuli izračunali smo za istu pokusnu plohu
godišnji prirast od 11,3 m3 po hektaru kako je to detaljno navedeno u spomenutom
Šumarskom listu.


Na ostalim plohama, gdje smo izvršili ispitivanja Schaefferov e formule,
razlike su negdje veće, negdje manje.


LITERATURA


A. Schaeffer : Un type de futaie jardinee, Bulletin trimestriel de la Societe
Forestiere de Franche — Comtć et Beifort, 1900.
A. Schaeffer : Accroissement d´un masiff jardine, Bulletin trimestriel de la
Societe Forestiere de Franche — Comte et Beifort, 1906.
RESUME


I/auteur evoque la methode de A. Schaeffe r pour la determination de
l´accroissement dans la foret jardinee, decrite dans le Bulletin trimestriel de la
Socište Forestiere de Franche — Comte No 5, Mars 1908


O NEKIM KARAKTERISTIKAMA ASOCIJACIJE QUERCETOCARPINETUM
SERBICUM RUDSKI


Dr. Milovan R. Gajić


Šume kitnjaka i graba zauzimaju u zapadnim krajevima naše zemlje, dovoljno
svežim krajevima, najrazličitije položaje, dok se u istočnim delovima sa
suvim i kontinentalnim podnebljem povlače na vlažnija i zaštićenija mesta u
dolinama reka i potoka i na severne položaje (1). Nešto slično nalazimo, ali za
Srbiju, i kod Rudsko g (2), koji opisujući šume asocijacije Querceto-Carpinetum
ističe da one »... dolaze uvek u manjim kompleksima ili čak fragmentarno
na dnu dubokih, vlažnih jaruga i uvala, usred"ploha Quercetum confertae-cerris
ili čine najniži pojas severno eksponiranih strana rečnih dolina.« Ova je specifičnost
staništa asocijacije Querceto-Carpinetum serbium od posebnog značenja,
jer se pomenuta fitoeenoza javlja u raznim predelima Srbije sa nejednakim
sastavom, koji je bez sumnje odraz određenih klimatskih uslova. Ustvari ova
se asocijacija javlja u Srbiji u vidu dve varijante: jedna mezofilnija, kod koje
se u spratu drveća nalazi Quercus petraea i Carpinus betulus, i druga termofilnija,
kod koje u spratu drveća imamo Quercus cerris, Q. conferta i Carpinus
betulus. O ovome smo u jednom od naših ranijih radova govorili i izneli ukratko
tu pojavu (3). Ovom prilikom želimo da se na tom pitanju detaljnije zadržimo.


Ističući specifičnosti asocijacije Querceto-Carpinetum u jugoistočnom delu
Šumadije Ruđsk i (2) navodi termofilne vrste kao Quercus pubescens, Carpinus
orientalis, Cornus mas i dr. po kojima se pomenuta fitoeenoza razlikuje od


231