DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 33 <-- 33 --> PDF |
PRAVNA RAZMATRANJA IZ OBLASTI ŠUMARSTVA Nikola Vučković I. POJAM SUME O propisima koji reguliraju problematiku šumarstva uporedo s pojmom šume, kao jednako važan, susrećemo pojam šumskog zemljišta. To su dva osnovna pojma koji određuju djelokrug rada i privredne grane i upravne oblasti šumarstva. Privredna djelatnost, koja se vrši u šumi i na šumskom zemljištu i upravna u vezi sa šumom i šumskim zemljištem, podvrgnute su režimu propisa iz oblasti šumarstva. Stoga je prirodno bilo očekivati da će zakonodavac ova oba pojma bliže odrediti. Međutim on je u Zakonu o šumama rekao što smatra šumskim zemljištem, dok je definiciju pojma šume izostavio. Izgleda da je tome razlog s jedne strane činjenica, što nauka o šumarstvu ni jednu od brojnih definicija šume nije usvojila kao potpunu i točnu, a s druge strane pretpostavka zakonodavčeva, da se za praktičnu primjenu propisa uglavnom zna što je šuma, pa stoga definicija šume nije tako neophodna kao što je definicija šumskog zemljišta u svrhu da bi se moglo razgraničiti od poljoprivrednog i ostalih zemljišta. Praksa pokazuje da ovo stanovište nije ispravno. Prilikom rješavanja mnogih pitanja kao na pr. razgraničenja šuma od parkova i pašnjaka obraslih drvećem, određivanja nadležnosti u upravljanju s manjim grupama stabala, davanja dozvola za sječu, plaćanja takse za sječu itd., javljaju se sporni slučajevi, koje nije moguće pravilno riješiti, ako se ne zna što zakonodavac smatra pod pojmom šume. U nedostatku definicije u propisima, organi uprave i sudovi obraćaju se Sekretarijatu Izvršnog vijeća Sabora za šumarstvo kao nadležnom organu za davanje objašnjenja za primjenu propisa iz oblasti šumarstva, tražeći odgovor na prednja pitanja. Odgovarajući na pitanje Sekretarijat objašnjuje, u stvari definiciju šume, daje u obimu koji je potreban za pravilnu primjenu pojedinog propisa. Tako na pr., ako se radi o pitanju, da li je privatnik dužan u konkretnom slučaju da traži odobrenje za sječu stabala ili da plati taksu za sječu, definicija glasi da je šuma kompleks stabala, čija je glavna svrha produkcija drvne mase. Ovakova definicija, premda nepotpuna, korisno služi spomenutoj svrsi, jer ne obuhvaća sporadična stabla na livadama, pred kućom, uz puteve i t. d. Ovdje treba istaknuti da mnoge šumarije traže dozvolu za sječu svakog stabla, bez obzira da li se ono nalazi u šumi ili van nje, što je protivno postojećim propisima, a svakako je posljedica nedostatka spomenute definicije. U drugom slučaju, na pr. u cilju razgraničavanja nadležnosti u upravljanju, za rješenje pitanja, da li se radi o parku ili šumi, sekretarijat spomenuto objašnjenje upotpunjuje s zaštitnim ciljem koji ima konkretna šuma, pa opet objašnjenje odgovara svrsi. Iz pitanja, koja postavljaju sudovi i suci za prekršaje, vidi se da je definicija šume potrebna i za pravilnu primjenu propisa iz oblasti krivičnog prava. Ovo iz razloga što pitanje, da li se radi o običnoj ili šumskoj krađi (ili oštećenju tuđih stvari), da li se radi o običnoj krađi ili prekršaju iz toč. 5 čl. 47 Zakona o šumama, da li izvjesna djelatnost nosi obilježja pustošenja šume i t. d., zavisi od pitanja, da li je djelo izvršeno u šumi ili van nje. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Definicija šume bi korisno poslužila i za pravilnu klasifikaciju kultura u katastru, jer je poznato da su u katastru često šume označene kao pašnjaci. Postoji niz drugih propisa za čiju bi pravilnu primjenu definicija šume dobro poslužila kao na pr. Osnovni zakon o eksproprijaciji, propisi o priznanju vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu općenarodne imovine (uzurpacije) i t. d. U zadnje vrijeme postavlja se pitanje, da li se plantaže brzorastućih vrsta drveća, s obzirom da se radi o biljnoj zajednici umjetno stvorenoj, smatraju šumom u smislu postojećih propisa. Da se izbjegne spor i u ovom pitanju definicija šume bi nesumljivo korisno poslužila. Iz prednjeg se vidi, da je spomenuta definicija za pravilnu primjenu propisa potrebna, da se ona može dati, kao i to da njena eventualna nepotpunost s gledišta nauke o šumarstvu za svrhu za koju se daje ne bi imala nikakovih negativnih posljedica. Dalje se iz izloženog dade zaključiti, da je potrebno da spomenuta definicija sadrži elemente iz kojih bi proizlazilo da se šumom u smislu Zakona o šumama smatra toliki i takav (biološki opis) kompleks obrastao drvećem ili grmljem, koji je s obzirom na njegov cilj potrebno podvrgnuti režimu propisa i mjera iz oblasti šumarstva. Postoji mišljenje prema kome je, mjesto definicije šume, dovoljno u Zakonu o šumama podijeliti šume prema svrsi kojoj su namijenjene kao na pr.: na privredne šume koje prvenstveno služe proizvodnji drveta, na zaštitne šume koje služe zaštiti objekata, klime i t. d., tako, da bi se one skupine drveća, koje ne služe ni jednoj od Zakonom nabrojenih namjena, ne bi smatrale šumom u smislu zakona. Ni ovo stanovište nije osnovano. Ovo iz razloga što se sporni slučajevi redovno javljaju kad se radi o manjim grupama stabala, čija namjena nije dovoljno izražen^, i stoga što samo namjena ne čini šumom jednu biljnu zajednicu već i njena priroda. Počinitelj šumske krađe kažnjava,se blaže od počinitelja obične krađe baš zbog prirode mjlieu-a na kome je djelo izvršeno. Ni definicija šumskog zemljišta dana u zakonu nije savršeno mjerilo za praktičnu primjenu. Mi znamo da se događa, da se izrazito šumsko zemljište na kršu pretvara u poljoprivredne kulture (vinograde, vrtove i dr.). Međutim se ipak bez spomenute definicije kao putokaza često ne bi moglo utvrditi, da li se u konkretnom slučaju radi o šumskom ili drugom zemljištu. Stoga smatramo da bi u novom Zakonu o šumama trebalo dati i definiciju šume. II. UPRAVLJANJE SUMAMA I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTEM Prema propisima Uredbe o organizaciji šumarstva, šumama i šumskim zemljištima u drušvenom vlasništvu upravljaju i gospodare šumska gospodarstva kao privredne organizacije. Sumama u društvenom vlasništvu smatraju se i šume, koje su dane u vlasništvo zadrugama po propisima o agrarnoj reformi ili po kojem drugom osnovu ili koje su zadruge na bilo koji način pribavile u vlasništvo. Šumama u građanskom vlasništvu gospodare njihovi vlasnici ili zadruge u koje su se vlasnici šuma udružili. Kako se, prema odredbama spomenute uredbe, šumsko gospodarstvo osniva za skupinu šuma i šumskih zemljišta, koja predstavlja prirodno ekonomsku |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 35 <-- 35 --> PDF |
cjelinu i osigurava trajno i racionalno šumsko gospodarenje, to ono upravlja i gospodari šumsko gospodarskom cjelinom kao nedjeljivom privrednom cjelinom. Iznimno od naprijed navedenog načela, da svim šumama i šumskim zemljištima u društvenom vlasništvu upravljaju šumska gospodarstva, može Izvršno vijeće Sabora određene šume i šumska zemljišta dodijeliti na upravljanje državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama kao na pr. poljoprivrednim dobrima, zadrugama, jedinicama J. A. i t. d. Ovo znači, da državni organi, ustanove i privredne organizacije (izuzev šumskih gospodarstava) mogu upravljati šumama i šumskim zemljištima samo onda, ako su im aktom Izvršnog vijeća Sabora dodijeljena na upravljanje. Sada se postavlja pitanje šta je s onim šumama i šumskim zemljištima u društvenom vlasništvu, kojima sada upravljaju pojedini državni organi, ustanove ili privredne organizacije, premda im ni sada ni ranije nisu dodijeljene na upravljanje bilo aktom Izvršnog vijeća bilo kojeg drugog nadležnog organa. Prema odredbi stava 2 čl. 7 Uredbe o organizaciji šumarske službe (N. N. 15/54), koja je važila do stupanja na snagu nove Uredbe o organizaciji šumarstva, šume i šumska zemljišta, koja su bila dodijeljena na upravljanje i korištenje pojedinim državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama, morala su se prilikom osnivanja šumarija predati ovima na upravljanje i uključiti u njihova područja. Ova je odredba samo djelomično provedena u život. Kako nova uredba sličnu odredbu nema, smatramo da je osnovano stanovište prema kojem nije potrebno vršiti u spomenutom pravcu reviziju čitavog sadašnjeg stanja. Ukoliko u pojedinom slučaju bude za to opravdanih razloga, postoji mogućnost da Izvršno vijeće državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama, koje šumama i šumskim zemljištima upravljaju bez akta o dodjeli, takvo stanje ne sankcionira. Za plantaže i nasade šumskog drveća brzog rasta spomenuta uredba predviđa, da njima mogu upravljati i druge privredne organizacije. Ovo treba protumačiti tako, da za upravljanje plantažama i nasadima drveća brzog rasta od strane privrednih organizacija nije potreban upravni akt o dodjeli. U praksi se dalje postavlja pitanje tko je ovlašten da upravlja šumama uz ceste, pruge, vodotoke i t. d. Drvoredi uz ceste nisu šume i s njima je nadležan da upravlja organ, koji upravlja putnim zemljištem. Međutim, u koliko se radi o zaštitnoj šumi na širokim zaštitnim pojasima uz autoputeve, naročito u kompleksu većih šuma, tim šumama, kao zaštitnim, u pravilu upravljaju šumska gospodarstva. Ukoliko se takve šume nalaze u građanskom vlasništvu treba ih također proglasiti zaštitnim šumama. Šumsko gospodarstvo i privatni vlasnici upravljajući i gospodareći tim šumama, pored propisa iz oblasti šumarstva, dužni su se pridržavati i propisa iz drugih oblasti, koji se na takve šume odnose (propisi putne službe, propisi o reguliranju voda, propisi o nacionalnim parkovima i t. d.). Isti princip vrijedi i za šume uz pruge, vodotoke i t. d. U vezi s dodjeljivanjem šuma i šumskih zemljišta na upravljanje i gospodarenje postavlja se pitanje, da li se šume i šumska zemljišta, već jednom dodijeljena državnim organima, ustanovama i privrednim organizacijama, ovima mogu oduzeti. Ovo naročito vrijedi za privredne organizacije i ustanove s privrednim poslovanjem, kojima se prema propisima Zakona o sredstvima privrednih organizacija dodijeljena sredstva samo saveznim zakonom mogu oduzeti. Ovo pitanje Uredbom o organizaciji šumarstva nije regulirano niti je moglo biti regulirano, budući da spada u nadležnost saveznog zakonodavstva. Među |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 36 <-- 36 --> PDF |
tim, s obzirom na prirodu šuma i šumskih zemljišta, potrebno bi bilo u savez nim propisima takvu mogućnost predvidjeti svakako uz posebne uvjete s obzirom na privredni plan, investicije i t. d. Naročito bi bilo potrebno omogućiti naknad no mijenjanje šumsko gospodarske cjeline. Ovom prilikom je potrebno istaknuti, da se šumska zemljišta i zemljišta pod šumom u smislu odredaba Zakona o sredstvima privrednih organizacija smatraju osnovnim sredstvima tih organizacija u koliko im služe u privredne svrhe. Da li se šume (drvna masa) i koje imaju smatrati osnovnim sredstvima, ostaje otvoreno pitanje, koje će riješiti savezni propisi. Državni organi, ustanove i privredne organizacije, kojima su šume i šumska zemljišta predane na upravljanje i gospodarenje, dužni su s njima gospodariti u okviru postojećih propisa, društvenih planova i šumsko uređajnih osnova. Sto sve spada u gospodarenje šumama i šumskim zemljištima vjerojatno će bliže odrediti novi savezni zakon o šumama. Međutim nesumnjvio je, da u gospodarenje šumama spadaju uzgoj, njega i zaštita šuma kao i eksploatacija šuma i šumskog zemljišta, te druge djelatnosti potrebne za uspješno obavljanje gospodarenja šumama i šumskim zemljištima. U vezi s eksploatacijom šuma treba napomenuti, da se često u praksi pojam prava eksploatacije šuma izjednačava s pojmom prava na sječu šuma" što je nepravilno. Pod pojmom prava eksploatacije šuma i šumskih zemljišta treba razumjeti pravo na ekonomsku korist od glavnih i sporednih šumskih proizvoda. Sječa je jedna od radnji, kojima se to pravo ostvaruje, koju organ upravljanja može ali ne mora sam da vrši. Dalje treba napomenuti, da se u praksi u sporedne šumske proizvode uključuju i iskorišćavaju i djelovi zemljišta koji to nisu, kao na pr. velike naslage kamena, šljunka i dr., što po našem mišljenju nije pravilno. Prema propisima Zakona o sredstvima privrednih organizacija promet zemljišta i zgrada se vrši na osnovu posebnog saveznog zakona. Kako savezni Zakon o prometu zemljišta i zgrada ne obuhvaća šumska zemljišta i zemljišta pod šumom, to se promet ovim zemljištima u društvenom vlasništvu ne može vršiti. Isto stanovište proizlazi iz odredaba Zakona o šumama. Prema tome državni organi, ustanove i privredne organizacije ne mogu raspolagati šumskim zemljištima i zemljištima pod šumom u društvenom vlasništvu, kojima upravljaju. III. ŠUMSKA TAKSA Naziv »šumska taksa« uobičajen je već davno u šumarskoj terminologiji premda sadržajno ne odgovara onom što se pod tim izrazom misli. Takse su javne pristojbe — novčana davanja, koja se naplaćuju za usluge organa javne uprave, za potrebu javnih institucija ili imaju značaj poreza, dok je šumska taksa propisima unaprijed određena prodajna cijena drveta na panju. Šumska taksa ima sa ostalim taksama samo formalne sličnosti, a to je činjenica što i ona predstavlja unapred određene iznose, koji se moraju plaćati. Sadržajno se od taksa sasvim razlikuje, jer je obavezi plaćanja taksa izvor u propisima, a šumskoj taksi u ugovoru. Osoblje, koje radi u šumarstvu i drvnoj industriji, vrlo dobro zna što je šumska taksa. Međutim spomenuti izraz, zbog svoje formalne sličnosti s taksama, u praksi je često uzrok doncšenju nepravilnih odluka od strane organa državnih vlasti. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Predmete u vezi s naplatom taksa nadležni su da rješavaju organi javne uprave, dok su sporove u vezi s naplatom šumske takse nadležni da rješavaju sudovi. Međutim se u praksi dešava, da predmete u vezi s naplatom šumske takse rješavaju organi uprave, a sudovi se oglašavaju nenadležnim za rješavanje takvih predmeta ili se i jedni i drugi oglašavaju nenadležnim i tako dolazi do sukoba nadležnosti i do nepotrebnog odugovlačenja postupka, što se naročito u privredi štetno odražava. Mora se priznati, da u zadnje vrijeme takvih slučajeva ima sve rjeđe. Treba također napomenuti, da se vrlo često u službenom dopisivanju zbog sličnosti izraza šumskom taksom naziva taksa za sječu ili obratno tako, da se tek iz sadržaja predmeta može razabrati o čemu se zapravo radi. Premda je šumarijama od strane Sekretarijata Izvršnog vijeća Sabora za šumarstvo preporučeno, da izbjegavaju upotrebu spomenutog izraza i da mjesto njega upotrebljavaju izraz »cijena drveta na panju«, naziv šumska taksa kroz dugo vrijeme upotrebe toliko je uhvatio korijen, da u tom pravcu nije bilo uspjeha. Odlukom Saveznog Izvršnog vijeća o prestanku važenja Odluke o najvišim cijenama drveta na panju (SI. list 13/60) stavljena je van snage Odluka o najvišim cijenama drveta na panju. (SI. list br. 32/54), na osnovu koje je Izvršno vijeće Sabora svake godine donosilo republičku Odluku o najvišim prodajnim cijenama drveta na panju iz šuma općenarodne imovine (šumske takse), tako da sada šumske takse kao unapred određene prodajne cijene drveta na panju nema. Kako je time nestalo ono što je cijeni drveta na panju dalo naziv »taksa«, izgleda, da će u buduće naziv »šumska taksa« podijeliti sudbinu naziva »taksacija « za pojam uređivanja šuma (također grčkog porijekla), koji se zadržao samo u razgovoru među stručnjacima, dok se u službenim spisima ne upotrebljava. Ovaj će se izraz vjerojatno u buduće u diskusijama i razgovoru zbog njegove uobičajenosti upotrebljavati za oznaku pojma vrijednosti drveta na panju i to u vezi s financijskim poslovanjem i raspodjelom dohotka šumskih gospodarstava kao i u vezi s fondom za unapređenje šumarstva u koliko ovaj i dalje bude postojao. JURIDISCHE BETRACHTUNGEN AUF DEM GEBIET DES FORSTWESENS Autor macht einige Vorschäge die in dem neuen Forstgesetz fixiert werden sollen, so z. B. die Definition für den Begriff »Wald«, weil diese Bestimmung bisher in unserem Gesetze fehlt. Ausserdem, meint der Autor, Tersinus »Waldtaxe« ist schlecht eingeführt und man soll ihn aus der Forstpraxis ausschliessen. Besser wäre es: »der Stockpreis«. |