DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 26 <-- 26 --> PDF |
PERUĆICA — NAŠ PRAŠUMSKI REZERVAT Ing. Nikola Eić a) Općenito Ono što je Amerikancu nacionalni park Yellowstone to je za nas Jugoslovene, a možda i za Evropljane — naš najizrazitiji nacionalni park svoje vrste — »Perućica«. Ona je kao izvanredno rijedak objekat zaštite prirode ponos, ne samo nas, nego i čitave Evrope. Ona je još jedina u ovome kutiću svijeta u punoj mjeri i Smrčevo gigant stablo u odj. 58 Perućici, visoko 65 m. veličanstvenim razmjerama sačuvala netaknuti prirodni kult — pravi prašumski karakter — zahvaljujući svom izvanredno pogodnom i teško pristupačnom položaju. U nju već godinama dolaze naučnici, šumari, đaci i svatko tko ima i malo smisla za ono što je veličanstveno i što oplemenjuje ljudski duh bilo sa naučnog, bilo sa turističkog, romantičnog ili estetskog stanovišta. Kao šumar taksator detaljno sam je premjeravao i u njoj duže boravio još 1938. god., a i poslije toga pohađao sam je bezbroj puta. O njoj sam 1951. god. u Sarajevu održao javno predavanja u dvorani prepunoj šumara i nešumara. O njoj sam pisao nekoliko i stručnih i popularnih članaka, a na osnovu tih mo |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 27 <-- 27 --> PDF |
lih publikacija pisali su gotovo svi naši dnevni listovi. O njoj su šumari diskutovali na daleko i široko, o njoj se (a naročito poslije moga predavanja i članaka iz 1951. god.) možda najviše govori na šumarskim, lovačkim i turističkim skukovima kod nas. Pa šta se u ovoj tajanstvenoj prašumi toliko krije, kada se o njoj danas toliko govori i piše?! S punim pravom ona je dostojna da se o njoj ne samo dosada pisalo i govorilo, nego će se i ubuduće dugo pisati i govoriti. Ona krije u sebi mnoge prirodne tajne, koje smo tek načeli, ali smo još daleko od toga da bismo ih sve otkrili i u šumarskoj praksi primijenili. Ta je šuma neiscrpni izvor prirodnih zakona — naša šumarska »ĆABA« na koju će se možda hodočastiti kao u drevnu Meku i Medinu. U njoj može svaki čovjek bez obzira na doba, stalež i kulturni nivo naći mnogo i mnogo duševne i naučne hrane. Eto zato se o njoj danas toliko govori i piše i zato se u nju sve više dolazi. b) Položaj, veličina i sastav Perućice U jugoistočnom dijelu Bosne sa desne strane legendarne Sutjeske, ispod samog Maglica leži jedan tihi, kristalni, tajanstveni potočić — zvani Perućica, a i čitavo područje u slivu tog tihog potoka zove se »PERUĆICA«. Ona se prostoire od vrha Maglica (2.387 m) do ušća potoka Perućice u Sutjesku na koti 600 m. Dakle, to relativno malo slivno područje (svega oko 6 km zračne dužine i 1—3 km širine) prostire se na arealu sa visinskom razlikom od 1787 m. Ovo je područje piroda sa svih strana oštro ogradila od okoline. To je jedan oštri prirodni lijevak u koji nije lako ući ni sa koje strane. Sa južne strane leži ponosni i neprohodni starac Maglić, sa zapada ga štiti planina Volujak, sa istoka leži masiv Snježnice (1.900 m), a sa sjevera se Perućica sama zaštitila svojim velikim prirodnim kamenim zidom gdje potok čini veličanstveni slap Skakavac visok oko 70 m. Evo, zato je Perućica ostala dodanas netaknuta baš onako kako ju je priroda vjekovima stvarala i izgrađivala. Zato je nije mogla zahvatiti nemilosrdna oštrica eksploatatorske sjekire. Danas, kada je do njenoga ruba na Dragoš Sedlu već stigla cesta, koja dalje ne bi trebala ići, glas šumara, turista, naučnika, radnika, seljaka i svakog živog ko zna šta Perućica znači za nas i čitavu Evropu, snažno je odjeknuo na braniku ovoga našeg najizrazitijeg objekta zaštite prirode, čuvajući ga od mnoštva sjekira, koje se odavno oštre da bi ga slistile. Perućica zahvata svega 1.243 ha šuma i šum. zemljišta. Ekonomske šume zahvataju površinu od svega 1.074 ha. Ovo je po površini upravo kap u moru od ukupne površine naših šuma, pa zbog toga nije nikakova materijalna »žrtva« ako je za sva vremena potpuno isključimo iz bilo kakve sječe. Ono malo privatnih enklava u njoj treba pod svaku cijenu što prije arondirati i eksproprirati — kako bi potrebni mir još više zavladao u ovome neprocjenjivom daru prirode. Prosječna drvna zaliha po ha šumske površine iznosi ovdje 714 m3. Ima predjela (na pr. u odjelu 56) gdje drvna zaliha gigant stabala iznosi i 1353 m3 po ha". Glavna vrsta drveta je ovdje jela, koja obuhvata 60´% od ukupne drvne zalihe. Pored nje su: smrča 15% i bukva 25%. Sa stručnog je stanovišta ovo-najidealnija vrsta i omjer smjese glavnih vrsta drveća," koje sačinjavaju naše tako zvane preborne šume. Preborne šume |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 28 <-- 28 --> PDF |
obuhvataju gotovo sve šume narodne Republike BiH. U čitavoj Jugoslaviji one danas čine oko 60% površine svih šuma. Prebome šume i preborno gospodarenje smatra se danas kao jedno od najsavremenijih načina šumskog gospodarenja u svijetu. U Perućici nam j*> sama je sama priroda bez ikakve intervencije čovjeka darovala najidealniji uzorak šume za kojim naši šumari stalno teže. Ima li savršenijeg objekta i vječitog izvora od kuda će današnje i buduće generacije crpsti znanje i otkrivati još neizmjerne i duboko zastrte tajne prirode koje se baš ovdje kriju i pokazuju?! Evo opet razloga, zašto je mi danas neograničeno čuvamo i branimo! Po debljinskoj strukturi oko 60% otpada na najdeblja stabla t. j . od 60 cm naviše. A sada konačno, da vas pokušam da povedem u samu unutrašnjost ove gigant- prašume: Nikakva suša potoku Perućici ni malo ne škodi, jer ga čine mnogobrojni izvori ispod Maglica najvišeg brda BiH. Gusti sklopovi gorostasnih stabala vrše savršenu regulaciju vodenih taloga t. j . ne dozvoljavaju naglo oticanje niti jače isparavanje. Gotovo u svakom odjelu ovoga sliva ima po nekoliko izvora kao kristal koji ljeti gase žeđ putnika koga sreća ovamo nanese. Da bi malo pobliže mogao predočiti prosječnu šumsku sastojinu u ovome slivu, navest ću jedan vrlo interesantan prizor, koga sam vidio u odjelu 57. Na jednom mjestu nedaleko samog potoka nalaze se 4 ogromna smrčeva stabla, koja su tako poredana, da čine uglove jednog četverokuta. Njihova visina iznosi oko 55 metara, debljina oko 110—120 cm u prsnoj visini, čista su od grana, jedra i Slap Perućice visok 70 m. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 29 <-- 29 --> PDF |
pravna kao svijeća, a međusobno su razmaknuta svega 1,5—2 m. Pravo je čudo kako su ovoliki gorostasi mogli odrasti na ovako malom međusobnom razmaku. Pored bujne flore, ni fauna u ovome slivu ni malo ne zaostaje. Sa čisto lovačkog gledišta ovo područje predstavlja pravo carstvo divljači: divokoza, srna, medvjeda, vukova, divljih svitija, kuna, divljih mačaka, lisica, orlova, tetrebova i t. d. Svaka vrsta ima tu neobično povoljne uslove za život. U ovome carstvu ima strmih krševa, plodnih livadica, planinskih pašnjaka, klekovine te guste i gorostasne šumske vegetacije. Ovdje imamo i umjerenu kontinentalnu i alpsku zonu. Ne mogu, a da ne spomenem nekoliko redaka, koje je upravo pjesnički opisao austrijski naučnik Ludvig Dimit z još 1905. godine: Očaran veličanstvenim izgledom ovih prašuma on je između ostalog rekao: »Ovdje vlada duboka noć neosvijetljena ni jednom sunčanom zrakom, djevičanska priroda neokrnjena i neozlijeđena bilo kakvim oruđem. Samo nebeska vatra, čista kao ona izvila se nad njom. Ipak moćni tragovi borbe u toj divljini svjedoče samo 0 njezinoj veličini i oni su nov oblik njene krasote.« Evo kako poprilici izgleda ta naša prašuma u kojoj je nedavno izmjereno 1 smrčevo stablo 65 m visine. Ono što su za Kaliforniju ogromna stabla sekvoje, to su za nas stabala i izgled naše Perućice. Perućica je dar prirode koji se stvarao stoljećima, i on je za nauku nenadoknadiv kako za sadašnje tako i za buduće generacije. Taknuti u ovo značilo bi učiniti nepopravljivu griješku, koju nikada ne bismo mogli nadoknaditi. Mnogobrojni su stručni, naučni, turistički i estetski razlozi, koristi i potrebe zbog kojih moramo ostaviti Perućicu netaknutom prašumom, jer je ona jedan od najboljih spomenika prirode u našem šumarstvu. Ona je prirodno jedinstvena i kao takva mora ostati. Na osnovu zaključka Društva šumara i šumar. Instituta, Perućica je dobila status spomenika prirodnih rijetkosti i objekta naučnih istraživanja. PERUĆICA — UNSER SCHUTZWALDGEBIET Urwaldgebiet »Perućica« in SO Bosnien, unter Maglić (2.387 m Meereshöhe) ist nur 6 km weit. Relative Höhe ist 1.787 m und deswegen hat dieses Gebiet verschiedenartige Waldvegetation von der niedrigen subalp. Buche u. P. mughus bis zu den höchsten Stämmen der Tanne und Fichte welche hier eine Höhe bis 65 m erreichen. Der Holzvorrat in diesem Urwaldgebiet beträgt durchschnittlich 714 m3 je Ha. Die Gesamtfläche der älteren (ekonomischen) Wälder beträgt hier 1.074 Ha. Der Wald besteht aus 60°/o Tanne, lüP/o Fichte und 25p/o Buche. Vom Waldbaulichen Standpunkt diese Wälder sind nahe dem Plenterwald. Neben den idealen Bedingungen für die wissenschaftliche Arbeit, hier ist auch ein Wildstandüberflus (Beer, Wolf, Fuchs, Dachs, Wildschwein, Wildkatze, Garns, Reh, Adler, Auerhahn. Hase usw.) vorhanden, wo die idealste Unterkunft und ein ausgezeichnetes Objekt für ihre Hege. Dieses Gebiet stellt wahrscheinlich das einzigartigste Schutzgebiet in ganz Europa. |