DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Tok ugibanja u prirodi ipak je bio nešto usporen, uslijed niskih temperatura. Na osnovu ovako provedenih pokusa mogli smo preporučiti suzbijanje sa E-605 koncentracije 0,1% i 0,2%. Nažalost suzbijanje ovim preparatom je zbog njegove otrovnosti opasno i provedivo samo na podmlatku do 3 met. visine. Suzbijanje leptira. Godine 1959. pojavio se u šumi Mlaka jelov savijač, pa smo preporučili suzbijanje aparatima tipa Schwinfog Pantakanom M-15. Kod prenamnažanja savijač napada i podmladak i niža stabla, pa smo htjeli na ovima spriječiti štete. Međutim te godine suzbijanje savijača je palo baš u vrijeme maksimuma lijeta leptira jelina moljca, koji se te godine opet pojavio većim intenzitetom (12. lipnja). Tom prilikom pokazalo se da uslijed povoljnih termičkih uslova magla dostiže do vrhova najviših stabala, što se nije moglo očekivati (si. 7 i 8). To je podiglo upotrebljivost ovakovih aparata u prebornim odnosno brdskim šumama. Prilikom suzbijanja primjećeno je da su leptiri jelina moljca padali na tlo i ugibali u ogromnom broju. To nam je pokazalo da je ovaj način suzbijanja leptira moguć i da ga treba preporučiti praksi. Ipak radi dugog vremenskog intervala u kome se zbiva eklozija leptira, suzbijanje treba ponoviti jedan pa čak, prema prilikama, i dva puta. Prvo suzbijanje treba provesti neposredno poslije pojave prvih leptira. Ostala tretiranja ovisit će o vremenskim prilikama. ali se može preporučiti da se izvrši u razmacima od 10 dana, počev od prvog tretmana. Na ovaj način bit ćemo sigurni u uspjeh. Istina, da ponovljeno suzbijanje povisuje troškove akcije, ali ogromni gubici, koji nastaju uslijed napada jelina moljca opravdat će ove izdatke. Tim više što znademo da smo u četinjarima deficitarni i da iz toga proističu teškoće u našoj industriji celuloze i papira. SI. 6. — Suma Mlaka u kojoj je vršeno suzbijanje jelova savijača i jelina moljca. ZAKLJUČAK Argyresthia fundella F. R. — moljac jelinih iglica smatra se dosada u Hrvatskoj neznatno štetnom vrstom. Posljednjih godina namnožio se u tolikom broju na području šumarije Fužine u Gorskom Kotaru, da je pričinio ozbiljne štete šumskom gospodarstvu. Uslijed napada ovoga štetnika osušilo se i posjeklo dosada, prema nepotpunim podacima ,više od 12.000 m3 jelovih stabala. Povoljni klimatski uslovi u predjelu oko mjesta Fužina, izloženom utjecaju mediteranske klime, koja je inače posljednjih godina postala toplija, pogodovali su razmnažanju ovoga štetnika. Biološki datumi jelina moljca u našim krajevima u skladu su s onima već poznatim u literaturi, uz izvjesna manja odstupanja. U Gorskom Kotaru gradacija je započela još 1950. godine, a prestala je 1957. godine. Za to vrijeme |