DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 14 <-- 14 --> PDF |
sušenje ili veliki gubitak prirasta. Takova dva karakteristična primjera jesu Emphytus (Apethymus) abdominalis Lep. i E. braccatus gmel. (Thentredinidae) u nizinskim hrastovim šumama i Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) u četinjarskim šumama Gorskog Kotara. U prvom slučaju štetnik je bio uzročnik golobrsta u mnogim hrastovim sastojinama (Karlovac, Sisak, Čazma, Šaš, Vrbovec i dr.) no njegovo suzbijanje nije predstavljalo problem. Tretiranjem jedne, veoma intenzivno napadnute sastojine u neposrednoj blizini Petrinje , uspjeli smo sa 2,5 kg Pantakana po ha pagusjenice potpuno uništiti. U slučaju moljca jelinih iglica nije bilo lako ustanoviti da li je upravo on uzročnik sušenja jele na području šumarije F u ž i n e, a još je bilo teže pronaći efikasnu metodu njegova suzbijanja. U oba navedena slučaja zajedničko je to, da su ti štetnici sa liste neznatno štetnih uvršteni u šumarsku entomologiju kao štetni ili čak veoma štetni članovi šumske entomofaune. Za pomoć u ovome radu dugujem prof. dr. 2. Kovačeviću i prof. dr. Z. Vajdi. Prof Z. Kovačević učinio je to za vrijeme pokusa suzbijanja jelina moljca kemijskim sredstvima, a prof. Z. Vajda stavio mi je na raspolaganje podatke svojih opažanja. Na terenu mi je bio od pomoći ing. Karlo Böhm, upravitelj šumarije u Fužinama. Materijalnu pomoć pružio mi je tadanji Sekretarijat za poslove narodne privrede NRH (Šumarstvo). Svima na pomoći najtoplije zahvaljujem. ODREĐIVANJE UZROKA SUŠENJA JELE U GORSKOM KOTARU Kad smo 1954. godine obaviješteni o sušenju jelovih stabala većeg razmjera u šumskim predjelima: Kosa, Crni Vrh, Zvirjak, Sovinjak, Mlaka, na površini od oko 350 ha, pomišljali smo na uzroke, koji su doveli do sušenja mnogih jelovih sastojina u Evropi, i o kojima u literaturi postoje mnogi radovi i podaci. Pregledom sastojina u navedenim šumskim predjelima ustanovili smo da veliki broj jelovih stabala gubi iglice, krošnje bivaju prorijeđene, a mnoga stabla su suha ili se nalaze pred ugibanjem (si. 1). Na iglicama još zelenih stabala, koje smo dali oboriti, našli smo znakove prisustva cmoglava jelina savijača (Cacoecia murinana Hb) i crvenoglavog jelina savijača (S e m a s i a rufimitran a H. S.). Mnogi postrani izbojci posušili su se uslijed napada ovih štetnika, pa nas je to dovelo u sumnju, da bi ovi štetnici mogli biti uzrokom sušenja jele, kao što je to bio slučaj u nekim drugim zemljama Evrope (Komarek J., Tschermak). U vrijeme pregleda našli smo sva tri razvojna stadija crnoglavog jelina savijača: 90% kukuljica, 9% leptira i 1% gusjenica. Na stablima, koja su potpuno ostala bez iglica, našao sam pri vrhu pod korom malog jelinog potkornjaka (Cryphalus piceae Rtzb.) i mlade ličinke jeline pipe (Pisso d e s piceae 111.). Pojava opadanja iglica proširila se i na padine Bitoraja, na površini oko 500 ha. Već izdaleka upadao je u oči sivkasti ton inače svježe zelene šume. I ovdje je moljac napao jelu na južnim i jugozapadnim ekspozicijama (pored savijača koji je i tu bio jednako pronađen). |