DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 13 <-- 13 --> PDF |
ARGYRESTHIA FUNDELLA F. R. (TINEIDAE) — MOLJAC JELINIH IGLICA — UZROČNIK SUŠENJA JELE U GORSKOM KOTARU Dr. Milan Anđroić, Zagreb UVOD Kad se govori o štetnosti insekata u šumarstvu, onda se obično razlikuju: veoma štetne, štetne, neznatno štetne i indiferentne vrste. Veoma štetne vrste su često uzrok većih kalamiteta u šumama; štetne vrste su to rjeđe i manjem opsegu; neznatno štetne vrste ne pričinjavaju štete zbog kojih bi bilo vrijedno preduzimati mjere suzbijanja. U indiferentne ubrajamo one vrste, koje nisu ni štetne ni korisne. U Ratzeburgovo j podjeli šumske entomofaune na veoma štetne, znatno štetne i neznatno štetne vrste, N ü s s 1 i n vidi teškoće zbog toga, što je stepen štetnosti uslovljen osim vrste i mnogim drugim faktorima: vrstom drveta, starošću, godišnjem dobi, klimatskim prilikama, sastojinskim odnosima i t. d. U posljednje vrijeme imali smo i kod nas lijepe primjere kako štetnici, koje smo dosada smatrali neznatno štetnim i koji ni kod nas ni u šumarskoj literaturi, nisu bili poznati kao štetnici od nekog ekonomskog značenja, mogu nanijeti šumskom gospodarstvu veoma velike gubitke, uzrokokujući masovno |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 14 <-- 14 --> PDF |
sušenje ili veliki gubitak prirasta. Takova dva karakteristična primjera jesu Emphytus (Apethymus) abdominalis Lep. i E. braccatus gmel. (Thentredinidae) u nizinskim hrastovim šumama i Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) u četinjarskim šumama Gorskog Kotara. U prvom slučaju štetnik je bio uzročnik golobrsta u mnogim hrastovim sastojinama (Karlovac, Sisak, Čazma, Šaš, Vrbovec i dr.) no njegovo suzbijanje nije predstavljalo problem. Tretiranjem jedne, veoma intenzivno napadnute sastojine u neposrednoj blizini Petrinje , uspjeli smo sa 2,5 kg Pantakana po ha pagusjenice potpuno uništiti. U slučaju moljca jelinih iglica nije bilo lako ustanoviti da li je upravo on uzročnik sušenja jele na području šumarije F u ž i n e, a još je bilo teže pronaći efikasnu metodu njegova suzbijanja. U oba navedena slučaja zajedničko je to, da su ti štetnici sa liste neznatno štetnih uvršteni u šumarsku entomologiju kao štetni ili čak veoma štetni članovi šumske entomofaune. Za pomoć u ovome radu dugujem prof. dr. 2. Kovačeviću i prof. dr. Z. Vajdi. Prof Z. Kovačević učinio je to za vrijeme pokusa suzbijanja jelina moljca kemijskim sredstvima, a prof. Z. Vajda stavio mi je na raspolaganje podatke svojih opažanja. Na terenu mi je bio od pomoći ing. Karlo Böhm, upravitelj šumarije u Fužinama. Materijalnu pomoć pružio mi je tadanji Sekretarijat za poslove narodne privrede NRH (Šumarstvo). Svima na pomoći najtoplije zahvaljujem. ODREĐIVANJE UZROKA SUŠENJA JELE U GORSKOM KOTARU Kad smo 1954. godine obaviješteni o sušenju jelovih stabala većeg razmjera u šumskim predjelima: Kosa, Crni Vrh, Zvirjak, Sovinjak, Mlaka, na površini od oko 350 ha, pomišljali smo na uzroke, koji su doveli do sušenja mnogih jelovih sastojina u Evropi, i o kojima u literaturi postoje mnogi radovi i podaci. Pregledom sastojina u navedenim šumskim predjelima ustanovili smo da veliki broj jelovih stabala gubi iglice, krošnje bivaju prorijeđene, a mnoga stabla su suha ili se nalaze pred ugibanjem (si. 1). Na iglicama još zelenih stabala, koje smo dali oboriti, našli smo znakove prisustva cmoglava jelina savijača (Cacoecia murinana Hb) i crvenoglavog jelina savijača (S e m a s i a rufimitran a H. S.). Mnogi postrani izbojci posušili su se uslijed napada ovih štetnika, pa nas je to dovelo u sumnju, da bi ovi štetnici mogli biti uzrokom sušenja jele, kao što je to bio slučaj u nekim drugim zemljama Evrope (Komarek J., Tschermak). U vrijeme pregleda našli smo sva tri razvojna stadija crnoglavog jelina savijača: 90% kukuljica, 9% leptira i 1% gusjenica. Na stablima, koja su potpuno ostala bez iglica, našao sam pri vrhu pod korom malog jelinog potkornjaka (Cryphalus piceae Rtzb.) i mlade ličinke jeline pipe (Pisso d e s piceae 111.). Pojava opadanja iglica proširila se i na padine Bitoraja, na površini oko 500 ha. Već izdaleka upadao je u oči sivkasti ton inače svježe zelene šume. I ovdje je moljac napao jelu na južnim i jugozapadnim ekspozicijama (pored savijača koji je i tu bio jednako pronađen). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 15 <-- 15 --> PDF |
SI. 1. Krošnje napadnutih stabala postepeno su ostajale bez iglica. Budućnost stabala ovisi o postotku izgubljenih iglica. Pojava opadanja iglica i sušenja stabala primijećena je prvo 1954. god. u šumskim predjelima Sovinja k i Z vi r jak, i u nešto slabijem intenzitetu u šumi Mlaka . 1955. godine intenzivno je ova pojava zahvatila šumu Mlaka a počeci su se javili u susjednoj šumi Benkovac . Međutim već slijedeće tj. 1956. godine kulminacija je nastupila u šumi Benkovac . Ovakav tok isključivao je klimu ili stanište kao direktni uzrok sušenja jelovih stabala. Isključili smo također infekciju gljivom (Agaricu s melleus ) kao uzročnika sušenja, jer među oborenim stablima nismo nalazili stabla, koja bi imala simptome karakteristične za ovu bolest. Utvrdio sam također odsustvo podkomjaka na velikom broju osušenih stabala. Svježe osušena a oborena stabla imala su svježi kambij, što je značilo da uzrok sušenju ne može biti u korjenovom sistemu. Najzad kad smo na 90´% otpalih iglica ustanovili rupice koje su izbušile gusjenice jelina moljca, i kada smo na jelovom podmlatku u šumi Mlaka i Benkovac ujesen 1955. god. pronašli golemi broj gusjenica jelina moljca u iglicama, nije bilo više nikakove sumnje da je jelin moljac — Argyresthi a fun- del 1 a F. R. direktni uzrok sušenja jele na području šumarije Fužine u Gorskom Kotaru. Diferencijalno dijagnostički dolazila bi u obzir Semasi a subsequan a HW. (savijač jelinih iglica). Ovaj je štetnik zapažen u šumama iznad Novo ga još 1893. god. (prema Horvathu cit. Escherichu). Za njega je karakteristično da izgrižene iglice zapreda i obvija nitima, što jelin moljac ne čini. I Epiblem a tedell a CL. znade napasti jelu i gusjenice žive u iglicama, ali za ovoga je štetnika glavna biljka hraniteljica smreka, a jelu napada samo iznimno. Konačno 1955. god. ljeti našli smo u navedenim sastojinama veliki broj leptira i determinacijom sigurno utvrdili da se radi o Argyresthii fundella F. R. iako taj štetnik dotada nije bio poznat u našim šumama kao štetnik od većeg značenja. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 16 <-- 16 --> PDF |
OPIS ŠTETNIKA Prema sistemu Eschericha moljac jelinih iglica — Argyresthia fundella zauzima u sistematici slijedeće mjesto: Red: Lepidopteroidea Podred: Microlepidoptera (Polyneura) Tribus: Microfrenatae Familia: Tineidae Subfamilia: Tineinae Genus: Argyresthia Species: Argyresthia fundella F. R. Familija Tineida e obuhvaća veći broj vrsta veoma važnih za šumarstvo. Sam rod Argyresthia zastupan je u Evropi sa nekih 40 vrsta, od kojih na jeli dolaze dvije: Argyresthia illuminate la F. R. i A, fundella. Prva oštećuje pupove a druga iglice jele. Leptir A. fundella ima krila raspona 10—20 mm. Prednja krila sjajno bijela sa smeđim poprečnim linijama, koje su počam od baze krila prema vrhu sve gušće. Gusjenica je zelene boje sa sjajnom crnom glavom i tamnom hitinskom pločicom na prvom segmentu. Odrasla je duga do 7 mm. Kukuljica je smeđa i nakon izlaska leptira ostaje u bijelom kokonu. Kokon je na prednjoj strani otvoren (si.). BIOLOGIJA Iznosimo ovdje samo najvažnije momente iz biologije štetnika. Biološki datumi ovoga štetnika kod nas ne razlikuju se mnogo od onih koje navada Escherich ili Brauns. Gusjenice su se u dvije godine naših opažanja počele kukuljiti još koncem aprila (točnije 29. aprila 1955), a kukuljenje je nastavljeno tokom cijelog mjeseca maja. Maksimum kukuljenja nastupio je u vremenu od 10—15 maja. Pojava prvih leptira u prirodi primijećena je koncem maja, a maksimum je bio od 8—10 juna. Stadij kukuljice traje nešto više od mjesec dana. Prema Escherich u leptiriće odlažu po 1 jaje na gornjoj strani iglice. Nije utvrđeno koliko jaja ukupno odloži jedna ženka i koliko traje embrionalni razvoj. Gusjenice se ubušuju u iglice i miniraju iglice koje nakon nekog vremena otpadaju. i |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Prema našim opažanjima izgledala bi bioformula ovako: 5P6 — 6P4P 4P5P + 5P6 Iz ove formule, koja dopušta odstupanje u pojedinim godinama, karakteristično je slijedeće: 1. veoma rano zakukuljivanje gusjenica, s obzirom na hladnoće, koje u to vrijeme vladaju u Gorskom Kotaru; 2. veoma produženo vrijeme kukuljenja, pa prema tome i relativno dugi vremenski period od izlaska do posljednjeg leptira;" 3. gusjenica je štetna u dva vremenska perioda: jesenskom i proljetnom; prvi je period duži, drugi kraći. Do koga vremena su gusjenice ujesen aktivne, ovisi o vremenskim prilikama. O tome nemamo točnih podataka. Ustanovili smo da se kod 1° C gusjenice ne hrane, a kod + 2° C teško su pokretne. Inače se gusjenice hrane danju i noću. Mlada gusjenica izgriza ulazni otvor obično na gornjoj polovini iglice (prema vrhu) i minira palisadni paremhin najprije prema vrhu iglice a zatim se okrene, pa nastavlja miniranje prema bazi iglice. Nekoje sam iglice našao čiste od ekskremenata, a u nekojima su se nalazili ekskrementi. Izgleda da izbacivanje ekskremenata iz iglice ovisi o temperaturi. Sigurno je da ih kod viših temperatura gusjenice izbacuju iz iglica. Ustanovio sam da odrasle gusjenice intenzivno konzumiraju hranu. Tako je jedna gusjenica ubušena u iglicu 19. IV. bila aktivna cijelo vrijeme do 20. IV. ujutro, kada je prešla na drugu iglicu. Za to kratko vrijeme ona je minirala iglicu u dužini od oko 4 mm. Iz prve iglice izašla je kroz ulazni otvor. Mina je bila čista od ekskremenata. Izgleda da se radi prezimljavanja gusjenica uvijek seli u drugu iglicu. U proljetnom periodu gusjenica češće prelazi iz jedne iglice u drugu. Mnoge smo gusjenice zatekli danju pri prelazu. Gusjenice se kukulje na donjoj strani iglice. Za to izabire uvijek neoštećenu iglicu. Zapredanje gusjenice gotovo je za nekoliko sati. U prirodi sam primijetio da se gusjenice za vrijeme kukuljenja spuštaju na nitima i vjetar ih nosi prilično daleko. Kokone sam nalazio i na tankim jelovim grančicama, pa čak i na grančicama obližnjih breza, što može biti siguran znak da se štetnik nalazi u kulminaciji. NEKI EKOLOŠKI MOMENTI GRADACIJE 1950.—1956. Napad moljca primijećen je kasno, t. j . 1954. godine kada je već došlo do kalamiteta. Prva sušenja pokazala su se u šumama Zvirnjak i Sovinjak, što nas upućuje na činjenicu da je kulminacija gradacije u ovim šumama morala biti prije toga vremena. Pregledom plošnog prirašćivanja na kolutovima, koje smo uzeli od stabala u tim sastojinama, lako smo utvrdili da je smanjeni prirast započeo već 1950. godine. Zaraza se dalje širila na susjedne sastojine (vidi kartu) i konačno prestala 1957. godine. Najintenzivniji napad ustanovljen je u šumama u neposrednoj okolini mjesta Fužine. Pojedinačno su bila napadnuta stabla duž željezničke pruge od stanice Drivenik do blizu Delnica. Vajd a je utvrdio pojavu ovoga štetnika (iako neznatnu) na području fakultetske šumarije Zalesina. Sve to dokazuje, da je |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 18 <-- 18 --> PDF |
moljac nalazio optimalno povoljne uslove na užem području Fužina. Nije isključeno da se moljac pojavio i na drugim područjima, gdje ima jele u Sloveniji i Hrvatskoj, no ta pojava nije zapažena ili joj se nije obratila pažnja. To nas sigurno upućuje na činjenicu da su klimatski uslovi od bitne važnosti za masovnu pojavu jelina moljca. Područje Fužina izloženo je utjecajima mediteranske klime i tople zračne struje prodiru u ove predjele. Odstupanja oborinskih i temperaturnih srednjaka i promjena klime, koja je u posljednjim godinama na širokom području postala toplija kako je to ustanovio Vajda , bez sumnje je bila odlučna za masovnu pojavu moljca. Tim više, što za cijelo vrijeme gradacije nismo opazili kod moljca niti pojavu parazita niti neka oboljenja. Topla proljeća, blage zime i sušna ljeta pogodovale su ovome štetniku, čije gusjenice, kako smo vidjeli u opisu biologije, veoma rano u proljeće napuštaju iglice i kukulje se. Našu pretpostavku najbolje potvrđuje činjenica, koju smo ustanovili na padinama Bitoraja, da iznad 1000 m n. v. nismo mogli ustanoviti pojavu moljca. Nismo mogli utvrditi nikakovu ovisnost između intenziteta napada i sječnih zahvata u sastojinama, koje su bile napadnute. Napad je konstatiran u sastojinama u kojima jevršena sječa kao i u onima u kojima nije. Jednako su napadnute sastojine na vapnenoj i silikatnoj podlozi. Ipak su posljedice napada na sastojine, koje su se nalazile na vapnencu, bile vezane sa mnogo većim postotkom osušenih stabala. To je i razumljivo, kad se uzme u obzir da su krošnje jelovih stabala na vapnenoj podlozi slabije razvijene, pa gubitak iglica dovodi do jačih poremetnji u procesima asimilacije i transpiracije. Osim toga naglo otvaranje sklopa sječom osušenih stabala ima na vapnenoj podlozi teže posljedice za tlo i pomlađivanje, nego je to slučaj na silikatnoj podlozi. EKONOMSKO ZNAČENJE MASOVNE POJAVE Iznosimo ovdje samo prethodne rezultate ekonomskih posljedica napada moljca jelinih iglica, jer će o tome biti riječ na drugom mjestu opširnije. Stete mogu imati nekoliko vidova: 1. Sušenje i vađenje još nedozrelih stabala. 2. Gubitak prirasta stabala, koja su napadnuta ali se nisu osušila. Gubitak je ovisan o stepenu gubitka iglica. 3. Napadnuta stabla ne rađaju sjemenom, pa je onemogućeno prirodno pomlađen je. 4. U prorijeđenim sastojinama tlo je izvrgnuto atmosferilijama, što je veoma štetno naročito na vapnenoj podlozi. U tlu dolazi do promjene fizikalne i biokemijske strukture, koje umanjuju sposobnost tla za regeneraciju odnosno prirodno pomlađenje. Iako Argyresthia, prema podacima iz literature, napada stabla u srednjedobnim šumama (od 30—40 god.), mi smo konstatirali napad kako na stablima najjačeg debljinskog razreda, tako i na podmlatku. U doba kulminacije bivaju napadnute čak i dvogodišnje jelove biljke. Iako rijetko i smreka može biti napadnuta. Da li će doći do sušenja stabala ili samo do gubitka prirasta, ovisi o stepenu odnosno procentu izgubljenih iglica. Općenito se može smatrati da će stablo, koje je izgubilo više od 60´% iglica prije ili kasnije uginuti. Stabla koja su izgubila oko 90% iglica suše se već slijedeće godine, dok stabla sa manjim postotkom |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 19 <-- 19 --> PDF |
izgubljenih iglica mogu vegetirati i do 6 i više godina, Podaci o sječama samo u dvije napadnute sastojine ilustriraju to najbolje. Suma Napad moljca god. Posječeno m3 Godina Mlaka 1952. 7 1956. . A " ´ 9 1957. .. 257 1958. So vinjak 1951. ´:.;;A . 124 16 1959. 1957. 148 1958. 44 1959. Točni podaci o sječama prije toga ne postoje, ali su poznati podaci iz 1955. godine kada je obustavljena redovna sječa i posječeno oko 10.000 m3 suhih i polusuhih jelovih stabala napadnutih po Argyresthii. Stabla, koja su pretrpjela manji gubitak asimilacijske površine pokazuju gubitak na prirastu kroz više godina. Analizom izvrtaka dobili smo također samo orijentacione podatke o toku i veličini toga gubitka. Kod toga se jasno pokazalo da u napadnutim sastojinama pošteđena jelova stabla (bez znakova jačeg gubitka iglica) pokazuju kroz sve godine od početka napada približno jednak prirast. Napadnuta stabla posljednjih osam godina pokazuju niz veoma uskih godova. Da je uske godove prouzrokovao napadaj Argyresthie najbolje svjedoči SI. 2. — Ovakova stabla dugo vegetiraju ali se konačno ipak osuše. smreka koja nije bila napadnuta te nema nikakvog smanjenja širine godova. To ujedno isključuje svaku sumnju, da bi gubitak prirasta kod jele trebalo tražiti u klimatskim uslovima. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 20 <-- 20 --> PDF |
SI. 3. — Ovakova stabla nisu rijetka u šumi Mlaka . Njihova daljnja egzistencija je u pitanju. SI. 4. — Krošnje ovih stabala su istina prorijeđena no ona su van opasnosti. Ipak prirast će još dugo vremena biti smanjen. Sl_ 5 _ Na želj. stanici Fužine gomilaju se trupci stabala koja su se osušila a da nisu postigla željene dimenzije. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 21 <-- 21 --> PDF |
MOGUĆNOSTI SUZBIJANJA Za suzbijanje moljca jelinih iglica postoje ozbiljne teškoće. One proizlaze iz činjenice da gusjenice žive u iglicama zaštićene čvrstim slojem epidermalnih stanica, koje kod ishrane ostaju pošteđene, pa je u ovome stadiju suzbijanje u većim razmjerima gotovo nemoguće. Dolazi u obzir suzbijanje leptira, no kako smo vidjeli teškoća suzbijanja u ovome stadiju nastaje uslijed toga što se izlazak leptira odvija u dugom vremenskom intervalu. Suzbijanje gusjenica Pokusno suzbijanje izvršili smo na terenu u šumama Mlaka i Benkovac. Pored toga proveli smo i pokus u zatvorenoj prostoriji. U prirodi smo manje grupice jelovog podmlatka (do 2 m visine) prskali vinogradarskim leđnim prskalicama, u zatvorenoj prostoriji uronjavali grančice u rastvor insekticida. Stabalca, koja smo u prirodi tretirali, bila su intenzivno napadnuta i u više od 50% iglica nalazile su se gusjenice moljca. Pokuse smo postavili 21. IV. 1955. g. Pokusi su izvršeni sistemičkim insekticidima: Systox, Metasystox, iParathion (E-605). Radi pomanjkanja prostora iznosimo ukratko rezultate ovih pokusa. U zatvorenoj prostoriji. Odmah po tretiranju gusjenice su napuštale iglice. Iz grančica tretiranih Systoxom 0,1% i Metasystoxom 0,1%, mortalitet gusjenica bio je djelomičan. Gusjenice, koje su ostale u iglicama, nastavile su sa ishranom i na papiru (podlozi) su primijećene veće količine ekstremenata. Rezultati sa E-605 u 0,5% i 1% koncentraciji bili su bolji. Izašle gusjenice uginule su naskoro, a one, koje su ostale u iglicama nisu više žderale i napokon su uginule. Kontrolne grančice i one uronjene samo u čistu vodu pokazale su tragove normalne aktivnosti gusjenica, koje su naskoro počele da se zapredaju u kokone. U šumi . Ispitana su ista sredstva u slijedećim koncentracijama: Metasystox 0,1%, 0,15%, 0,2% i 0,3% Systox 0,1% i 0,2% Parathion E-605—0,05%, i 0,2% Pokus je proveden na 14 skupina gustog i jako napadnutog jelovog podmlatka. Sa tretiranih stabala svaki dan u određeno vrijeme uzimane su grančice, sta vljene na sobnu temperaturu. Prebrojavane su gusjenice koje su izašle i uginule kao i one koje su nađene mrtve u iglicama, koje su se hranile dalje ili se zaku kuljivale po izlasku iz iglica. Razumljivo je, da smo isto pratili na kontrolnim, netretiranim grančicama. Rezultati ovih pokusa bili su slični onima u zatvorenoj prostoriji. Samo sa preparatom E-605 u svim upotrebljenim koncentracijama postignuti su potpuno zadovoljavajući rezultati. Isto su tako bili zadovoljavajući rezultati sa visokom koncentracijom Metasystoxa (0.3%). Kod ostalih preparata i koncentracija gu sjenice su i dalje bile aktivne (što je bilo vidljivo po ekskrementima izbacivanim na podlogu). Veliki dio tih gusjenica uspio je da se zakukulji. U iglicama kontrolnih grančica nije bilo mortaliteta, gusjenicu i dalje žde rale i napokon se zakukuljile. (Ovdje moramo napomenuti da su gusjenice, koje bi izlazile radi promjene iglice, dugo lutale okolo, pa ne našavši hrane najzad uginule. Otrovane gusjenice niču se udaljivale od grančica i tu bi uginule). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Tok ugibanja u prirodi ipak je bio nešto usporen, uslijed niskih temperatura. Na osnovu ovako provedenih pokusa mogli smo preporučiti suzbijanje sa E-605 koncentracije 0,1% i 0,2%. Nažalost suzbijanje ovim preparatom je zbog njegove otrovnosti opasno i provedivo samo na podmlatku do 3 met. visine. Suzbijanje leptira. Godine 1959. pojavio se u šumi Mlaka jelov savijač, pa smo preporučili suzbijanje aparatima tipa Schwinfog Pantakanom M-15. Kod prenamnažanja savijač napada i podmladak i niža stabla, pa smo htjeli na ovima spriječiti štete. Međutim te godine suzbijanje savijača je palo baš u vrijeme maksimuma lijeta leptira jelina moljca, koji se te godine opet pojavio većim intenzitetom (12. lipnja). Tom prilikom pokazalo se da uslijed povoljnih termičkih uslova magla dostiže do vrhova najviših stabala, što se nije moglo očekivati (si. 7 i 8). To je podiglo upotrebljivost ovakovih aparata u prebornim odnosno brdskim šumama. Prilikom suzbijanja primjećeno je da su leptiri jelina moljca padali na tlo i ugibali u ogromnom broju. To nam je pokazalo da je ovaj način suzbijanja leptira moguć i da ga treba preporučiti praksi. Ipak radi dugog vremenskog intervala u kome se zbiva eklozija leptira, suzbijanje treba ponoviti jedan pa čak, prema prilikama, i dva puta. Prvo suzbijanje treba provesti neposredno poslije pojave prvih leptira. Ostala tretiranja ovisit će o vremenskim prilikama. ali se može preporučiti da se izvrši u razmacima od 10 dana, počev od prvog tretmana. Na ovaj način bit ćemo sigurni u uspjeh. Istina, da ponovljeno suzbijanje povisuje troškove akcije, ali ogromni gubici, koji nastaju uslijed napada jelina moljca opravdat će ove izdatke. Tim više što znademo da smo u četinjarima deficitarni i da iz toga proističu teškoće u našoj industriji celuloze i papira. SI. 6. — Suma Mlaka u kojoj je vršeno suzbijanje jelova savijača i jelina moljca. ZAKLJUČAK Argyresthia fundella F. R. — moljac jelinih iglica smatra se dosada u Hrvatskoj neznatno štetnom vrstom. Posljednjih godina namnožio se u tolikom broju na području šumarije Fužine u Gorskom Kotaru, da je pričinio ozbiljne štete šumskom gospodarstvu. Uslijed napada ovoga štetnika osušilo se i posjeklo dosada, prema nepotpunim podacima ,više od 12.000 m3 jelovih stabala. Povoljni klimatski uslovi u predjelu oko mjesta Fužina, izloženom utjecaju mediteranske klime, koja je inače posljednjih godina postala toplija, pogodovali su razmnažanju ovoga štetnika. Biološki datumi jelina moljca u našim krajevima u skladu su s onima već poznatim u literaturi, uz izvjesna manja odstupanja. U Gorskom Kotaru gradacija je započela još 1950. godine, a prestala je 1957. godine. Za to vrijeme |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 23 <-- 23 --> PDF |
SI. 7. — Schwingfog u akciji zaraza se širila svake godine zahvatajući uvijek nove sastojine. Intenzivno je bilo napadnuto oko 400 ha, a ukupno blizu 1000 ha. Iznad 1000 m nad. vis. Argyresthia ne dolazi, pa je i to dokaz, da je njena pojava uvjetovana u prvom redu klimatskim uslovima. Stete od moljca jelinih iglica očituju se u sušenju stabala i gubitku prirasta. Gubitak prirasta, uslijed slabe sposobnosti jele da regenerira krošnju, protegne se kroz više godina. U Gorskom Kotaru on traje i danas (8 godina). Nekoja stabla osuše se odmah, a nekoja vegetiraju 8 i više godina da se na kraju osuše. Jelov podmladak također strada. Smreka nije u opasnosti usprkos napada na pojedine iglice za vrijeme kulminacije. Napadnute jele ne rađaju sjemenom. Na vapnenoj podlozi postoji opasnost za tlo. Pokusi suzbijanja provedeni u šumi i laboratoriju, pokazali su da je protiv gusjenica efikasan Parathion E-605 u koncentraciji od 0,1—0,2%. Metasystox je pokazao dobre rezultate u većim koncentracijama (0,3!%). Systox nije zadovoljio. Hladno vrijeme umanjuje efikasnost svih navedenih preparata. Zbog toga kao i zbog otrovnosti ovih insekticida, suzbijanje njima nije za preporučiti. Suzbijanje leptira moguće je provesti Schwinfog aparatima zamagljivanjem DDT preparatima (Pantakan M-15). Suzbijanje treba provesti odmah po izlasku prvog leptira, a zatim ga ponoviti nakon 10 dana i nakon 20 dana. Za početak |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 24 <-- 24 --> PDF |
SI. 8 — Vrhovi najviših stabala i do 30 m zahvaćeni su maglom. suzbijnja treba konzultirati entomologa, koji će pratiti tok kukuljenja i izlaska leptira, te na osnovu toga odrediti početak akcije. SI. 9. Jelov podmladak kupao se u magli insekticida. Ogromni gubici, koje ovaj štetnik pričinjava našem fondu četinjara, opravdat će troškove suzbijanja. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 25 <-- 25 --> PDF |
LITERATURA: Brau n R.: Insektenschäden an der Tanne im Wienerwald. Centralblatt für das gesamte Forstwesen, Heft 7/8 i 10, Jahrgang 67, 1941. Braun s A.: Beitrag zur Biologie der Tannennadelmotte Argyresthia fundella F. R. Escheric h K.: Forstinsektenkunde Mitteleuropas, Bd III. Komare k J.: Forstentomologische und andere Beobachtungen über das Tannen sterben in Böhmen, Mähren und Karpatenländern. Tharandter forstliches Jahr buch, Heft 11/1.2, 1942. Kovačevi ć 2.: Primjenjena entomologija, III. knjiga Šumski štetnici, Zagreb 1956. Sedlacze k W.: Über Tannenkrankheiten und Tannensterben in nördlichen Wie nerwald und anderen Gebieten Österreichs. Centralblatt für das gesamte Forst wesen 59. Heft 11, 1933. Schuber t R.: Über das Tannensterben Allg. Forst und Jagdzeitung Frankfurt a. m. 106 Jahrgang, August 1930. Tscherma k L.: Die Tannenfrage in Wienerwald, Centralblatt für das gesamte Forstwesen, 67 Jahrgang. Heft 7/8, 1J41. Vajd a Z.: Moljac jelovih iglica u sastojinama Gorskog Kotara, Šum. list 9, 10´, 1954. Wiedeman n E.: Untersuchungen über das Tannensterben. Forstwiss. Central blatt, Berlin 1927. ARGYRESTHIA FUNDELLA F. R. — A MOTH OF FIR NEEDLES — THE CAUSATIVE AGENT OF THE DYING BACK OF FIR IN GORSKI KOTAR SUMMARY Thus far the Fir needle moth {Argyresthia fundella F. R.) was considered in Croatia an insignificant insect pest. In the last years it has multiplied to such numbers in the area of the Fužine forest district (in Gorski Kotar) as to cause serious damage to the forest economy. Owing to this insect pest a large number of Fir trees have died back and have been felled — according to incomplete data — totalling a volume of over 12.000 cu. m. The favourable climatic conditions round Fužine — exposed to the influence of Mediterranean climate, which in the last years has become warmer — has helped multiplication of this insect pest. The biological data on the Fir needle moth occurring in our regions are — some small variations excepting — in harmony with those already known in literature. In Gorski Kotar the built-up of the population (»gradation«) started already in 1950 and ended in 1957. During this period the infestation was spreading more and more, occupying new forest stands every year. Intensively attacked were ca. 400 ha., the whole of the area amounting to ca. 1000 ha. Above an altitute of 1000 m. Argyresthia does not occur, which, too, proves that its occurrence is conditioned in the first place by climatic conditions. ´Damages by the Fir needle moth manifest themselves in dying away of trees as well as in the loss of increment. The loss of increment because of the poor capability of Fir to regenerate the crown extends over several years. In Gorski Kotar it is still felt to-day after 8 years. Some trees die back immediately, others vegetate for 8 years and more, dying back at last. The young growth of Fir too. suffers from attacks. The Spruce is not endangered in spite of attacks on single needles during the culmination of the pest outbreak. The attacked Fir trees bear no seeds. Thus there is a risk of deforestation for the soil on a calcareous parent rock. Experiments of control performed both in the forest and in the laboratory have proved the Parathion E-605 to be effective against larvae in a concentration of 0.1— O^/o. Metasystox has given good results in higher concentrations (0.3%>). Systox is ineffective. Cold weather reduces the efficiency of all the mentioned preparations. Owing to this as well as because of the inadequate potency of these insecticides their use in the control is not recommended. The control of butterflies can be carried out by means of the Swingfog apparatus spraying DDT-preparations (Pantakan M-15^. The combating should be started immediately after the emergence of the first butterfly, and then it is to be repeated after 10 and 20 days respectively. For the beginning of the control one should consult the entomologist who vill follow up the course of pupation as well as the emergence of the butterfly, and on the basis of this he would determine the time of combating action. The enormous losses caused by this inect nest to our coniferous forest resources will justify the expenses to be sustained in the control. |