DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 11     <-- 11 -->        PDF

do kraja i šumarstvo cijeniti, obračunavati i plaćati po količini proizvedenog
drveta t. j . po proizvodnji.


Stimulirati treba u šumarstvu one koji drvo proizvode a ne samo one kojisijeku akumulaciju koia se kroz decenije i stoljeća bez njihovog zalaganja stvarala
ili proizvela.


Za praktičnu primjenu ovakovog načina nagrađivanja šumarske proizvodnje
po učinku (godišnjem prirastu) predstavlja zasada teškoću za praktično utvrđivanje
jednogodišnjeg prirasta drveta u prirodnim šumama radi njihovog dosta
sporog rasta, dok je to u intenzivnim kulturama i plantažama potpuno moguće.
Savremena nauka i tehnika (električne i elektronske mašine) mogu lako i brzo
obračunati sve godišnje priraste, samo što godišnji razmaci u prirodnim šumama
čine u debljinskom prirastu svega par milimetara a u visini par decimetara, pa
mogu nastupiti subjektivne griješke pri samom mjerenju. U plantažama gdje
je taj prirast u debljinu nekoliko centimetara a u visinu po 1 metar i više, ovo
ne predstavlja nikakvu teškoću i problem. No i za to ima praktično riješenje.
Utvrđivanje prirasta — proizvodnje može se praktično i sigurno utvrđivati u
5-godišnjim razmacima, a godišnja proizvodnja može se cijeniti na osnovu utvrđenih
normativa i izvršenih radova.


Svi radovi u šumarskoj proizvodnji i sve faze i operacije koje utječu na
proizvodnju mogu se praktično normirati prema vrsti rada i uslovima terena
(ravničarski, prigorski, planinski teren; odnosno laki, srednji ili teški uslovi
rada; te odgovarajući bonitet i starost šume), pa se kao takvi mogu planirati po
obimu i visini troškova. Nakon izvođenja radovi se koncem svake godine mogu
primiti (kolaudirati) kao što se primaju građevinski radovi po kvantitetu, kvalitetu
i jedinici mjere (m3s ha ili kom.).


Na ovaj način rezultati rada u šumskoj proizvodnji u jednoj godini mogu
se mjeriti sa uspjehom izvršenih šumsko uzgojnih, tehničkih i zaštitnih radova,
s tim da se svake 5-te godine izvrši korektiv ili definitivan obračun prozvodnje
(ostvarenog prirasta) na bazi obaveznog inventarisanja svake 5-te godine. Ovo
je način da se šumska proizvodnja nagradi po učinku i da tu nagradu dobiju
oni koji su za tu proizvodnju, odnosno za njeno povećanje zaslužni. Ovaj način
je jedino stimulativan za one koji u šumskoj proizvodnji zaista i rade.


Ovakav način tretiranja savremene šumske proizvodnje t. j . proizvodnje
prirasta drveta i drugih šumskih i poljoprivrednih međukultura na zemljištima
pod šumom i plaćanje´ kolektiva šumarstva po učinku t. j . po stvarno proizvedenoj
masi drveta i drugim mjernim vrednotama, s obzirom da je u šumarstvu
proizvodni ciklus (od sjetve do žetve — sječe) i kod najintenzivnijih plantaža
dosta dug (10—20 godina), a u prirodnim ekonomskim šumama (80—100 godina
i više) moguće je praktično provoditi u onim šumskim gospodarstvima, koja
bi bila dovoljno velika i činila privredno aktivnu cjelinu. To su gospodarstva
koja u svom sastavu imaju mlade, srednjodobne i stare šume i kod kojih se
neprekidno provode sve faze proizvodnje (radova) u približno podjednakom
obimu svake godine t. i. gdje se svake godine pošumljava, njeguje, proređuje,
meliorira i vrše sječe određene mase drveta ili ubiraju određeni plodovi ili prinosi.


Kad bi sve naše šume bile u normalnom stanju ili približno normalnom
stanju po svojoj strukturi (starosti ili debljini) onda bi se ovaj sistem savremenog
šumskog gospodarenja mogao primijeniti u svim gospodarskim jedinicama
bez obzira na njihovu veličinu. No pošto to nije slučaj, to je radi mogućnosti
finansijske ravnoteže, ulaganja u uzgojne i zaštite radove, korišćenja savremene