DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 60     <-- 60 -->        PDF

no na naučno-istraživačkom polju. Velike
namjere u pogledu naučnog rada, izgradnje,
nabavke opreme i dr. ostvarene su samo
neznatno. Stalne poteškoće su u nedostatku
finansiskih sretstava, a nema za to
ni dovoljno kadrova. Postoji opasnost da
pojedine rezervate i izgubimo, a da ih nismo
ni dovoljno ispitali. Dovoljno je kad
se kaže da za naše prašumske rezervate
nemamo još ni podatke jedne kompletne
taksa čije. Još uvijek su nam u tome pogledu
glavni oslonac podaci redovne taksacije,
što može da služi praksi kao osnov
za gospodarenje i planiranje, a nikako kao
naučna baza, jer se mjerenja vrše samo na
neznatnom dijelu površine i u sebi mogu
imata mnogo subjektivnog. Mjerenja koja
su vršile naučne institucije: Zavod za uređivanje
šuma Šumarskog fakulteta i Institut
za šumarstvo, i drvnu industriju u Sarajevu
su sasvim nedovoljna za ozbiljniju
studiju prašuma i donošenje meritornih
zaključaka o strukturi sastojina i dr. U
1957 godini učinjen je jedan ozbiljniji pokušaj
od strane Instituta za šumarstvo i
drvnu industriju u Sarajevu u prašumskom
rezervatu »L o m«, u kome je na cijeloj
njegovoj površini od 278 hektara izvršeno
kompletno mjerenje svih taksacionih
elemenata, pa i ispod taksacione granice.
Ali na tome se je zasada sve i završilo,
jer je rad na sređivanju i obračunavanju
ovih podataka gotovo u samom početku
prekinut radi nedostatka sretstava.
Sada ovaj dragocjeni materijal pokriva
prašina, i ako se uskoro ne nađu mogućnosti
za nastavak i dovršenje ovoga rada,
čitav trud i uložena sretstva mogu biti
uzaludna.


Uopšte, bilo bi potrebno intenzivno pristupiti
naučno-istraživačkom radu u izdvojenim
prašumskim rezervatima. Uostalom,
za to su prvenstveno i izdvojeni i
predati naučnoj ustanovi — Institutu za
šumarstvo i drvnu industriju NRBiH. Potrebna
sretstva za to moraju se naći. Vrlo
je teško i boriti se za opstanak rezervata
u .sadanjem broju i sa sadanjim površinama,
kada se u njima gotovo ništa ne radi
na naučnom istraživanju.


Naše prašume treba da budu
stalna briga svih naših stručnih
organizacija, udruženja, inst
i t a, pa i široke javnosti. One
nisu samo stvar NR Bosne i Hercegovine,
nego čitave zajednice FNRJ, jer njihov
značaj daleko prelazi republičke, pa i državne
granice. Naši prasumski rezervati
su veliki nacionalni kapital, njih treba sačuvati
i održati, detaljno ih proučavati i
iz toga izvući zaključke koji će biti od nesumnjive
koristi.


Ovaj članak nema pretenzija da o prašumama
govori sa naučnog gledišta. Zato
uostalom nemamo ni potrebnih elemenata,
jer vrlo malo još o njima znamo. Cilj je
ovih redova samo da potsjeti i našu širu
šumarsku javnost na veliki nacionalni kapital
koji u našim prašumskim rezervatima
imamo i na potrebu ulaganja maksimalnih
napora da se ovi dragocjeni objekti
sačuvaju i u sadanjem broju i sa sadanjim
površinama, da se čak izdvoje i neki
novi kao na pr. P 1 j e š i v i c a, da se obezbjede
potrebna sretstva i hitno pristupi
ozbiljnom naučno-istraživačkom radu.


Na kraju smatramo za potrebno da citiramo
zaključak Akademijskog savjeta
FNRJ, koji je on donio o pitanju zaštite
posljednjih ostataka prašuma u našoj zemlji
na svom XXIX redovnom zasjedanju,
održanom u Beogradu 19 februara 1958 godine,
pod pretsjedavanjem pretsjednika
Savjeta akademika Dr. Siniše Stanko vica:


»Akademijski savet FNRJ se pridružuje
svim nastojanjima da se prašuma »Perućica
« u šumsko-gospodarskoj jedinici
»Zelengora—Maglić«, kao i prašuma u
oblasti Bijogradskog Jezera u Crnoj Gori
u potpunosti zaštite kao velike prirodne
rijetkosti ne samo naše zemlje, nego i čitave
Evrope. Svuda u ostalom dijelu Evrope,
tip prašume, uslijed dejstva čovjeka,
potpuno je isčezao, izuzev u našoj zemlji i
to samo na rijetkim mjestima, kao što su
Perućica i Bijogradsko Jezero u Crnoj Gori.
Već samo izuzetno visok naučni interes
vezan za posljednje ostatke prašume u
Evropi opravdava najpunije zaštitne mjere
za te ostatke. Njihova studija omogućila
bi niz zaključaka o zakonitostima na
kojima počiva razvitak i održavanje naše
šumske vegetacije. Međutim, njihova eksploatacija
u ma kpm vidu donijela bi sasvim
neznatne materijalne koristi, ali bi
zato uništila bespovratno prirodne rijetkosti
koje svjedoče o prošlosti biljnog pokrivača
naše zemlje. Uz to bi se još u svjetskoj
naučnoj javnosti izgradilo uvjerenje
da mi nismo u stanju da sagledamo vrijednost
takvih prirodnih rijetkosti, što bi
svakako štetilo kulturnom prestižu Jugoslavije.
«


Ing. Branko Džepina


ŠUMARSKA SEKCIJA Poljopr. šum. komore
održala je 21. III. 1960. sastanak predstavnika
industrije tanina NRH, Exportdrva
i šumskih gospodarstava. Problemi s
kojima se bavi taninska industrija su prilično
teški, naročito od momenta deblokiranja
cijena ogrevnog drveta. Cijena taninskog
ekstrakta u zemlji, osobito hra