DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 60 <-- 60 --> PDF |
no na naučno-istraživačkom polju. Velike namjere u pogledu naučnog rada, izgradnje, nabavke opreme i dr. ostvarene su samo neznatno. Stalne poteškoće su u nedostatku finansiskih sretstava, a nema za to ni dovoljno kadrova. Postoji opasnost da pojedine rezervate i izgubimo, a da ih nismo ni dovoljno ispitali. Dovoljno je kad se kaže da za naše prašumske rezervate nemamo još ni podatke jedne kompletne taksa čije. Još uvijek su nam u tome pogledu glavni oslonac podaci redovne taksacije, što može da služi praksi kao osnov za gospodarenje i planiranje, a nikako kao naučna baza, jer se mjerenja vrše samo na neznatnom dijelu površine i u sebi mogu imata mnogo subjektivnog. Mjerenja koja su vršile naučne institucije: Zavod za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta i Institut za šumarstvo, i drvnu industriju u Sarajevu su sasvim nedovoljna za ozbiljniju studiju prašuma i donošenje meritornih zaključaka o strukturi sastojina i dr. U 1957 godini učinjen je jedan ozbiljniji pokušaj od strane Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu u prašumskom rezervatu »L o m«, u kome je na cijeloj njegovoj površini od 278 hektara izvršeno kompletno mjerenje svih taksacionih elemenata, pa i ispod taksacione granice. Ali na tome se je zasada sve i završilo, jer je rad na sređivanju i obračunavanju ovih podataka gotovo u samom početku prekinut radi nedostatka sretstava. Sada ovaj dragocjeni materijal pokriva prašina, i ako se uskoro ne nađu mogućnosti za nastavak i dovršenje ovoga rada, čitav trud i uložena sretstva mogu biti uzaludna. Uopšte, bilo bi potrebno intenzivno pristupiti naučno-istraživačkom radu u izdvojenim prašumskim rezervatima. Uostalom, za to su prvenstveno i izdvojeni i predati naučnoj ustanovi — Institutu za šumarstvo i drvnu industriju NRBiH. Potrebna sretstva za to moraju se naći. Vrlo je teško i boriti se za opstanak rezervata u .sadanjem broju i sa sadanjim površinama, kada se u njima gotovo ništa ne radi na naučnom istraživanju. Naše prašume treba da budu stalna briga svih naših stručnih organizacija, udruženja, inst i t a, pa i široke javnosti. One nisu samo stvar NR Bosne i Hercegovine, nego čitave zajednice FNRJ, jer njihov značaj daleko prelazi republičke, pa i državne granice. Naši prasumski rezervati su veliki nacionalni kapital, njih treba sačuvati i održati, detaljno ih proučavati i iz toga izvući zaključke koji će biti od nesumnjive koristi. Ovaj članak nema pretenzija da o prašumama govori sa naučnog gledišta. Zato uostalom nemamo ni potrebnih elemenata, jer vrlo malo još o njima znamo. Cilj je ovih redova samo da potsjeti i našu širu šumarsku javnost na veliki nacionalni kapital koji u našim prašumskim rezervatima imamo i na potrebu ulaganja maksimalnih napora da se ovi dragocjeni objekti sačuvaju i u sadanjem broju i sa sadanjim površinama, da se čak izdvoje i neki novi kao na pr. P 1 j e š i v i c a, da se obezbjede potrebna sretstva i hitno pristupi ozbiljnom naučno-istraživačkom radu. Na kraju smatramo za potrebno da citiramo zaključak Akademijskog savjeta FNRJ, koji je on donio o pitanju zaštite posljednjih ostataka prašuma u našoj zemlji na svom XXIX redovnom zasjedanju, održanom u Beogradu 19 februara 1958 godine, pod pretsjedavanjem pretsjednika Savjeta akademika Dr. Siniše Stanko vica: »Akademijski savet FNRJ se pridružuje svim nastojanjima da se prašuma »Perućica « u šumsko-gospodarskoj jedinici »Zelengora—Maglić«, kao i prašuma u oblasti Bijogradskog Jezera u Crnoj Gori u potpunosti zaštite kao velike prirodne rijetkosti ne samo naše zemlje, nego i čitave Evrope. Svuda u ostalom dijelu Evrope, tip prašume, uslijed dejstva čovjeka, potpuno je isčezao, izuzev u našoj zemlji i to samo na rijetkim mjestima, kao što su Perućica i Bijogradsko Jezero u Crnoj Gori. Već samo izuzetno visok naučni interes vezan za posljednje ostatke prašume u Evropi opravdava najpunije zaštitne mjere za te ostatke. Njihova studija omogućila bi niz zaključaka o zakonitostima na kojima počiva razvitak i održavanje naše šumske vegetacije. Međutim, njihova eksploatacija u ma kpm vidu donijela bi sasvim neznatne materijalne koristi, ali bi zato uništila bespovratno prirodne rijetkosti koje svjedoče o prošlosti biljnog pokrivača naše zemlje. Uz to bi se još u svjetskoj naučnoj javnosti izgradilo uvjerenje da mi nismo u stanju da sagledamo vrijednost takvih prirodnih rijetkosti, što bi svakako štetilo kulturnom prestižu Jugoslavije. « Ing. Branko Džepina ŠUMARSKA SEKCIJA Poljopr. šum. komore održala je 21. III. 1960. sastanak predstavnika industrije tanina NRH, Exportdrva i šumskih gospodarstava. Problemi s kojima se bavi taninska industrija su prilično teški, naročito od momenta deblokiranja cijena ogrevnog drveta. Cijena taninskog ekstrakta u zemlji, osobito hra |