DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 59 <-- 59 --> PDF |
iz 1957 godine švicarskog šumarskog lista članak, u kome vrlo slikovito i uzbudljivo opisuje ovu posjetu. Neće biti suvišno da iz ovoga članka citiramo nekoliko pasusa: »Izraz »Prašuma« budi u duši šumara duboke odjeke i stoga je posjeta ove prirodne rijetkosti sa nestrpljenjem bila očekivana od trideset švicarskih šumara. Kakav susret sa prašumom koju smo poslije predjela sječe, šumskih radnika i konjskih zaprega iznenada ugledali u svoj njezinoj ljepoti, kao netaknutu šumu, kao život koji se ponovo rađa iz smrti, kao ogromno nagomilano bogatstvo prirode! Udaljen od svoje grupe, ne videći i ne slušajući ništa ljudsko, vjerovao sam da sam se prenio nekoliko hiljada godina unatrag, kada je prvi čovjek iznenada otkrio ogromnu snagu i ljepotu šumskog života. Divio sam se izobilju mladih biljčica, grupama mladih lišćara koje sakrivaju podnožje veterana, mladim biljčicama smrče na ostacima palih. izumrlih starih stabala koja se vraćaju tlu, plavičastom i sjajnom jelovom podmlatku koji se postepeno učvršćuje u borbi za život osvajajući svoj životni prostor, mladim stabalcima smrče koja rastu i bježe iz mraka u sunčani prostor tražeći svijetlo. Kakav život prašume! Tamo velike grupe jela u jurišu prema nebu. Ondje praznine u prostoru koje će pojedinim smrčama dati mogućnost razvoja u veličanstvene primjerke — aristokrate, svijetle plohe lišćara u tamnim masama četinara, život mješavine raznovrsne i uzvišene harmonije vrsta i dobi, stabala, mahovine i cvijeća, ovdje u grupama, tamo intimno izmiješano međusobno, život koji daje hrane insektima, gljivama nalijepljenim na stablima lišćara koja izumiru, lišajevi koji polako nagrizaju suhe grane, djetlići koji bubnjaju svoje morzeove znake, medvjedi koji oštre svoje kandže na hrapavoj kori starodrevnih stabala. Polomljene grane starih stojećih stabala mrtvih i nemoćnih da ih drže, kao i stabla sama stropoštavaju se uz prasak sa hiljadama insekata, s gljivicama i naslagama na zemlji, što treba opet da posluži za nove generacije koje će popuniti praznine nastale smrću roditelja. To je život koji čovjek još nije nagrdio! Na vašu primjedbu, jugoslavenski šumari, da smo mi bogati odgovaramo: Da, mi smo bogati materijalno, ali vi jugoslavenski prijatelji imate jedno bogatstvo koje mi milioni bogatih nikada ne možemo steći, jer se vijekovi napora ne mogu nikada više vratiti. Vi imate u vašim šumama inkarnaciju jednog istinskog života, simbol koji treba da vas zaštiti od obmane savremenog života zasnovanog na profitu. Vi želite sačuvati nedirnuto ovo bogatstvo i to je s vaše strane akt duboke mudrosti, mudrosti koju smo mi izgubili. Sačuvajte vječnim ovo bogatstvo, ono će vas uzdići, a nama će biti primjer!« Ovo nije usamljeno mišljenje jednog posjetioca — stranca, jer naši prašumski rezervati su se pročuli u svijetu, prvenstveno sa svojim ljepotama kakvih malo gdje u svijetu ima, a zatim i kao vrlo vrijedni šumarski objekti za naučno-istraživački rad. Radi toga nisu rijetke posjete stranaca našim prašumskim rezervatima, a pogotovo šumara koji nikada ne propuštaju priliku da posjete i nadive se ovim rijetkim ostacima prastarih šuma Evrope. Naprijed citirani dijelovi članka švicarskog kolege najbolje pokazuju šta posjetioci ovih rezervata o njima misle. I kada sve to vidimo, teško nam pada i sama pomisao, da ovi vrijedni objekti, ovo naše veliko nacionalno bogatstvo, naše prašume, mogu da dođu pod udar sjekire, da nestanu. IV. Potreba naučno-istraživačkog rađa i održavanja prašumskih rezervata U citiranom mišljenju Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industriie NRBiH dosta je rečeno o potrebi što većih i što više rezervata neophodno potrebnih za uspješan naučno-istraživački rad. Na malim rezervatima je uticaj okoline isuviše jak da bi se mogli dobiti rezultati koji bi u potpunosti odgovorali netaknutoj prirodnoj šumi. Zato rezervati treba da budu i ostanu sa većim površinama. I veći broj rezervata je neophodno potreban, koliko radi razlika među njima u pogledu geografskog položaja, klime, biljnog sastava i dr., toliko i radi opasnosti koje šumama redovno prijete i potrebe da se većim brojem rezervata obezbjedimo od svake eventualnosti. Stoga je neophodno potrebno sačuvati sve sadanje prašumske rezervate i u sadanjem broju i sa sadanjim površinama, pa i izdvojiti nove, nrvenstveno sa fitocenološkog i botaničkog gledišta vrlo interesantni i vrijedni obiekat »S a k r i v e n k a« u gospodarskoj jedinici »Plješivica«, srez Bihać, za što se već decenijama zauzima profesor Dr. I. Horvat. Veliki nedostatak naših prašumskih rezervata je, što se u njima ne radi dovolj |