DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 56 <-- 56 --> PDF |
komplekse zajedno sa ostalim već korišćenim šumama. Veći kompleksi ranije korišćenih šuma, izdvojeni oko manjih prašumskih parcela kao zaštitni plaštevi, služe za eliminisanje uticaja spoljnih faktora na prašumu. U SSSR-u ima dosta rezervata sa vrlo velikim površinama (obično četverocifreni brojevi). U Tjumenskom šumskom gazdinstvu nedavno je izdvojen, drugi po redu u tom gazdinstvu, prašumski rezervat. Upada u oči da on ima stručni savjet koji upravlja ovim velikim rezervatom i ima pravo da odlučuje o načinu gospodarenja u čitavoj okolnoj zoni. Velike površine šuma izdvojene iz redovnog gospodarenja obuhvaćene su i američkim rezervatima. Istina . oni služe i rekreacionoj svrsi, ali jezgra većine ovih rezervata (nacionalnih parkova) su prave prašume. Mala Švajcarska obrazlaže svoje potrebe sa osam tipova rezervata, dok je Bili i veće i heterogeni je područje od Švajcarske. U Jugoslaviji gotovo i nema prašuma osim ono malo što se nalazi u NR Bosni i Hercegovini, gdje su do sada izdvojena samo tri prašumska rezervata: Lom sa 278, Janj 195 i Perućica 1234 ha. Možemo biti srećni što se za ova tri rezervata smatra, kod nas i u inostranstvu, da su po svom sastavu najbolje prašume u Evropi, a možda i u svijetu, što ne znači da su ujedno i najbolje šume i za korišćenje (eksploataciju). Ovo posljednje važi naročito za Perućicu. Odgovor na pitanje da li je izdvojena površina u okviru ovih naših prašumskih rezervata dovoljna za naučna ispitivanja ili nije, ili je možda prevelika, nebi bio dovoljan ako prethodno ne objasnimo čemu treba da nam posluže ovi rezervati, šta ćemo mi u njima proučavati. U potpunosti odgovoriti na ovo pitanje gotovo je i nemoguće, ali ćemo iznijeti ono što danas znamo. Potreba postavljanja što većeg broja ogleda i sa što većim brojem repeticija nameće da objekat bude što veći. Konkretno, u prašumi Perućica, za rješavanje niza problema iz oblasti gospodarenja prebornim šumama, treba postavljati serije privremenih i stalnih oglednih parcela. Njima će se morati da obuhvate razlike u tlu, nadmorskoj visini, inklinaciji, ekspoziciji, vrsti i smjesi drveća itd., s tim da se ove parcele međusobno razlikuju, a da unutar parcele sastojinske i stanišne prilike budu što jednoličnije. Ako ovome dodamo da ovakav niz parcela treba utro stručiti ili još više povećati, jer bez dovoljnog broja repeticija dobiveni rezultati ne mogu biti sigurni, onda je jasno da je za ovo potrebna velika površina. Ovakav niz oglednih parcela sa većim brojem repeticija treba da posluži za kompleksna ispitivanja. Navešćemo samo neka, po našem mišljenju, najznačajnija u sadašnjim prilikama: a) proučavanje problema prirodne odmjene vrsta drveća, a u vezi sa ovim i b) fitocenološka istraživanja, c) proučavanje maksimalnog stepena sklopa (inventarisanog dijela sastojine) uz koji će se javiti zadovoljavajući podmladak (stabalca ispod taksacionog praga) potreban za obnavljanje sastojine. Ovo naročito treba proučavati u prašumi jer kod nje ne postoje velike promjene u stepenu sklopa, d) kod rješavanja pitanja normalne zalihe u našim preborbnim šumama nužno je oslanjati se na odgovarajuće podatke iz prašuma. Za ovo su potrebna dugotrajna i obimna ispitivanja, e) proučavanje režima vjetra uz konkretan reljef, odnosno šteta od vjetra, što svakako nije mali problem, f) proučavanje prašume kao biocenoze u vezi sa oštećenjima od insekata i biljnih bolesti, itd. itd. Jasno je da ni približno nismo sa ovim iscrpili probleme koje nužno treba rješavati počevši sa ispitivanjima baš u prašumi. Šta ćemo sve ispitivati mi još ne možemo ni sagledati, ali da će se problemi sami nametati to je više nego sigurno. Međutim, sa ovim ispitivanjima u prašumama nužna su komparativna ispitivanja i u korišćenim, kod nas prebornim, šumama. Samo tako moguće je da nauka uopšti zaključke neosporno korisne i za praksu. Uzimajući u obzir samo do sada izloženo pretpostavljamo da je jasno zašto Društvo šumarskih inženjera i tehničara NRBiH stoji na stanovištu da izdvojene površine u okviru navedenih prašumskih rezervata nisu velike za svrhe kojim su ovi rezervati namjenjeni. Moglo bi se govoriti o tome da li su one dovoljne. Međutim pitanje se postavlja da li Perućica treba da ostane izdvojeni prašumski rezervat, odnosno da li ona treba da ostane u izlučenom obimu ili bi se ovaj obim mogao mijenjati, s obzirom da su sada izgrađene dvije kamionske ceste koje omogućavaju pristup u Perućicu i njenu eventualnu eksploataciju. Naše Društvo na ovo pitanje daje slijedeći odgovor. |