DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
šina mu je 195 ha, a glavne vrste su također jela. smrča i bukva. Prilaz je moguć od šumske željezničke pruge Donji Vakuf— Janj ili željezničke stanice Torlakovac na pruzi Jajce—Lašva. 4. Rezervat »D u b a - L j e š n i c a« u gospodarskoj jedinici »Duba«, srez Doboj (kod Teslica) izdvojen je iz redovnog gospodarenja 1951 godine u površini od 16 ha. Pretežno je to bukova prašuma sa jelom i smrčom i izdvojen prvenstveno za naučna ispitivanja u vezi sa šumskim sjemenom. Svi ovi rezervati predati su Institutu za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu na čuvanje, gospodarenje i radi naučnog istraživanja. Kako se vidi, iz redovnog gospodarenja izdvojena je ukupna površina od 1.723 ha, i time bi uglavnom mogli biti zadovoljni. Međutim, postoji opasnost da se svi ovi rezervati i u navedenim površinama neće moći više dugo održati. Naime, sve više se postavljaju zahtjevi od strane preduzeća drvarske industrije za sječom u ovim rezervatima. Radi izgradnje novih komunikacija i završavanja eksploatacije u pojedinim otvorenim šumama, ovi zahtjevi su sve glasniji. Traži se smanjivanje izdvojenih površina pojedinih rezervata, pa i potpuno ukidanje zaštite i izdvajanja iz redovnog gospodarenja nekih rezervata. II. Zahtjevi za smanjivanje odnosno ukidanje rezervata Među prvim zahtjevima za smanjivanje izdvojene i zaštićene površine rezervata je zahtjev Preduzeća drvne industrije »Maglić« u Foči, koje traži da se zasada površina našeg najvećeg i najsavršenijeg rezervata »Perućice« znatnije smanji. Sekretarijat za šumarstvo Izvršnog vijeća NRBiH povodom ovoga zahtjeva umolio je Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije NRBiH da ovo važno pitanje razmotri na jednom širem plenumu i dostavi o tome svoje mišljenje. Društvo je prihvatilo ovu inicijativu i održalo širi sastanak Sekcije Sarajevo, na kome je bio zaključak većine da prašumski rezervat »Perućicu« treba u cjelini očuvati za svrhe kojima je ona namijenjena. Na zahtjev da uz ovakav zaključak treba dati obrazloženje i argumentaciju iz kojih bi se moglo vidjeti zašto Društvo stoji na ovome stanovištu, Upravni odbor Društva na svojoj sjednici od 26. VI. 1958. ponovo je razmotrio pitanje »Perućice« i zaključ;o da treba Sekretarijatu za šumarstvo I. V. NR BiH dati takvo obrazloženje, s tim da ono prethodno treba da bude prihvaćeno na Plenumu Društva. Plenum Društva koji je održan 6 i 7 oktobra 1958 godine usvojio je takvo obrazloženje iz koga se citira slijedeće: »Prašumski rezervati su od velikog značaja za nauku, a prema tome i za šumarsku praksu. To proizlazi, između ostalog, i iz činjenice da su odnosi u prebornoj šumi i u prašumi vrlo slični. Ispitivanja tih odnosa razvijaće se onako kako se budu razvijala naša naučna ispitivanja uopšte. Danas mi nismo u mogućnosti da ocijenimo kolike će sve koristi biti od tih ispitivanja, ali postoje indicije da bi mogle biti vrlo velike. Zasada smo u mogućnosti da ukažemo na neke koje smo dosada imali, o čemu ćemo još govoriti. Švajcarska literatura često je odraz nastojanja šumara da im prašumski oblici budu polazna tačka za što prirodnije i što racionalnije korišćenje šuma. Švajcarska nije usamljena u ovom pogledu. Kada se govori o užem značaju rezervata, o njihovom značenju za privredu, ističe se, na primjer, kako je razumljivo nastojanje čovjeka da iz šume potisne elemente (drveće) sa manjom vrijednošću. Ali i tu nastaje pitanje ne otstranujemo li time i elemente trajno potrebne za stanište. Kada biljni geograf ispituje vegetaciju jedne zemlje, nastoji da nađe netaknute komplekse, jer samo u tom slučaju vrijede opšti zaključci. A korisnost ovakvih ispitivanja uopšte. a za šumarstvo posebno, neosporno je vrlo velika. Odgovoriti na sva ova i mnoga druga, složena pitanja koja su nužna za intenzivnije gospodarenje našim privrednim šumama (kod nas uglavnom prebornim) gotovo je i nemoguće bez proučavanja prirodne šume (prašume). Uostalom, niko i ne postavlja pitanje da li su nam opšte potrebni prašumski rezervati, već se postavlja pitanje da li su nam potrebni veći kompleksi izdvojeni u okviru prašumskih rezervata kao što je, na primjer, Perućica. Zato ćemo prvo odgovoriti na ovo pitanje. Veličina prašumskih rezervata Početkom XX vijeka u Evropi je počelo intenzivno izlučivanje šumsko-planinskih rezervata koji su obuhvatili samo neznatan procenat netaknutih šuma (prašuma). Ovo zbog toga jer, već tada, u zemljama sa razvijenim šumarstvom nije bilo većih kompleksa netaknutih šuma, pa se je moralo zadovoljiti i sa manjim prašumskim parcelama, ali izdvojenim u veće |