DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 53 <-- 53 --> PDF |
kao uvijek, unosi u prevođenje partijske literature, u izdavanje partijskog elegalnog biltena i t. d. U novembru 1936. godine izvršena je provala u Pokrajinski komitet i u brojne partiiske ćelije Vojvodine. Tom primkom uhapšen je i Stevo Konjović. Za vrijeme istrage podvrgnut je bio najbrutalnijem mučenju u zatvorima Bečkereka. Subotice i Ade Ciganlije. Na sudskom procesu, na kojem se hrabro držao, osuđen je na robiju koju je izdržao u Sremskoj Mitrovici sve do kraja 1937. godine. Poslije izdržane robije vraća se u Zagreb gdje pokušava da nastavi prekinute studije na Šumarskom fakultetu. Međutim stalno ometan premetačinama i maltretiranjem od strane zagrebačke policije živi više u ilegalnosti nego legalno. Uprkos svim tim teškoćama on je nastavljao aktivni politički rad. prevodeći ; umnožavajući partijsku literaturu, održavajući teoretske partijske kurseve ni ndrič´-oi periferiji Zagreba, pa i u okomim selima. Negdje pred rat se i oženio Drugarica, radnica u tipografiji, također član Partije kao j on, podnosila je s njime sve nedaće ilegalnog života. U tim prilikama rodila mu se i kćer, koju je neobično volio. U tom radu zatekla ga je okupacija. On se tada još više baca na partijski rad. Izvjesno vrijeme rad: u ilegalnoj partijskoj štampariji u Zagrebu, gdje nekoliko puta srećno izbjegava hapšenje. Ustaška policija mu je neprestano na tragu. Izdata je i tjeralica za njim, a on se ipak nalazi usred ustaškog osinjaka i prkosi svim nedaćama ilegalnog života. Negdje krajem 1941. hapsi ga ustaška policija zavaljujući pukoj slučajnosti. Policija ga hapsi, i ne znajući da je on Stevo Konjović, tragajući za njegovom drugaricom, koja je također bila u ilegalnosti. Uhapšen tako zajedno sa drugaricom bio je podvrgnut užasnom mučenju u ustaškoj policiji. Mučenja je izdržao do kraja, a da nije ni jednom riječi odao svoje veze. SAOPĆENJA PRAŠUMSKI REZERVATI V BOSNI I HERCEGOVINI Naša zemlja spada među vrlo rijetke u Evropi gdje još ima prirodnih šuma ili prašuma. Posebno su značajni ovi rijetki objekti flore u NR Bosni i Hercegovini, gdje se računa da još ima ovakvih netaknutih prirodnih šuma oko 34.000 ha. Kada su ga zajedno sa njegovom drugaricom ustaše vodili u autu na periferiju Zagreba u pravcu Sv. Ksavera sa namjerom da ih zajedno likvidiraju, izvršio je Stevo jedno njemu svojstveno herojsko djelo. Iako izmrcvaren i vezan lancima, bacio se tijelom na dvojicu ustaša koji su ga pratili i tako onemogućio šoferu upravljanje autom. U ovom gužvanju i tučnjavi povikao je drugarici da bježi, a on je nastavio da se rve sa ustašama sve dok auto nije udario o zid crkve Sv. Ksavera i tako se tu zaustavio. Njegova drugarica uspjela je da pobjegne i da se preko veza prebaci u partizane, a njega su tu — kraj zida crkve Sv. Ksavera u Zagrebu ustaše mrcvarili, nemajući više metaka da ga ubiju. Tek kad je stigla odnekud patrola njemačhih vojnika, savladali su Stevu Konj ovića i teško isprebijanog i izmrcvarenog prebacili ga u zagrebačku bolnicu na Sv. Duhu. Tu je Stevo Konjović operisan, te je bio neko vrijeme pod stražom, sve dok partijska organizacija u bolnici nije pripremila njegovo bjestvo. Nažalost, i pokraj svih uspješnih priprema ovo bjekstvo nije uspjelo. Pri skoku i padu sa prozora na prvom katu bolnice Konjović je slomio nogu, što mu je onemogućilo da preskoči visoki bolnički zid koji ga je jedino još dijelio od slobodnog puta u partizane. Straža ga je tog jutra našlo promrznutog ispod bolničkog zida. Sta je dalje bilo sa hrabrim Stevom Konjovićem, niko ne zna. Sigurno je samo to da su ga ustaše likvidirale negdje krajem decembra 1941. godine. Kako i gdje je ubijen nije utvrđeno, ali je sigurno da su fašisti na njemu iskalili do krajnosti svoj životinjski bijes i u njemu uništile jednog od svojih najopasnijih zakletih dušmana. Govoriti poslije ove kratke biografije o hrabrosti i zaslugama Steve Konjovića bilo bi bespredmetno, jer on je svojim životom i svojom smrću pokazao kako se voli i kako se pregara za svoje ideale. Prašumom smatramo šume prirodnim putem stvorene, koje su po zakonima prirode bez ikakvog djelovanja čovjeka rasle, živile, obnavljale se i umirale. Zato su i formirane kao sastojine posebnog tipa. Naše su prašume mješovite sastojine smrče, jele i bukve, a rjeđe čiste sastojine. Primješani su gorski javor i brijest najčešće kao pojedinačna stabla. Mješovitih ne |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 54 <-- 54 --> PDF |
taknutih prirodnih šuma četinara i bukve ima oko 17.000 ha, čistih četinara oko 5.000 ha i bukovih šuma oko 12.000 ha. U prašumama se nalaze stabla svih visina, debljina i starosti, od najmlađih do najstarijih, ali prevlađuju stabla srednjih debljina 40—80 cm prsnog promjera. Visina stabala jele i smrče idu i preko 60 m, a nisu rijetka stabla prsnog prečnika i preko 180 cm. Starost pojedinih stabala prelazi i 500 godina, a drvna masa mjestimično prelazi i 1.000 m3 po hektaru. Broj odraslih stabala kreće se oko 400 po hektaru, računajući od 10 cm prsnog promjera na više. Ovoliko stabala približno iznese pobjedu u borbi za opstanak iz pet do deset hiljada ponika i podmlatka, koliko se približno nalazi na površini od 1 ha. Značaj ovakvih prirodnih prašumskih objekata sve je više rastao što se je više razvijala civilizacija i nauka. Danas se naše prašume kao vrlo rijetki prirodni fenomeni u Evropi neobično cijene, jer u velikoj većini evropskih zemalja one su odavno nestale. Važnost prašuma prekasno je shvaćena u drugim zemljama i to tek onda kada su već nestale. Međutim, mi možemo da izdvojimo i zaštitimo pojedine objekte od uništenja i sačuvamo ih za nauku ne samo našu nego i ostalog svijeta, koji za njih pokazuje veliko interesovanje. Prašume kao netaknute prirodne šume, iako neobično lijepe i zanimljive i ma da ostavljaju nezaboravan utisak na svakog posmatrača, ljubitelja prirode i stručnjaka, ipak nisu samo zato važne i potrebne, nego posebno za nauku, a time i za praksu. I. Izdvojeni prašumski rezervati u RNBiH Naši su šumari odavno shvatili veliki značaj naših prašuma i hitnu potrebu da se neki značajniji objekti zakonom zaštite i izdvoje iz redovnog šumskog gospodarenja, u cilju naučnog istraživanja i nastave. U tome svome nastojanju naišli su na puno razumijevanje nadležnih faktora Republike koji su, na predlog šumarskih društvenih i javnih institucija, donijeli zakonske odluke o izdvajanju slijedećih prašumskih rezervata: 1. Prirodni rezervat »Prašuma Peru ć i c a« u gospodarskoj jedinici »Zelengora «, srez Goražde. Ovaj rezervat izdvojen je rješenjem Privrednog savjeta Vlade NRBiH 1952 godine u površini od 1.234 ha. Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti iste je godine ovaj rezervat stavljen pod zaštitu države i kao prirodna rijetkost. Glavne vrste drveća su jela, smrča. bukva i bijeli bor. Flora je uopšte vrlo bujna, a područje bogato sa divljači (dvokoze, srne, medviedi, divlje svinje, kune, orlovi, tetrebi i dr.). SI. 1. Planina Volujak i dijelovi prašume Perućice Foto: dr. P. Fukarek 1953. SI. 2. Sastojine srednjeg dijela prašumskog rezervata »Perućica« Foto: đr. P. Fukarek 1952. Pristup je rezervatu omogućen izgradnjom šumske željezničke pruge Foča— Tjentište, a biće još pristupačniji kada se izgradi nova cesta od Tjentišta za Snježnicu, koja je u radu i treba da prolazi jednim dijelom zapadnim rubom rezervata. Ovaj rezervat je sastavni dio područja Sutjeske gdje je vođena Peta ofanziva. 2. Prašumsko područje »Lom« u gospodarskoj jedinici »Klekovača«, srez Bihać (kod Bos. Petrovca). Ovaj rezervat je izdvojen iz redovnog gospodarenja 1951 godine. Izdvojena je površina od 278 ha sa glavnim vrstama: jela, smrča i bukva. Rezervat je dosta lako pristupačan od željezničke pruge Drvar—Srnetica ili ceste Bos. Petrovac—Drinić. 3. Prašumsko područje »Janj« u gospodarskoj jedinici »Janj«, srez Jajce {kod Donjeg Vakufa). Rezervat je izdvojen iz redovnog gospodarenja 1951 godine. Povr |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
šina mu je 195 ha, a glavne vrste su također jela. smrča i bukva. Prilaz je moguć od šumske željezničke pruge Donji Vakuf— Janj ili željezničke stanice Torlakovac na pruzi Jajce—Lašva. 4. Rezervat »D u b a - L j e š n i c a« u gospodarskoj jedinici »Duba«, srez Doboj (kod Teslica) izdvojen je iz redovnog gospodarenja 1951 godine u površini od 16 ha. Pretežno je to bukova prašuma sa jelom i smrčom i izdvojen prvenstveno za naučna ispitivanja u vezi sa šumskim sjemenom. Svi ovi rezervati predati su Institutu za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu na čuvanje, gospodarenje i radi naučnog istraživanja. Kako se vidi, iz redovnog gospodarenja izdvojena je ukupna površina od 1.723 ha, i time bi uglavnom mogli biti zadovoljni. Međutim, postoji opasnost da se svi ovi rezervati i u navedenim površinama neće moći više dugo održati. Naime, sve više se postavljaju zahtjevi od strane preduzeća drvarske industrije za sječom u ovim rezervatima. Radi izgradnje novih komunikacija i završavanja eksploatacije u pojedinim otvorenim šumama, ovi zahtjevi su sve glasniji. Traži se smanjivanje izdvojenih površina pojedinih rezervata, pa i potpuno ukidanje zaštite i izdvajanja iz redovnog gospodarenja nekih rezervata. II. Zahtjevi za smanjivanje odnosno ukidanje rezervata Među prvim zahtjevima za smanjivanje izdvojene i zaštićene površine rezervata je zahtjev Preduzeća drvne industrije »Maglić« u Foči, koje traži da se zasada površina našeg najvećeg i najsavršenijeg rezervata »Perućice« znatnije smanji. Sekretarijat za šumarstvo Izvršnog vijeća NRBiH povodom ovoga zahtjeva umolio je Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije NRBiH da ovo važno pitanje razmotri na jednom širem plenumu i dostavi o tome svoje mišljenje. Društvo je prihvatilo ovu inicijativu i održalo širi sastanak Sekcije Sarajevo, na kome je bio zaključak većine da prašumski rezervat »Perućicu« treba u cjelini očuvati za svrhe kojima je ona namijenjena. Na zahtjev da uz ovakav zaključak treba dati obrazloženje i argumentaciju iz kojih bi se moglo vidjeti zašto Društvo stoji na ovome stanovištu, Upravni odbor Društva na svojoj sjednici od 26. VI. 1958. ponovo je razmotrio pitanje »Perućice« i zaključ;o da treba Sekretarijatu za šumarstvo I. V. NR BiH dati takvo obrazloženje, s tim da ono prethodno treba da bude prihvaćeno na Plenumu Društva. Plenum Društva koji je održan 6 i 7 oktobra 1958 godine usvojio je takvo obrazloženje iz koga se citira slijedeće: »Prašumski rezervati su od velikog značaja za nauku, a prema tome i za šumarsku praksu. To proizlazi, između ostalog, i iz činjenice da su odnosi u prebornoj šumi i u prašumi vrlo slični. Ispitivanja tih odnosa razvijaće se onako kako se budu razvijala naša naučna ispitivanja uopšte. Danas mi nismo u mogućnosti da ocijenimo kolike će sve koristi biti od tih ispitivanja, ali postoje indicije da bi mogle biti vrlo velike. Zasada smo u mogućnosti da ukažemo na neke koje smo dosada imali, o čemu ćemo još govoriti. Švajcarska literatura često je odraz nastojanja šumara da im prašumski oblici budu polazna tačka za što prirodnije i što racionalnije korišćenje šuma. Švajcarska nije usamljena u ovom pogledu. Kada se govori o užem značaju rezervata, o njihovom značenju za privredu, ističe se, na primjer, kako je razumljivo nastojanje čovjeka da iz šume potisne elemente (drveće) sa manjom vrijednošću. Ali i tu nastaje pitanje ne otstranujemo li time i elemente trajno potrebne za stanište. Kada biljni geograf ispituje vegetaciju jedne zemlje, nastoji da nađe netaknute komplekse, jer samo u tom slučaju vrijede opšti zaključci. A korisnost ovakvih ispitivanja uopšte. a za šumarstvo posebno, neosporno je vrlo velika. Odgovoriti na sva ova i mnoga druga, složena pitanja koja su nužna za intenzivnije gospodarenje našim privrednim šumama (kod nas uglavnom prebornim) gotovo je i nemoguće bez proučavanja prirodne šume (prašume). Uostalom, niko i ne postavlja pitanje da li su nam opšte potrebni prašumski rezervati, već se postavlja pitanje da li su nam potrebni veći kompleksi izdvojeni u okviru prašumskih rezervata kao što je, na primjer, Perućica. Zato ćemo prvo odgovoriti na ovo pitanje. Veličina prašumskih rezervata Početkom XX vijeka u Evropi je počelo intenzivno izlučivanje šumsko-planinskih rezervata koji su obuhvatili samo neznatan procenat netaknutih šuma (prašuma). Ovo zbog toga jer, već tada, u zemljama sa razvijenim šumarstvom nije bilo većih kompleksa netaknutih šuma, pa se je moralo zadovoljiti i sa manjim prašumskim parcelama, ali izdvojenim u veće |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 56 <-- 56 --> PDF |
komplekse zajedno sa ostalim već korišćenim šumama. Veći kompleksi ranije korišćenih šuma, izdvojeni oko manjih prašumskih parcela kao zaštitni plaštevi, služe za eliminisanje uticaja spoljnih faktora na prašumu. U SSSR-u ima dosta rezervata sa vrlo velikim površinama (obično četverocifreni brojevi). U Tjumenskom šumskom gazdinstvu nedavno je izdvojen, drugi po redu u tom gazdinstvu, prašumski rezervat. Upada u oči da on ima stručni savjet koji upravlja ovim velikim rezervatom i ima pravo da odlučuje o načinu gospodarenja u čitavoj okolnoj zoni. Velike površine šuma izdvojene iz redovnog gospodarenja obuhvaćene su i američkim rezervatima. Istina . oni služe i rekreacionoj svrsi, ali jezgra većine ovih rezervata (nacionalnih parkova) su prave prašume. Mala Švajcarska obrazlaže svoje potrebe sa osam tipova rezervata, dok je Bili i veće i heterogeni je područje od Švajcarske. U Jugoslaviji gotovo i nema prašuma osim ono malo što se nalazi u NR Bosni i Hercegovini, gdje su do sada izdvojena samo tri prašumska rezervata: Lom sa 278, Janj 195 i Perućica 1234 ha. Možemo biti srećni što se za ova tri rezervata smatra, kod nas i u inostranstvu, da su po svom sastavu najbolje prašume u Evropi, a možda i u svijetu, što ne znači da su ujedno i najbolje šume i za korišćenje (eksploataciju). Ovo posljednje važi naročito za Perućicu. Odgovor na pitanje da li je izdvojena površina u okviru ovih naših prašumskih rezervata dovoljna za naučna ispitivanja ili nije, ili je možda prevelika, nebi bio dovoljan ako prethodno ne objasnimo čemu treba da nam posluže ovi rezervati, šta ćemo mi u njima proučavati. U potpunosti odgovoriti na ovo pitanje gotovo je i nemoguće, ali ćemo iznijeti ono što danas znamo. Potreba postavljanja što većeg broja ogleda i sa što većim brojem repeticija nameće da objekat bude što veći. Konkretno, u prašumi Perućica, za rješavanje niza problema iz oblasti gospodarenja prebornim šumama, treba postavljati serije privremenih i stalnih oglednih parcela. Njima će se morati da obuhvate razlike u tlu, nadmorskoj visini, inklinaciji, ekspoziciji, vrsti i smjesi drveća itd., s tim da se ove parcele međusobno razlikuju, a da unutar parcele sastojinske i stanišne prilike budu što jednoličnije. Ako ovome dodamo da ovakav niz parcela treba utro stručiti ili još više povećati, jer bez dovoljnog broja repeticija dobiveni rezultati ne mogu biti sigurni, onda je jasno da je za ovo potrebna velika površina. Ovakav niz oglednih parcela sa većim brojem repeticija treba da posluži za kompleksna ispitivanja. Navešćemo samo neka, po našem mišljenju, najznačajnija u sadašnjim prilikama: a) proučavanje problema prirodne odmjene vrsta drveća, a u vezi sa ovim i b) fitocenološka istraživanja, c) proučavanje maksimalnog stepena sklopa (inventarisanog dijela sastojine) uz koji će se javiti zadovoljavajući podmladak (stabalca ispod taksacionog praga) potreban za obnavljanje sastojine. Ovo naročito treba proučavati u prašumi jer kod nje ne postoje velike promjene u stepenu sklopa, d) kod rješavanja pitanja normalne zalihe u našim preborbnim šumama nužno je oslanjati se na odgovarajuće podatke iz prašuma. Za ovo su potrebna dugotrajna i obimna ispitivanja, e) proučavanje režima vjetra uz konkretan reljef, odnosno šteta od vjetra, što svakako nije mali problem, f) proučavanje prašume kao biocenoze u vezi sa oštećenjima od insekata i biljnih bolesti, itd. itd. Jasno je da ni približno nismo sa ovim iscrpili probleme koje nužno treba rješavati počevši sa ispitivanjima baš u prašumi. Šta ćemo sve ispitivati mi još ne možemo ni sagledati, ali da će se problemi sami nametati to je više nego sigurno. Međutim, sa ovim ispitivanjima u prašumama nužna su komparativna ispitivanja i u korišćenim, kod nas prebornim, šumama. Samo tako moguće je da nauka uopšti zaključke neosporno korisne i za praksu. Uzimajući u obzir samo do sada izloženo pretpostavljamo da je jasno zašto Društvo šumarskih inženjera i tehničara NRBiH stoji na stanovištu da izdvojene površine u okviru navedenih prašumskih rezervata nisu velike za svrhe kojim su ovi rezervati namjenjeni. Moglo bi se govoriti o tome da li su one dovoljne. Međutim pitanje se postavlja da li Perućica treba da ostane izdvojeni prašumski rezervat, odnosno da li ona treba da ostane u izlučenom obimu ili bi se ovaj obim mogao mijenjati, s obzirom da su sada izgrađene dvije kamionske ceste koje omogućavaju pristup u Perućicu i njenu eventualnu eksploataciju. Naše Društvo na ovo pitanje daje slijedeći odgovor. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Prašumski rezervat Perućica treba đa ostane u sadašnjem obimu Prije svega ako bi se postavilo pitanje da li je moguće naći neki drugi objekat koji bi umjesto Perućice poslužio u navedene svrhe, treba podvući da takvoga objekta nema. Zato je potrebno da imamo Perućicu kao prašumski rezervat. A zašto je Perućica kao prašumski rezervat nedjeljiva navodimo slijedeće razloge. Perućica pretstavlja jednu biocenotsku cjelinu koja je u izvjesnoj mjeri visokim kosama izolovana od okoline. Mi istina, ne znamo koliki je stepen te izolovanosti, a vjerovatno o tome nećemo moći dokumentovano govoriti još duži period, ali i u malom stepenu izolovanosti treba gledati važan razlog kod rješavanja da li rezervat treba očuvati kao cjelinu ili ne. Takav stepen izolovanosti sigurno postoji. SI. 3. Planina Maglić, najviši vrhunac Bosne i Hercegovine (2368 m) — U podnožju prašumski rezervat »Perućica« Foto: dr. P. Fukarek 1953. SI. 4. Unutrašnjost prašumskog rezervata »Janj« kod Donjeg Vakufa Foto: dr. P. Fukarek 1959. Ako se prihvati činjenica da u Perućici treba postavljati čitave serije stalnih i privremenih oglednih parcela za kompleksna naučna ispitivanja, kao što je naprijed navedeno, onda se nikako ne može govoriti o Perućici kao velikom objektu od koga bi se jedan dio mogao privesti redovnom gospodarenju. Ovo važi i onda ako uzmemo u obzir i druga dva rezervata (Janj i Lom). Površina visokih šuma u Perućici iznosi 1074 hektara. Od ovoga cea 250 hektara nisu od interesa za drvnu industriju, jer su praktično bez sječivih masa. Preostaje oko 800 hektara visokih šuma od kojih bi, u slučaju smanjenja obima prašumskog rezervata, jedan dio trebalo privesti redovnom gospodarenju. Bez obzira koliki i koji bi se dio eksploatisao postavlja se pitanje da li je korisno ostavljati i preostali dio pošteđen od eksplotacije, jer je sigurno da on ne bi mogao poslužiti svrsi kojoj je namijenjen. Ovo zbog toga jer, u tom slučaju, nebi bilo izolovanosti prašumskog dijela od spoljnih uticaja. Nebi, dakle, bilo zaštitnog plašta kao prašuma. Ovdje ne treba da nas buni činjenica što Perućica nema ni sada zaštitnog plašta, jer ona je prirodno izolovana visokim kosama od okoline.« Da bi se osvijetlila i druga strana problema — ekonomski efekat koji bi se postigao eventualnom eksploatacijom »Perućice « Društvo šumarskih inženjera i tehničara NRBiH izradilo je i »Ekonomski bilans eksploatacije šumskog područja Perućice iz koga citiramo slijedeće: Ekonomski bilans eksloatacije šumskog područja Perućice U visokim šumama Perućice koje obuhvataju površinu od 1074 hektara ima drv kvalitativni omjer po vrstama drveća ne mase: četinara 575.987 m3 lišćara 191.551 m3 Ukupn o 767.538 m3 od čega sječive mase četinara 253.000 m3 lišćara 44.210 m3 Ukupno 297.210 m3 Primjenom procenta za ustanovljeni po Programu investicione izgradnje za ovo šumsko područje dobio bi se asortiman u neto oblo vini kako slijedi: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 58 <-- 58 --> PDF |
četinara: o\>lovina 159.859. prostor 40.491.— svega 197.340 m» lišćara 9.285 26.083.— ,. 35.368 m3 Ukupno: 166.144. 66.564.— ., 232.708 m3 Na osnovu naprijed obrađene bruto i neto sječive mase i dobivenog asortimana, obračunata vrijednost bruto produkta, po cijenama kojima se služi Zavod za privredno planiranje NRBiH, Din iznosi 1.749,351.000 a ukupni troškovi po istom bilansu 1.155,212.000 iz čega proizlazi da je dohodak 594,139.000 Od ukupnog dohotka od pada na minimalni lični dohodak fplate sa dopr.\ 209.373.000 i na ostatak dohotka . . . 384,766.000 odnosno na doprinos iz dohotka . . . 199,038.000 i na ukupan čisti prihod preduzeća 395,101.000 Od ukupnog čistog priho da preduzeća otpada na ličnu potrošnju po tarifnom pravilniku . . . 261.71R´.000 i ostaje za fondove preduzeća 133,385.000 Navedeni bilans rađen je na bazi turnusa od 10 godina, iz če<*a proizlazi da bi ukunni čisti prihod preduzeća od eksploatacije cijelog područia Perućicp iznosio prosječno godišnie 39.5 miliona dinara. S obzirom na kvalitativno stanje drvnih masa u prašumama uopštp. a u Perućici naročito, teško je vjerovati da bi se i ovo postiglo. Profesor Matić u svom radu »Normalno stanie u smrčevim i jelovim prebornim šumama« dao je ocjenu kolika bi trebala da bude normalna zaliha u našim prebornim šumama ielp i smrče uz maksimalan sklon koji obezbieđuje normalno obnavlianie sastoiina. On je ovu ocjenu dao oslaniauć; se, pored ostalos. i na snimanja obavliena u našim prašumama, odnosno najviše u Perućici. Kod rješavanja ovog nitania pokazalo se da pomieranje gornie debljinske granice samo za 10 cm znači veću. odnosno manju normalnu zalihu za 40 m3/ha. Za ciielu Bosnu to znači, računato samo sa šumama četinara. 10 miliona m3 drvne mase ili sirovinu za našu drvnu industriju kroz 8 godina. Kada bi se za ovu drvnu masu (10 miliona m3) obračunao bruto produkt, onda se on nebi mogao ni upoređivati sa izračunatim bruto produktom eventualne eksploatacije šumskog područja Perućica, Međutim, teško je vjerovati da bi se ovi rezultati postigli bez prethodnih ispitivanja u prašumi, odnosno u Perućici.« Na kraju Društvo daje slijedeći svoj zaključak Sekretarijatu: »Prasumski rezervat Perućica je jedinstveni objekat koji pretstavlja prosjek bosanskih šuma i šumarstva u ekološkom pogledu. S obzirom na stepenasti raspored ona pretstavlja oko 10 izrazito planinskih tipova šuma kakve su gotovo sve naše privredne šume. Zbog toga je proučavanje ovih tipova u Perućici od neocjenjive koristi za intenziviranje gospodarenja našim privrednim šumama. S obzirom da prolazi vrijeme ekstenzivnog gospodarenja i da ćemo se. u skoroj budućnosti, morati orijentisati na intenzivnije i naprednije gospodarenje našim šumama, to prasumski rezervat Perućicu treba posmatrati kao sveukupni problem šumarstva naše Republike, odnosno kao problem koji treba rješavati u prilog unapređenja šumske privrede RNBiH u cjelini. Perućica je već dala konkretne rezultate istraživanja koji se mogu primjeniti u cijeloj NR Bosni i Hercegovini. Pretstoje dalja istraživanja čiji će rezultati biti od neocjenjive koristi za intenziviranje naše šumske privrede. Za ovo je potrebno obezbi.iediti odgovarajuće uslove. Zbog ovoga Društvo šumarskih inženjera i tehničara NRBiH stoji na stanovištu da prasumski rezervat Perućicu treba ostaviti u sadašnjem statusu.« To je sve što se tiče smanjenja površine rezervata »Perućice«. Međutim, već postoji i zahtjev Preduzeća drvne industrije »Janj« iz Donjeg Vakufa, a može se očekivati da će takav zahtjev u dogledno vrijeme postaviti i Preduzeće drvne industrije »Grmeč« iz Drvara za prasumski rezervat »Lom«. Kako se vidi iz prednje dokumentacije Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije NRBiH, sječom šuma rezervata »Perućica« dobila bi se korist koja je daleko ispod onoga što »Perućica« znači kao naučno-istraživački objekat, ne govoreći o drugim velikim vrijednostima III. Mišljenje jednog stranca o prašumi »Lom« Juna mjeseca 1956 godine jedna grupa švicarskih šumara posjetila je prasumski rezervat »Lom«. Povodom ove ekskurzije jedan učesnik, švicarski šumar James Peter Confess, napisao je u broju 10—11 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 59 <-- 59 --> PDF |
iz 1957 godine švicarskog šumarskog lista članak, u kome vrlo slikovito i uzbudljivo opisuje ovu posjetu. Neće biti suvišno da iz ovoga članka citiramo nekoliko pasusa: »Izraz »Prašuma« budi u duši šumara duboke odjeke i stoga je posjeta ove prirodne rijetkosti sa nestrpljenjem bila očekivana od trideset švicarskih šumara. Kakav susret sa prašumom koju smo poslije predjela sječe, šumskih radnika i konjskih zaprega iznenada ugledali u svoj njezinoj ljepoti, kao netaknutu šumu, kao život koji se ponovo rađa iz smrti, kao ogromno nagomilano bogatstvo prirode! Udaljen od svoje grupe, ne videći i ne slušajući ništa ljudsko, vjerovao sam da sam se prenio nekoliko hiljada godina unatrag, kada je prvi čovjek iznenada otkrio ogromnu snagu i ljepotu šumskog života. Divio sam se izobilju mladih biljčica, grupama mladih lišćara koje sakrivaju podnožje veterana, mladim biljčicama smrče na ostacima palih. izumrlih starih stabala koja se vraćaju tlu, plavičastom i sjajnom jelovom podmlatku koji se postepeno učvršćuje u borbi za život osvajajući svoj životni prostor, mladim stabalcima smrče koja rastu i bježe iz mraka u sunčani prostor tražeći svijetlo. Kakav život prašume! Tamo velike grupe jela u jurišu prema nebu. Ondje praznine u prostoru koje će pojedinim smrčama dati mogućnost razvoja u veličanstvene primjerke — aristokrate, svijetle plohe lišćara u tamnim masama četinara, život mješavine raznovrsne i uzvišene harmonije vrsta i dobi, stabala, mahovine i cvijeća, ovdje u grupama, tamo intimno izmiješano međusobno, život koji daje hrane insektima, gljivama nalijepljenim na stablima lišćara koja izumiru, lišajevi koji polako nagrizaju suhe grane, djetlići koji bubnjaju svoje morzeove znake, medvjedi koji oštre svoje kandže na hrapavoj kori starodrevnih stabala. Polomljene grane starih stojećih stabala mrtvih i nemoćnih da ih drže, kao i stabla sama stropoštavaju se uz prasak sa hiljadama insekata, s gljivicama i naslagama na zemlji, što treba opet da posluži za nove generacije koje će popuniti praznine nastale smrću roditelja. To je život koji čovjek još nije nagrdio! Na vašu primjedbu, jugoslavenski šumari, da smo mi bogati odgovaramo: Da, mi smo bogati materijalno, ali vi jugoslavenski prijatelji imate jedno bogatstvo koje mi milioni bogatih nikada ne možemo steći, jer se vijekovi napora ne mogu nikada više vratiti. Vi imate u vašim šumama inkarnaciju jednog istinskog života, simbol koji treba da vas zaštiti od obmane savremenog života zasnovanog na profitu. Vi želite sačuvati nedirnuto ovo bogatstvo i to je s vaše strane akt duboke mudrosti, mudrosti koju smo mi izgubili. Sačuvajte vječnim ovo bogatstvo, ono će vas uzdići, a nama će biti primjer!« Ovo nije usamljeno mišljenje jednog posjetioca — stranca, jer naši prašumski rezervati su se pročuli u svijetu, prvenstveno sa svojim ljepotama kakvih malo gdje u svijetu ima, a zatim i kao vrlo vrijedni šumarski objekti za naučno-istraživački rad. Radi toga nisu rijetke posjete stranaca našim prašumskim rezervatima, a pogotovo šumara koji nikada ne propuštaju priliku da posjete i nadive se ovim rijetkim ostacima prastarih šuma Evrope. Naprijed citirani dijelovi članka švicarskog kolege najbolje pokazuju šta posjetioci ovih rezervata o njima misle. I kada sve to vidimo, teško nam pada i sama pomisao, da ovi vrijedni objekti, ovo naše veliko nacionalno bogatstvo, naše prašume, mogu da dođu pod udar sjekire, da nestanu. IV. Potreba naučno-istraživačkog rađa i održavanja prašumskih rezervata U citiranom mišljenju Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industriie NRBiH dosta je rečeno o potrebi što većih i što više rezervata neophodno potrebnih za uspješan naučno-istraživački rad. Na malim rezervatima je uticaj okoline isuviše jak da bi se mogli dobiti rezultati koji bi u potpunosti odgovorali netaknutoj prirodnoj šumi. Zato rezervati treba da budu i ostanu sa većim površinama. I veći broj rezervata je neophodno potreban, koliko radi razlika među njima u pogledu geografskog položaja, klime, biljnog sastava i dr., toliko i radi opasnosti koje šumama redovno prijete i potrebe da se većim brojem rezervata obezbjedimo od svake eventualnosti. Stoga je neophodno potrebno sačuvati sve sadanje prašumske rezervate i u sadanjem broju i sa sadanjim površinama, pa i izdvojiti nove, nrvenstveno sa fitocenološkog i botaničkog gledišta vrlo interesantni i vrijedni obiekat »S a k r i v e n k a« u gospodarskoj jedinici »Plješivica«, srez Bihać, za što se već decenijama zauzima profesor Dr. I. Horvat. Veliki nedostatak naših prašumskih rezervata je, što se u njima ne radi dovolj |