DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 53 <-- 53 --> PDF |
kao uvijek, unosi u prevođenje partijske literature, u izdavanje partijskog elegalnog biltena i t. d. U novembru 1936. godine izvršena je provala u Pokrajinski komitet i u brojne partiiske ćelije Vojvodine. Tom primkom uhapšen je i Stevo Konjović. Za vrijeme istrage podvrgnut je bio najbrutalnijem mučenju u zatvorima Bečkereka. Subotice i Ade Ciganlije. Na sudskom procesu, na kojem se hrabro držao, osuđen je na robiju koju je izdržao u Sremskoj Mitrovici sve do kraja 1937. godine. Poslije izdržane robije vraća se u Zagreb gdje pokušava da nastavi prekinute studije na Šumarskom fakultetu. Međutim stalno ometan premetačinama i maltretiranjem od strane zagrebačke policije živi više u ilegalnosti nego legalno. Uprkos svim tim teškoćama on je nastavljao aktivni politički rad. prevodeći ; umnožavajući partijsku literaturu, održavajući teoretske partijske kurseve ni ndrič´-oi periferiji Zagreba, pa i u okomim selima. Negdje pred rat se i oženio Drugarica, radnica u tipografiji, također član Partije kao j on, podnosila je s njime sve nedaće ilegalnog života. U tim prilikama rodila mu se i kćer, koju je neobično volio. U tom radu zatekla ga je okupacija. On se tada još više baca na partijski rad. Izvjesno vrijeme rad: u ilegalnoj partijskoj štampariji u Zagrebu, gdje nekoliko puta srećno izbjegava hapšenje. Ustaška policija mu je neprestano na tragu. Izdata je i tjeralica za njim, a on se ipak nalazi usred ustaškog osinjaka i prkosi svim nedaćama ilegalnog života. Negdje krajem 1941. hapsi ga ustaška policija zavaljujući pukoj slučajnosti. Policija ga hapsi, i ne znajući da je on Stevo Konjović, tragajući za njegovom drugaricom, koja je također bila u ilegalnosti. Uhapšen tako zajedno sa drugaricom bio je podvrgnut užasnom mučenju u ustaškoj policiji. Mučenja je izdržao do kraja, a da nije ni jednom riječi odao svoje veze. SAOPĆENJA PRAŠUMSKI REZERVATI V BOSNI I HERCEGOVINI Naša zemlja spada među vrlo rijetke u Evropi gdje još ima prirodnih šuma ili prašuma. Posebno su značajni ovi rijetki objekti flore u NR Bosni i Hercegovini, gdje se računa da još ima ovakvih netaknutih prirodnih šuma oko 34.000 ha. Kada su ga zajedno sa njegovom drugaricom ustaše vodili u autu na periferiju Zagreba u pravcu Sv. Ksavera sa namjerom da ih zajedno likvidiraju, izvršio je Stevo jedno njemu svojstveno herojsko djelo. Iako izmrcvaren i vezan lancima, bacio se tijelom na dvojicu ustaša koji su ga pratili i tako onemogućio šoferu upravljanje autom. U ovom gužvanju i tučnjavi povikao je drugarici da bježi, a on je nastavio da se rve sa ustašama sve dok auto nije udario o zid crkve Sv. Ksavera i tako se tu zaustavio. Njegova drugarica uspjela je da pobjegne i da se preko veza prebaci u partizane, a njega su tu — kraj zida crkve Sv. Ksavera u Zagrebu ustaše mrcvarili, nemajući više metaka da ga ubiju. Tek kad je stigla odnekud patrola njemačhih vojnika, savladali su Stevu Konj ovića i teško isprebijanog i izmrcvarenog prebacili ga u zagrebačku bolnicu na Sv. Duhu. Tu je Stevo Konjović operisan, te je bio neko vrijeme pod stražom, sve dok partijska organizacija u bolnici nije pripremila njegovo bjestvo. Nažalost, i pokraj svih uspješnih priprema ovo bjekstvo nije uspjelo. Pri skoku i padu sa prozora na prvom katu bolnice Konjović je slomio nogu, što mu je onemogućilo da preskoči visoki bolnički zid koji ga je jedino još dijelio od slobodnog puta u partizane. Straža ga je tog jutra našlo promrznutog ispod bolničkog zida. Sta je dalje bilo sa hrabrim Stevom Konjovićem, niko ne zna. Sigurno je samo to da su ga ustaše likvidirale negdje krajem decembra 1941. godine. Kako i gdje je ubijen nije utvrđeno, ali je sigurno da su fašisti na njemu iskalili do krajnosti svoj životinjski bijes i u njemu uništile jednog od svojih najopasnijih zakletih dušmana. Govoriti poslije ove kratke biografije o hrabrosti i zaslugama Steve Konjovića bilo bi bespredmetno, jer on je svojim životom i svojom smrću pokazao kako se voli i kako se pregara za svoje ideale. Prašumom smatramo šume prirodnim putem stvorene, koje su po zakonima prirode bez ikakvog djelovanja čovjeka rasle, živile, obnavljale se i umirale. Zato su i formirane kao sastojine posebnog tipa. Naše su prašume mješovite sastojine smrče, jele i bukve, a rjeđe čiste sastojine. Primješani su gorski javor i brijest najčešće kao pojedinačna stabla. Mješovitih ne |