DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 52     <-- 52 -->        PDF

STEVO KONJOVIC
(Sjećanje na jednu predratnu generaciju
studenata)


U jednoj od posljednjih predratnih generacija
Šumarskog odsjeka Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Zagrebu nalazila
se grupica Skojevaca i kasnije članova
Partije, koju su sačinjavali Ante S e dm
a k, Ivan D o r č i ć i Stevo K o n j o v i ć.
Njima se kasnije pridružio i Velja Jak i ć,
prešavši u Zagreb sa Fakulteta u Zemunu.
Ta grupica djelovala je na ostale svoje
školske drugove, stvarajući od cijelog godišta
jednu prilično homogenu i politički
čvrstu naprednu skupinu.


,


. «Ü


U borbama sa frankovcima, koji su bili
uvijek jaka grupa na Šumarskom odsjeku,
ova generacija držala je posljednju predratnu
ljevičarsku Upravu udruženja studenata
šumarstva i kroz tu organizaciju
djelovala na razvoj političkih prilika na
zagrebačkom Sveučilištu. Od ove generacije
studenata kasnijih inženjera veliki
broj učestvovao je u naprednom predratnom
pokretu u Narodnooslobodilačkoj borbi,
a neki koji su preživjeli teška vremena,
nalaze se danas na odgovorn;m mjestima u
izgradnji socijalizma u našoj zemlji.


Od spomenute četvorice tadašnjih Skojevaca
nijedan nije više živ. Sva četvorica


dala su svoje živote za oslobođenje naše
zemlje: Ivan Dorčić i Stevo Konjović još
na samom početku okupacije, a Ante Sedmak
i Velja Jakić u prvim danima nakon
oslobođenja.


Sa ovih nekoliko redaka oživjet ćemo
uspomenu na jednoga od njih — na Stevu
Konjovića.


Stevo Konjović rođen je 4. septembra
1913. godine u Somboru. Roden u
ratu i oskudici ostao je vrlo rano bez roditelja
i pada na brigu svoje stare bake,
koja ga je odgojila u vrlo skromnim materijalnim
prilikama. U Somboru je pohađao
osnovu školu, zatim realnu gimnaziju, u
kojoj je maturirao 1931. godine. Ujesen iste
godine upisao se na Šumarski odsjek Poijoprivredno-
šumarskog fakulteta u Zagrebu
Do 1933. godine marljivo studira no Fakultetu,
ali istovremeno sudieluje u svim
akcijama naprednih studentskih organizacija.
Svoje slobodno vrijeme provodi u čitanju
partijske literature i u diskusijama
sa drugovima iz svojeg godišta. Tada postaje
i član Skoja.


U to vrijeme stanuje na zagrebačkoj
periferiji — na Goljaku. Od svog stana
stvara skrovište za brojne ilegalce koie
progoni reakcionarna vlast i policija u staroj
Jugoslaviji. Svoje drugove sa Fakulteta,
sa kojima je u prisnoj drugarskoj vezi,
uključuje u niz akcija koje se sprovode
po direktivi Partije. Svojim, primjerom
prednjači u brojnim akcijama dijolienja
partijskih letaka po zagrebačkoj radničkoj
periferiji, u prebacivanju ilegalne partijske
štampe u provinciju i na drugim zadacima.
Tada još nije bilo poznata riječ
masovik. ali ona kao da je ponikla na primjeru
Steve Konjovića.


Iz tog vremena Stevu Konjovića zadržali
su u sjećanju svi njegovi drugovi kao
uv´jek vedrog i raspoloženog, spremnog za
šalu i drugarski razgovor. Bio je neobično
talentovan za učenje, ali nikad nije pokazao
nadmenost zbog svoga većeg znanja.
Uvijek je spremno pomagao i riječju i djelom.
U ozbiljnim trenucima bio je primjer
samodiscipline i pregalaštva. Preuzimao je
najteže zadatke i kao da je u njima nalazio
posebno zadovoljstvo.


Negdje početkom 1935. godine Konjović
postaje član Partije i dobiva zadatak da
osnuje partijsku ćeliju u Somboru. Tada
napušta Zagreb i baca se sav na partijski
rad. Svoje intelektualne snage, neiscrpne