DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 52 <-- 52 --> PDF |
STEVO KONJOVIC (Sjećanje na jednu predratnu generaciju studenata) U jednoj od posljednjih predratnih generacija Šumarskog odsjeka Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Zagrebu nalazila se grupica Skojevaca i kasnije članova Partije, koju su sačinjavali Ante S e dm a k, Ivan D o r č i ć i Stevo K o n j o v i ć. Njima se kasnije pridružio i Velja Jak i ć, prešavši u Zagreb sa Fakulteta u Zemunu. Ta grupica djelovala je na ostale svoje školske drugove, stvarajući od cijelog godišta jednu prilično homogenu i politički čvrstu naprednu skupinu. , . «Ü U borbama sa frankovcima, koji su bili uvijek jaka grupa na Šumarskom odsjeku, ova generacija držala je posljednju predratnu ljevičarsku Upravu udruženja studenata šumarstva i kroz tu organizaciju djelovala na razvoj političkih prilika na zagrebačkom Sveučilištu. Od ove generacije studenata kasnijih inženjera veliki broj učestvovao je u naprednom predratnom pokretu u Narodnooslobodilačkoj borbi, a neki koji su preživjeli teška vremena, nalaze se danas na odgovorn;m mjestima u izgradnji socijalizma u našoj zemlji. Od spomenute četvorice tadašnjih Skojevaca nijedan nije više živ. Sva četvorica dala su svoje živote za oslobođenje naše zemlje: Ivan Dorčić i Stevo Konjović još na samom početku okupacije, a Ante Sedmak i Velja Jakić u prvim danima nakon oslobođenja. Sa ovih nekoliko redaka oživjet ćemo uspomenu na jednoga od njih — na Stevu Konjovića. Stevo Konjović rođen je 4. septembra 1913. godine u Somboru. Roden u ratu i oskudici ostao je vrlo rano bez roditelja i pada na brigu svoje stare bake, koja ga je odgojila u vrlo skromnim materijalnim prilikama. U Somboru je pohađao osnovu školu, zatim realnu gimnaziju, u kojoj je maturirao 1931. godine. Ujesen iste godine upisao se na Šumarski odsjek Poijoprivredno- šumarskog fakulteta u Zagrebu Do 1933. godine marljivo studira no Fakultetu, ali istovremeno sudieluje u svim akcijama naprednih studentskih organizacija. Svoje slobodno vrijeme provodi u čitanju partijske literature i u diskusijama sa drugovima iz svojeg godišta. Tada postaje i član Skoja. U to vrijeme stanuje na zagrebačkoj periferiji — na Goljaku. Od svog stana stvara skrovište za brojne ilegalce koie progoni reakcionarna vlast i policija u staroj Jugoslaviji. Svoje drugove sa Fakulteta, sa kojima je u prisnoj drugarskoj vezi, uključuje u niz akcija koje se sprovode po direktivi Partije. Svojim, primjerom prednjači u brojnim akcijama dijolienja partijskih letaka po zagrebačkoj radničkoj periferiji, u prebacivanju ilegalne partijske štampe u provinciju i na drugim zadacima. Tada još nije bilo poznata riječ masovik. ali ona kao da je ponikla na primjeru Steve Konjovića. Iz tog vremena Stevu Konjovića zadržali su u sjećanju svi njegovi drugovi kao uv´jek vedrog i raspoloženog, spremnog za šalu i drugarski razgovor. Bio je neobično talentovan za učenje, ali nikad nije pokazao nadmenost zbog svoga većeg znanja. Uvijek je spremno pomagao i riječju i djelom. U ozbiljnim trenucima bio je primjer samodiscipline i pregalaštva. Preuzimao je najteže zadatke i kao da je u njima nalazio posebno zadovoljstvo. Negdje početkom 1935. godine Konjović postaje član Partije i dobiva zadatak da osnuje partijsku ćeliju u Somboru. Tada napušta Zagreb i baca se sav na partijski rad. Svoje intelektualne snage, neiscrpne |