DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Česme, Pakre, Ilove, Trnave i dr., zatim usporno djelovanje Une i tijesno korito
Save kod Stare Gradiške. Najveći poplavni volumen je oko 2.000,000.000 m3.
Korito Save može izdržati najveći vodotok oko 3.000 m3/sek, ali kod Siska samo


1.800 m3/sek; višak voda se prelijeva, prodire i podvirno slijeva u mnoga polja.
Zato je potrebno da se reguliraju Sava i njeni pritoci, izgrade brdske akumulacije.
Višak, koji se pojavljuje u obliku vodnih valova, treba da se kontrolirano
splošti prelivanjem u bazene, gdje će se voda privremeno zadržati sve dok se
u provodno korito Save može upustiti višak vodenih masa (v. si. br. 1).
Za privremeno zadržavanje voda predviđaju se ovi retencijski prostori na
šumskom zemljištu: Odransko polje (10.180 ha), Žutica između Lonje i Česme


(5.986 ha), Brezovica kod Siska (3.654 ha), kod Pakre i Ilove (5.285 ha) i Ribarsko
polje (6.870 ha) i k tome područje Mokrog polja (8.908 ha).
Na temelju analize vodnih valova u razdoblju god. 1925—1955 utvrđeno je
učešće plavljenja retencijskih bazena: Odra I 5 puta, Odra II 7 puta, Žutica 9
puta i Mokro polje 13 puta. Kad bi se razvio val velike vode (kao u god.
1925.), najduže trajanje poplave bilo bi u retenciji Mokro polje oko 29 dana, a
najmanje u retenciji Odra oko 6 dana. Studij vodnog režima za razdoblje prije
i poslije reguliranja vodotoka pokazao je projektantu ovo:


»U dosadašnjim slučajevima plavljenja šumskih površina, i to ne samo onih,
koje su predviđene za retenciju u području Gornjeg Posavlja (oko 40.000 ha),
već i onih u budućim zaštićenim područjima, trajalo je za gornja područja do
30 dana, a za donja oko 90 dana. U gornja područja ubrajamo Odransko polje,
šumu Žuticu i Brezovicu, a u donja Mokro polje, Opeku i Ribarsko polje. Šume
su bile poplavljene već kod svakog nailaska srednjih velikih voda, koje su kroz
otvorena ušća Odre, Trebeža te Velikog i Malog Struga punile zaobalna područja,
koja su znatno niža (depresije) od obala glavnih tokova Save, Kupe i Une.
S obzirom na dosadanja redovna veća i manja plavljenja spomenutih područja,
velika je dobit kod predviđenih rješenja obrane od poplave Gornjeg Posavlja,
što se zatvaranjem spomenutih ušća i regulacionim mjerama smanjuje učestalost
i trajnost poplava. Buduće poplave će u ograničenim šumskim područjima
biti rjeđe i kraće nego li dosada, iako će u ekstremnim slučajevima vodostaji
plavljenja odnosno dubine punjenja biti veće. Povratni period vodnog vala iz
god. 1925., prema računu vjerovatnoće pojava najvećih protoka, odgovara redu
učestalosti 100-godišnje velike vode«. (Vidi si. br. 2).


PREGLED ŠUMSKIH POVRŠINA


Površina šumskog zemljišta na području meliorativnog područja Gornje Posavine
iznosi, prema dobivenim podacima o njegovim granicama, 68.254 ha ili
26% površine sistema (257.950 ha; čini se, da je kasnije projekt povećao područje
tog sistema, jer prema citiranom članku autora E. S. površina meliorativnog
područja iznosi 298.123 ha i od toga površina šum. zemljišta 74.579 ha),
Opća narodna imovina za šumski posjed je 95,2%. Na području kotara Zagreb
je 13% površine, Sisak 35%, Kutina 24% i N. Gradiška 28%. Na lijevoj obali
Save je oko 2lz šum. posjeda i na desnoj Vs.


Pod šumom je 86% šum. zemljišta, 11% produktivne čistine i 3% neplodno.
U zatvorenim kompleksima je 82% površine i rascjepkano 18%; ukupno imamo
7 velikih kompleksa s površinama od 4.000 ha do 10.600 ha. Na tom području su
32 gospodarske jedinice s površinama od 700 do 9.000 ha.


131