DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 31     <-- 31 -->        PDF

vodenim kolom, koje je bilo promjera 40—70 cm, a široko oko 2 m. Pred vodenim
kolom je bila niska vodena brana, koja je stvarala malo jezerce (»jaz« ili
»jez«). Odatle je voda padala na kolo. Svi dijelovi potočara bili su izgrađeni iz
drveta, osim ručice jarmače, koja je bila željezna. Vodeno kolo je bilo direktno
vezano za drveni jaram pa je takva jarmača imala mali broj okretaja, jednako
kao i samo kolo. Pri okretanju kola takva je jarmača proizvodila karakterističan
zvuk poput roktanja pa je otuda narod i dao ime takvim potočarama.


U samom pilanskom trijemu, maloj drvenoj nadstrešnici, jedini je radni
stroj bila venecijanska jarmača s jednim listom pile. Na toj se jarmači vršilo
raspiljivanje trupaca, a prema potrebi i okrajčivanje piljenica. Kod okrajčivanja
bi se veći broj piljenica naslagao na kolica jarmače i okrajčio prvo s jedne
strane, a zatim s druge. Prikraćivanje piljenica, ako se vršilo, vršilo se ručnom
pilom. Prerađivala se najviše jelovina, a zatim bukovina, od koje su se obično
izrađivali testoni za sanduke.


Takvih je pilana prije bilo desetak na riječici Dobri, dok ih danas već u
Gorskom Kotaru nema.


Daljnja etapa u razvoju potočara bio je prelaz na velika vodena kola promjera
oko 4 m, a širine do 1 m. Kod tih se potočara prenos energije s vodenog
kola na jarmaču vrši zupčanicima pa jaram ima veću brzinu. Starije takve potočare
izgrađene su potpuno iz drveta — čak i prenosni zupčanici — dok su u
novijima razni dijelovi, specijalno zupčanici, izrađeni iz željeza. U takvim se
pilanama obično već nalaze po dvije kružne pile karakterističnog smještaja, koji
omogućuje da jedan radnik (obično sam vlasnik pilane) vrši u jednom mahu i
okrajčivanje i prikraćivanje piljenica. No, ima i danas takvih pilana gdje se
okrajčivanje vrši na jarmači.


Pilane na pogon vodenim kolom nalaze se još u pogonu iako rijetko rade
punim kapacitetom.


Svoj najveći domet postigle su pilane potočare ugrađivanjem vodenih turbina
umjesto vodenih kola. Ovaj se proces vršio intenzivnije negdje prije početka
i poslije svršetka ovog rata. Uz ovakav pogon ekonomičnije se je trošila voda,
koje često nije bilo dovoljno. Ponegdje je i drvena venecijanska jarmača zamijenjena
željeznom punom jarmačom. U nekim je potočarama ugrađen pored
turbina i elektromotor za pogon jarmače u ono vrijeme kad nema dovoljno vode
za pogon turbine. Neke potočare imaju i elektromotor za pogon brusne ploče za
brušenje pila.


3. Sadašnje stanje potočara
Prema podacima N. O. kotara Rijeka (3) bilo je 1957. god. u Gorskom Kotaru,
na području NOK-a Rijeka, 12 privatnih pilana potočara i nekoliko zadružnih
potočara. Kapacitet potočara, na bazi prerade jelovine u jednoj smjeni
iznašao je oko 13.000 m3 trupaca, odnosno oko 6% ukupnog kapaciteta pilana
u Gorskom Kotaru (na teritoriju kotara Rijeka). Prorez tih potočara u 1955.
godini iznašao je 3.200 m3, odnosno svega otprilike 1,5% ukupnog proreza na
spomenutom području.


Pregledom pilana potočara u Gorskom Kotaru 1959. godine konstatirano je
da se u pogonu nalazi 13 potočara, od toga 9 privatnih (vjerojatno se u područjima
koja nisu pregledana nalazi još po koja potočara). Sve su te potočare u
1958. godini ispilile otprilike 14.000 m3 trupaca, od čega na privatne pilane
otpada oko 3.000 m8 trupaca. U tabeli 1 prikazani su neki prikupljeni podaci o
pilanama potočarama, koje su još u pogonu.