DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 30 <-- 30 --> PDF |
većim površinama — pronađemo slične križance koji bi zacijelo pitanje jednostavnije razjasnili. A NEW RACE OF PINES IN BOSNIA Summary The author discusses about a new Pine race which he found on the »Trebević« Mountain near Sarajevo. He supposes it might be a hybrid between Mugho-Pine (Pinus mugo Turra) and our endemic Graybark Pine (Pinus helreichii Christ). Both parent species are to be found in forest stands and cultures on the same mountain. The author gave to the new race o provisional name Pinus mugodermis. It is not yet possible to establisch with certainty — if the hypothesis for this new race to be a hybrid between the mentioned species is valid — whether it originated on the mentioned mountain or was brought from a neighbouring mountain and cultivated together with ohter tree species which were used for reforestation. Subsequent investigations should yiled a more complete picture as to the origin and other characteristics of this new race of our Pines. PILANE POTOČARE U GOESKOM KOTARU Ing. Marijan Brežuljak 1. Uvod Kad se danas govori o pilanama, misli se obično na moderne pilane s visokim stepenom mehanizacije, opremljenim modernim radnim strojevima velikog kapaciteta i u kojima se proizvode raznovrsni sortimenti piljene građe. A ipak, uz današnje moderne pilane rade još uvijek i primitivne pilane potočare. Svrha je ove studije dokumentirati današnje stanje pilana potočara u Gorskom Kotaru, prikazati razvojni put koje su te pilane prošle i razmotriti perspektive njihovog daljnjeg rada. Materijal za ovu studiju prikupljen je pregledom trinaest pilana potočara u Gorskom Kotaru. Na nekima od tih potočara vršena su i potrebna ispitivanja, da bi se dobili podaci o kvaliteti piljenica. Korišćena je također i odgovarajuća literatura. 2. Razvoj potočara Pile i pilane prešle su velik razvojni put od pojave prvih kamenih pila, preko željeznih i razboj pila do pilana potočara i parnih pilana. U tom razvojnom ciklusu pilanama potočarama pripada izuzetno mjesto. S pojavom potočara učinjen je prelaz od ručnog na mehaničko piljenje drveta. Prve pilane potočare pojavile su se u Evropi negdje u XIII. vijeku (1). Prema dosada poznatim podacima, kod nas su prve pilane potočare podignute u Gorskom Kotaru u XVII. vijeku. Prva potočara podignuta je 1651. god. u Čabru. Međutim, ima mišljenja, da su već i prije kod nas podizane pilane potočare, kao što je to bilo i drugdje u Evropi. Prema pričanju vlasnika današnjih pilana potočara u Gorskom Kotaru, na rječicama Dobri, Gerovčici i Čabranki, današnje potočare u svom najrazvijenijem obliku znatno se razlikuju od nekadašnjih. Prije nekih tridesetak godina nestale su u Gorskom Kotaru najprimitivnije poznate forme potočara, koje je narod zvao »prasice«. To su bile pilane na pogon |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 31 <-- 31 --> PDF |
vodenim kolom, koje je bilo promjera 40—70 cm, a široko oko 2 m. Pred vodenim kolom je bila niska vodena brana, koja je stvarala malo jezerce (»jaz« ili »jez«). Odatle je voda padala na kolo. Svi dijelovi potočara bili su izgrađeni iz drveta, osim ručice jarmače, koja je bila željezna. Vodeno kolo je bilo direktno vezano za drveni jaram pa je takva jarmača imala mali broj okretaja, jednako kao i samo kolo. Pri okretanju kola takva je jarmača proizvodila karakterističan zvuk poput roktanja pa je otuda narod i dao ime takvim potočarama. U samom pilanskom trijemu, maloj drvenoj nadstrešnici, jedini je radni stroj bila venecijanska jarmača s jednim listom pile. Na toj se jarmači vršilo raspiljivanje trupaca, a prema potrebi i okrajčivanje piljenica. Kod okrajčivanja bi se veći broj piljenica naslagao na kolica jarmače i okrajčio prvo s jedne strane, a zatim s druge. Prikraćivanje piljenica, ako se vršilo, vršilo se ručnom pilom. Prerađivala se najviše jelovina, a zatim bukovina, od koje su se obično izrađivali testoni za sanduke. Takvih je pilana prije bilo desetak na riječici Dobri, dok ih danas već u Gorskom Kotaru nema. Daljnja etapa u razvoju potočara bio je prelaz na velika vodena kola promjera oko 4 m, a širine do 1 m. Kod tih se potočara prenos energije s vodenog kola na jarmaču vrši zupčanicima pa jaram ima veću brzinu. Starije takve potočare izgrađene su potpuno iz drveta — čak i prenosni zupčanici — dok su u novijima razni dijelovi, specijalno zupčanici, izrađeni iz željeza. U takvim se pilanama obično već nalaze po dvije kružne pile karakterističnog smještaja, koji omogućuje da jedan radnik (obično sam vlasnik pilane) vrši u jednom mahu i okrajčivanje i prikraćivanje piljenica. No, ima i danas takvih pilana gdje se okrajčivanje vrši na jarmači. Pilane na pogon vodenim kolom nalaze se još u pogonu iako rijetko rade punim kapacitetom. Svoj najveći domet postigle su pilane potočare ugrađivanjem vodenih turbina umjesto vodenih kola. Ovaj se proces vršio intenzivnije negdje prije početka i poslije svršetka ovog rata. Uz ovakav pogon ekonomičnije se je trošila voda, koje često nije bilo dovoljno. Ponegdje je i drvena venecijanska jarmača zamijenjena željeznom punom jarmačom. U nekim je potočarama ugrađen pored turbina i elektromotor za pogon jarmače u ono vrijeme kad nema dovoljno vode za pogon turbine. Neke potočare imaju i elektromotor za pogon brusne ploče za brušenje pila. 3. Sadašnje stanje potočara Prema podacima N. O. kotara Rijeka (3) bilo je 1957. god. u Gorskom Kotaru, na području NOK-a Rijeka, 12 privatnih pilana potočara i nekoliko zadružnih potočara. Kapacitet potočara, na bazi prerade jelovine u jednoj smjeni iznašao je oko 13.000 m3 trupaca, odnosno oko 6% ukupnog kapaciteta pilana u Gorskom Kotaru (na teritoriju kotara Rijeka). Prorez tih potočara u 1955. godini iznašao je 3.200 m3, odnosno svega otprilike 1,5% ukupnog proreza na spomenutom području. Pregledom pilana potočara u Gorskom Kotaru 1959. godine konstatirano je da se u pogonu nalazi 13 potočara, od toga 9 privatnih (vjerojatno se u područjima koja nisu pregledana nalazi još po koja potočara). Sve su te potočare u 1958. godini ispilile otprilike 14.000 m3 trupaca, od čega na privatne pilane otpada oko 3.000 m8 trupaca. U tabeli 1 prikazani su neki prikupljeni podaci o pilanama potočarama, koje su još u pogonu. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 32 <-- 32 --> PDF |
158 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 33 <-- 33 --> PDF |
159 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 34 <-- 34 --> PDF |
U većini tih pilana potočara ne radi se kontinuirano kroz čitavu godinu, već povremeno, što ovisi o raspoloživoj sirovini za preradu i količini vode za potrebe pogona. Privatne potočare obično raspiljuju trupce za potrebe mjesnog stanovništva (najamni rez) ili raspiljuju za račun zadruge trupce, koji potiču iz nakupa iz privatnih šuma. Kako je trupaca iz privatnih šuma za raspiljivanje na potočarama sve manje, to te pilane imaju sve manji godišnji prerez. U većini privatnih potočara radi jedan do najviše tri radnika. To je u pravilu vlasnik pilane i eventualno još netko iz njegove porodice. Rad na potočari nije izdiferenciran po pojedinim radnim mjestima, već jedan ili više radnika obavljaju sve radove. Kad radi jedan radnik, onda on prvo radi na venecijanskoj jarmači na raspiljivanju trupaca, zatim prelazi na okrajčivanje i prikraćivanje piljenica, koje zatim izvozi iz pilane i slaže u složajeve. S obzirom na sve manje količine trupaca za preradu, sve se manje radi na održavanju strojeva, a još manje na novom investiranju. Radi toga je većina potočara zapuštena i u vrlo lošem stanju. 4. Tehnološki proces u potočarama Prerada na pilanama potočarama okarakterizirana je svojom jednostavnošću. Prerada se vrši s malim brojem radnih strojeva i proizvodi se ograničeni broj sortimenata piljene građe. Stovarište trupaca svedeno je na mali prostor neposredno uz samu pilanu. S obzirom da se ne stvaraju zalihe i s obzirom na male količine trupaca, na stovarištu se ne vrše nikakvi posebni poslovi oko sortiranja trupaca. Na nekim je SI. 1 — Opći pregled na jednu pilanu potočaru s jezercem. SI. 2 — Pogled na vodeno kolo pilane potočare. potočarama kroz stovarište trupaca položen kolosjek kojim se trupci uvažaju u pilanski trijem. Kod drugih se pak potočara trupci dopremaju do jarmače kotrljanjem. U takvom se slučaju trupci nalaze bočno pored samog pilanskog trijema, a eventualna nagnutost terena olakšava kotrljanje trupaca. Pilanski trijem je malen, izgrađen iz drveta. Obično je sa strane odakle se dovažaju trupci potpuno otvoren. Na si. 3 prikazan je raspored strojeva i smjer proizvodnog procesa u jednoj potočari. Glavni radni stroj na potočarama je |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 35 <-- 35 --> PDF |
venecijanska jarmača, izgrađena iz drveta, u koju se uprežu 1 do 3 lista pile (si. 4 i 5). Pile su obično debljine 2 mm. Kolica na kojima se raspiljuje trupac kreću se po drvenim valjcima smještenim u postolju kolica. Karakteristično je, 35^ SI. 3 — Tlocrt jedne tipične pilane potočare. 1 — kolosjek za dovoz trupaca i odvoz piljenica; 2 — postolje kolica venecijanske jarmače; 3 — venecijanska jarmača; 4 — kolica za okrajčivanje i prikraćivanje piljenica; 5 — tračnice kolica za okrajčivanje; 6 — rubilica, klatna pila; 7 — krajčarica; 8 — prostor za brušenje pila; 9 — ulaz do vodene turbine u podrumu; 10 — ulaz u podrum. Crtkane strijelice označuju smjer tehnološkog procesa. Pune strijelice označuju smjer vodotoka. foglee 30 ftrsne. 2srrm23rz=rzs: 3 Coy/ect ocfctgo VogfeQ^jpr/jeoo SI. 4 — Izgled jedne venecijanske jarmače. 1 — stupovi jarmače; 2 — okvir jarmače; 3 — pile; 4 — kolica jarmače (radi jasnoće su nacrtana izvan jarma); 5 — valjci po kojima se kreću kolica jarmače; & — postolje kolica; 7 — lanac za vučenje kolica kod piljenja. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 36 <-- 36 --> PDF |
da je postolje kolica izrađeno u nagibu suprotnom od kretanja kolica kod raspiljivanja trupca. Taj nagib olakšava radniku na radu s jarmačom ručno vraćanje kolica u početni položaj po završenom jednom rezu. Kapacitet jedne venecijanske jarmače iznosi oko 1 do 3 m3 trupaca u 8 sati rada. SI. 5 SI. 6 SI. 5 — Venecijanska jarmača. SI. 6 — Izgled tipičnog stola za prikraćivanje i okrajčivanje u pilanama potočarama. 1 — rubilica, klatna pila; 2 — krajčarica; 3 — kolica za okrajčivanje; 4 — postolje. Kad se nakupi dovoljno piljenica prelazi se na prikraćivanje i okrajčivanje piljenica. Da bi se olakšao rad i da bi ga mogao vršiti jedan radnik, prikraćivanje i okrajčivanje" vrši se pomoću dviju kružnih pila karakterističnog rasporeda (si. 6 i 7). Piljenica za okrajčivanje stavi se na kolica koja se guraju po šinama od kutnog željeza. Piljenica se klatnom pilom porubi s jednog čela i odmah neposredno zatim okrajči na krajčarici s jedne strane ; po završetku okrajčivanja porubi se i s drugog kraja. Kolica s piljenicom se gurnu nazad pa se sad izvrši okrajčivanje i s druge strane. Piljenice se bacaju na pod pilane ili vagonet kojim se otpremaju iz pilanskog trijema. Obzirom na broj i vrstu radnih strojeva, na potočarama se vrši samo primarna prerada. Proizvedena piljena građa u pravilu se odmah otprema pa nema potrebe za stovarištem piljene građe. Kod nekih većih potočara (obično zadružne) piljena se građa slaže po slobodnim površinama oko pilane. Otpaci koji nastaju u pilani prodaju se za gorivo ili u druge svrhe (osobito okrajci) mjesnom stanovništvu. S nekih se potočara otpremaju krupni jelovi otpaci za proizvodnju ploča vlaknatica. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 37 <-- 37 --> PDF |
SI. 7 — Karakteristični smještaj rubilice i krajčarice u pilani potočari 5. Kvaliteta prerade Jedan od osnovnih elemenata kvalitete piljene građe, a koji prije svega ovisi o samom procesu piljenja, jest debljina piljenica. Da bi se dobio uvid u kvalitetu piljene građe ispiljene na potočarama, izvršena su na trima potočarama odgovarajuća mjerenja. Zadatak je rada bio u tome, da se vidi kako prosječna debljina dasaka odgovara nominalnim debljinama, kakve su varijacije u debljinama na daskama i kakve su varijacije prosječnih debljina dasaka. U tu je svrhu primijenjen slijedeći postupak. Na svakoj od odabranih triju potočara mjerena je debljina na 32 jelove odnosno smrekove daske nominalne debljine 25 mm u sirovom stanju. Daske su za mjerenje uzimane redom iz pojedinih složaja kako bi se postigla zadovoljavajuća slučajnost u uzimanju uzoraka. Svakoj je dasci izmjerena debljina na četiri određena mjesta. Iz dobijenih vrijednosti izračunata je prosječna debljina pojedine daske, prosječna debljina svih dasaka (X), varijacije debljina na daskama (s) i varijacije prosječnih debljina dasaka (a). Izračunavanje varijacije debljine na daskama vršeno je procjenom standardne devijacije na bazi aritmetske sredine intervala uzoraka (s = I/d), dok je varijacija prosječnih debljina dasaka izračunavana kao standarna devijacija prosječnih debljina (2). Ovi su rezultati prikazani u tabeli 2. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Tabela 2. Prosječne debljine dasaka (X), veličine varijacija debljina na daskama (s) i veličine varijacija prosječnih debljina dasaka (a) Oznaka X s a pilane mm mm mm J 25,8 0,7 0,7 L 24,5 1,1 0,8 M 24,7 0,5 1,6 U tabeli 3 prikazane su granične vrijednosti debljine dasaka na temelju veličine tri standardne devijacije. Tabela 3. Granične vrijednosti debljine na daskama (X ± 3 s) i granične vrijednosti prosječnih debljina dasaka (X ± 3o) Oznaka X ± 3 s X ± 3 pilane mm J 23,7 — 27,9 23,7 — 27,9 L 21,3 — 27,8 22,3 — 26,8 M 23,1 — 26,4 19,8 — 29,6 U prvoj se koloni nalaze granične vrijednosti debljine dasaka ako se kao osnova uzme prosječna debljina svih dasaka i varijacija debljina na pojedinim daskama. U drugoj se koloni nalaze granične vrijednosti debljine dasaka ako se kao osnova uzme prosječna debljina svih dasaka i varijacije između prosječnih debljina dasaka. Dobijeni rezultati pokazuju: 1. Prosječne debljine dasaka znatno se razlikuju od nominalnih vrijednosti (od — 0,5 mm do + 0,8 mm). 2. Varijacije debljina na daskama su velike pa daske nemaju potrebnu jednoličnost debljine. Kod potočare »M« je varijacija između prosječnih debljina dasaka veća od varijacije debljina na daskama pa za taj slučaj podatak u prvoj koloni tabele 3 nije mjerodavan. 3. Varijacije prosječnih debljina dasaka su daleko izvan dozvoljenih granica tolerancije prema JUS-u (— 0,5 mm do + 1,0 mm). Izgleda da je općenita tendencija, da se pile tanje daske od nominalno potrebnih, da bi se na taj način povećalo iskorišćenje trupca. U slučaju potočare »I« kupac je izričito naglasio potrebu za odgovarajućom debljinom piljenica, pa je na pilani radi sigurnosti davana nešto veća nadmjera. Svakako, da to predstavlja nepotreban gubitak na drvetu. Nejednoličnost debljine na daskama, kao i to da se daske međusobno znatno razlikuju po debljini, posljedica je zapuštenih jarmača, a i njihove cijele konstrukcije pa je izgleda teško i očekivati bolju kvalitetu reza. Osim toga, piljenje se često vrši vrlo uskim, već jako istrošenim listovima uslijed čega dolazi do skretanja pile u toku piljenja. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Kvaliteta piljene površine, t. j . finoća reza je u većini potočara prilično loša, općenito lošija nego kod većih, uređenih pilana. Na pojedinim potočarama dolazi do resastog reza, kako kod raspiljivanja trupaca, tako i kod prikraćivan] a piljenica. 6. Budućnost potočara Iz prednjih se poglavlja vidi, da pilane potočare ne odgovaraju suvremenoj pilanskoj preradi drveta: Pogon je nesiguran i često nedovoljne snage. Radni su strojevi stari, neprecizni i malog kapaciteta. Kvantitativno iskorišćenje je manje nego na ostalim pilanama. Izrađuju se samo neki osnovni sortimenti piljene građe, pa se trupci kvalitetno ne iskorišćuju najpovoljnije (iako treba reći da su to često vrlo loši trupci). Kvaliteta prerade je loša. Zaključak o budućnost potočara poslije svega rečenog nameće se sam po sebi: prerada na pilanama potočarama nema budućnosti. Proces zatvaranja tih pogona je već započeo i nastavlja se i dalje pod utjecajem prije svega raznih ekonomskih momenata. Analizirajući stanje u drvnoj industriji spomenuta već komisija NOK-a Rijeka također je između ostalog konstatirala i obrazložila potrebu likvidacije pilana potočara. Treba naglasiti da je ovaj proces nestajanja pilana potočara dio jednog normalnog, općeg procesa koncentracije proizvodnje u modernim dobro opremljenim kapacitetima. Taj se proces vrši i u drugim industrijama pa i u pilanskoj industriji. Tako je jedna komisija OECE (4) konstatirajući suvišak pilana u nekim zemljama Evrope zaključila, da je potrebno umjesto malih pilana podići moderne i bolje opremljene kombinate. Svakako treba imati u vidu, da će ponegdje iz raznih razloga možda biti dobro da za lokalne potrebe postoji i kakva mala pilana. Međutim, danas već postoje uređaji za kompletna mala pilanska postrojenja sa suvremenom opremom pa o tome u konkretnim uslovima treba voditi računa. Vijek pilana potočara je već bez sumnje prošao. Poeziju vodenih kola u zelenim dolinama gorskih potoka zamijenio je neumoljivi i snažni ritam mo derne proizvodnje. Ipak, pionirima pilanske industrije, koji su često tako inge niozno izgradili pogone iz drveta za preradu drveta — treba odati priznanje na udjelu koji su imali u razvoju pilanarstva. LITERATURA 1. Horva t I.: Bilješke sa predavanja iz predmeta Pilanska prerada drveta. (Materijal za skripta). 2. Žarkovi ć S. S.: Kvalitativna kontrola proizvodnog procesa. Beograd 1951. 3. Elaborat Komisije za sastav perspektivnog plana razvitka drvne industrije na području NOK-a Rijeka, od 31. V. 1957. 4. Utilisation Idustrielle des Dechets de Bois. OECE, Paris 1956. WATER-DRIVEN SAWMILLS IN GORSKI KOTAR SUMMARY The autor presents esential data on the existing water-driven sawmills in Gorski Kotar (Croatian province). The article reviews the development of water- driven sawmills in the past, their present state, and the future prospectives. Analysed are the technological processes in the water-driven sawmills and the quality of the material produced. |