DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARS Kl LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 84 MAJ—JUNI GODINA 1960


ŠUME NA PODRUČJU GORNJE POSAVINE U VEZI S PROJEKTOM
HIDROTEHNICKE MELIORACIJE
J. Safar


O problemu melioracije Gornje Posavine, napose Lonjskog polja i okolice,
raspravlja se, piše, iznose dokazi, prijedlozi i protuprijedlozi, izrađuju rješenja
povremeno već preko jedno i pol stoljeća. Pokušaji ostvarivanja potrebne regulacije
voda i poboljšanja poljoprivrednih tala propali su gotovo redovno na
rješavanju pitanja novčanih sredstava. Tako sve do danas.


Godine 1958. osnovano je poduzeće »Lonjsko polje« sa zadatkom, da ovaj
problem svestrano prouči, izradi projekte za slivno područje Gornje Posavine,
organizira, vrši i održava regulatorne i melioracijske radove. Projekt (58 knjiga,
izrađen u roku od 8 mjeseci!; rukovodilac ing. J. Z m a j i ć, glavni projektant
dr. ing. E. Svetličić ) pregledala je u jeseni 1958. komisija Saveznog izvršnog
vijeća i odobrila ga potkraj iste godine. Ovaj projekt sastavni je dio prijedloga
saveznog zakona o regulaciji Save i melioraciji područja njenog sliva od Zagreba
do Beograda. Projekt potrebnih investicija predviđa iznos 30 milijardi dinara
ili 150.000 dinara po ha određene poljoprivredne površine. U Sekretarijatu
za poljoprivredu i šumarstvo SIV potkraj septembra 1959. završena je
izradba" osnovnih ekonomsko-tehničkih rješenja za melioraciju čitavog slivnog
područja Save (reguliranje njenog korita za plovidbu, zaštita od poplava, reguliranje
pritoka Kupe, Vrbasa, Bosne, česme, Orljave i dr.); također i za slivna
područja Neretve i Morave.


S obzirom na važnost ovog projekta za šumsku privredu i na zainteresiranast
šumarske javnosti, napose one na području hrvatskog dijela Gornje Posavine,
potrebno je da se bar ukratko i na ovom mjestu iznesu glavne osnove
hidrotehničkog rješavanja i sadašnje stanje šuma na području meliorativnog
sistema Gornje Posavine*).


*) Opći opis i pril. nacrti hidrotehničkog rješenja dani su izvodom iz članka autora


E. S. »Obrana od poplave i odvodnja Lonjskog polja«, Građevinar 1959. br. 2.
Podaci o šumama izneseni su na temelju »Šumarskih elaborata za područje meliorativnog
sistema Gornje Posavine«, koji su za poduzeće »Lonjsko polje« izrađeni
od maja do potkraj augusta g. 1958. u Institutu za šumarska i lovna istraživanja
Hrvatske pod vodstvom autora ovog članka. Saradnici su bili: za utvrđivanje prirodnih
uvjeta razvitka vegetacije i sastava šumskih zajednica S. Bertović, za lovstvo


Z. Car, za zdravstveno stanje i utjecaj predvidivih promjena vodnog režima na šume
Z. Vajda. Uvodna i zaključna poglavlja obradio je J. Šafar; također i stanje šuma
uglavnom na temelju podataka, koje su sakupili i sredili taksatori za svoja radna
područja M. Drndelić, D. Komlinović, I. Petrović i O. Kostelić. Napominjemo, da je
za istu svrhu već god. 1949. bio izrađen šumarski elaborat samo za područje Lonjskog
polja i bliže okolice (I. Godek, M. Markić, J. Šafar).
Najvažniji dio elaborata sastavio je Z. Vajda. Općenito i u vezi s dubljim razmatranjem
o utjecaju promjena vodnog režima na šume on je dao referat na saveznom
savjetovanju o zaštiti šuma, održanom u Zagrebu marta 1959.. Referat će biti
objavljen u posebnoj ediciji ili u Šumarskom listu.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 4     <-- 4 -->        PDF

IZ HIDROTEHNIČKOG RJEŠENJA MELIORACIJE


Osnovni problem melioracije područja Gornje Posavine je obrana od poplave,
koju izaziva Sava zajedno sa pritocima Kupe, Sunje i Une, Zeline, Lonje,


"—1


Slika br. 1 — Područje Gornje Posavine s retencijskim bazenima nakon
melioracije




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Česme, Pakre, Ilove, Trnave i dr., zatim usporno djelovanje Une i tijesno korito
Save kod Stare Gradiške. Najveći poplavni volumen je oko 2.000,000.000 m3.
Korito Save može izdržati najveći vodotok oko 3.000 m3/sek, ali kod Siska samo


1.800 m3/sek; višak voda se prelijeva, prodire i podvirno slijeva u mnoga polja.
Zato je potrebno da se reguliraju Sava i njeni pritoci, izgrade brdske akumulacije.
Višak, koji se pojavljuje u obliku vodnih valova, treba da se kontrolirano
splošti prelivanjem u bazene, gdje će se voda privremeno zadržati sve dok se
u provodno korito Save može upustiti višak vodenih masa (v. si. br. 1).
Za privremeno zadržavanje voda predviđaju se ovi retencijski prostori na
šumskom zemljištu: Odransko polje (10.180 ha), Žutica između Lonje i Česme


(5.986 ha), Brezovica kod Siska (3.654 ha), kod Pakre i Ilove (5.285 ha) i Ribarsko
polje (6.870 ha) i k tome područje Mokrog polja (8.908 ha).
Na temelju analize vodnih valova u razdoblju god. 1925—1955 utvrđeno je
učešće plavljenja retencijskih bazena: Odra I 5 puta, Odra II 7 puta, Žutica 9
puta i Mokro polje 13 puta. Kad bi se razvio val velike vode (kao u god.
1925.), najduže trajanje poplave bilo bi u retenciji Mokro polje oko 29 dana, a
najmanje u retenciji Odra oko 6 dana. Studij vodnog režima za razdoblje prije
i poslije reguliranja vodotoka pokazao je projektantu ovo:


»U dosadašnjim slučajevima plavljenja šumskih površina, i to ne samo onih,
koje su predviđene za retenciju u području Gornjeg Posavlja (oko 40.000 ha),
već i onih u budućim zaštićenim područjima, trajalo je za gornja područja do
30 dana, a za donja oko 90 dana. U gornja područja ubrajamo Odransko polje,
šumu Žuticu i Brezovicu, a u donja Mokro polje, Opeku i Ribarsko polje. Šume
su bile poplavljene već kod svakog nailaska srednjih velikih voda, koje su kroz
otvorena ušća Odre, Trebeža te Velikog i Malog Struga punile zaobalna područja,
koja su znatno niža (depresije) od obala glavnih tokova Save, Kupe i Une.
S obzirom na dosadanja redovna veća i manja plavljenja spomenutih područja,
velika je dobit kod predviđenih rješenja obrane od poplave Gornjeg Posavlja,
što se zatvaranjem spomenutih ušća i regulacionim mjerama smanjuje učestalost
i trajnost poplava. Buduće poplave će u ograničenim šumskim područjima
biti rjeđe i kraće nego li dosada, iako će u ekstremnim slučajevima vodostaji
plavljenja odnosno dubine punjenja biti veće. Povratni period vodnog vala iz
god. 1925., prema računu vjerovatnoće pojava najvećih protoka, odgovara redu
učestalosti 100-godišnje velike vode«. (Vidi si. br. 2).


PREGLED ŠUMSKIH POVRŠINA


Površina šumskog zemljišta na području meliorativnog područja Gornje Posavine
iznosi, prema dobivenim podacima o njegovim granicama, 68.254 ha ili
26% površine sistema (257.950 ha; čini se, da je kasnije projekt povećao područje
tog sistema, jer prema citiranom članku autora E. S. površina meliorativnog
područja iznosi 298.123 ha i od toga površina šum. zemljišta 74.579 ha),
Opća narodna imovina za šumski posjed je 95,2%. Na području kotara Zagreb
je 13% površine, Sisak 35%, Kutina 24% i N. Gradiška 28%. Na lijevoj obali
Save je oko 2lz šum. posjeda i na desnoj Vs.


Pod šumom je 86% šum. zemljišta, 11% produktivne čistine i 3% neplodno.
U zatvorenim kompleksima je 82% površine i rascjepkano 18%; ukupno imamo
7 velikih kompleksa s površinama od 4.000 ha do 10.600 ha. Na tom području su
32 gospodarske jedinice s površinama od 700 do 9.000 ha.


131




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 6     <-- 6 -->        PDF

FIZIOGRAFSKI ODNOSI


Geomorfološki Gornja Posavina čini kotlinastu zaravan (nekad dio područja
velikog Panonskog mora) na nadm. visini 89 do 116 m s diluvijalnim uzvisinama,
nizama i gredama. Visinske razlike već od nekoliko decimetara utječu, posebnim


Slika hr. 2 — Shema hidrauličkog djelovanja projektiranog sistema




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 7     <-- 7 -->        PDF

režimom vode, da se različito razvijaju tlo i vegetacija. Veliko slivno područje
mnogih velikih i malih vodotoka, različita količina i jakost oborina i prostrane
nepošumljene površine brdskih masiva jedan su od glavnih uzroka nemirnom
toku voda i čestim poplavama, napose pred proljeće a manje u proljeće i početkom
zime.


Klima je umjereno kontinentalna. Prosjek godišnjih oborina je oko 880 mm;
raspored im je dosta dobar a jakost često nepovoljna (pljuskovi). Zračna vlaga
je povoljna osim usred ljeta i naročito u doba čestih i dugotrajnih suša u toku
posljednjih nekoliko decenija. Značajan je nagli porast proljetnih temperatura.


Geološki je područje G. Posavine mlado. Pripada diluviju i aluviju, malo
tercijeru. Pod djelovanjem vodotoka i oborina stvorile su se naslage pijeska,
šljunka i ilovine razne starosti, porijekla i dubine 5—12 m. Odlagani materijal
je većinom silikat (graniti, gnajsi, škriljevci, amfiboliti i lapori) s nešto vapnenca
i drugih sedimenata.


Prema istraživanjima Kurtagić a razlikuju se ovi glavni tipovi tala: podzolasta
tla, hidromorfna bazenska glej tla, nekarbonatna i karbonatna, aluvijalna
tla karbonatna i nekarbonatna. Podzolasta pseudoglej tla razvila su se pod utjecajem
stagnirajuće vode odn. periodičkog jakog navlaživanja i isušivanja (lakše
ilovače s malim kapacitetom za zrak i gotovo nepropusna za vodu). Hidromorfna
bazenska glej tla stvorena su mnogo pod utjecajem donjih voda; nekarbonatna
su teške do pjeskovite gline s velikim porozitetom, vrlo malim kapacitetom za
zrak i za vodu gotovo posve nepropusna, a karbonatna imaju zbog većeg sadržaja
kalcija nešto bolja svojstva ali za vodu su slabo propusna. Aluvijalna tla su
najmlađa, heterogenog sastava i nerazvijena, neutralno do slabo kisela, dobre
strukture, mineralno bogata, na višim i ocjeditijim zemljištima; većinom su pod
poljoprivrednim kulturama. Odnos šum. staništa meliorativnog područja je po


i Querceto-Castanetum. Od ekoloških faktora u nizinskom području vrlo


bonitetu ovaj:
bonitet I II III IV—V
% 65 28 6 1
ŠUMSKA VEGETACIJA
Na obroncima okolnog gorja nalaze se, prema istraživanjuuglavnom zajednice: Fagetum montanum, Blechno-Fagetum,
I. Horvata ,
Querceto-Carpi


netum


je dominantna gornja i donja voda, pa se pod djelovanjem klime nisu ovdje mogle
razviti navedene klimatogene zajednice (napose šuma hrasta i graba), nego
paraklimaks vegetacije ili trajni stadij, jer je utjecaj voda na razvitak tla i vegetacije
jači.


U poplavnom području najvažnija je zajednica hrasta lužnjaka Querceto-
Genistetum elatae s poljskim jasenom i brijestom na blažim poplavnim zemljištima;
ima nekoliko subasocijacija. Na sušim tlima (nepoplavljene i ocjedite
grede) razvila se još nedovoljno istražena zajednica lužnjaka i graba (Querceto-
Carpinetum ruscetosum acuti) s nešto jasena, brijesta, klena, lipe i ponegdje
bukve; značajan je Ruscus aculeatus zimzeleni grm, koji raste i u submediteranskim
šumama, a u lužnjakovim pod utjecajem ljetne´ stepske klime. Na najvlažnijim
položajima u području lužnjakovih šuma izgrađene su prema istraživanjima
G 1 a v a č a, sastojine jasena (Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae);
u manje mokroj varijanti pridružuju se lužnjak i brijest.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 8     <-- 8 -->        PDF

U okolini vodnih tokova i gdje duže vremena voda stagnira nalazi se zajednica
vrba i topola (nedovoljno istražena sveza Populion albae). Na mokrim
teškim glinenim i glinasto-ilovastim močvarnim tlima izgrađena je neistražena
zajednica johe Alnus glutinosa-Carex brizoides) u čistim sastojinama ili sa
slabo razvijenim lužnjakom i jasenom.


SASTAV SUMA PO VRSTAMA DRVEĆA


Ü šumama G. Posavine ovakav je prosječan omjer smjese po drvnoj masi;
hrast 48%, jasen 36% i brijest 7%, ukupno 91% glavnih vrsta drveća i 9% uzgrednih
(tvrdih listača 4% i mekih 5%). U šumi lužnjaka možemo razlikovati
suši, vlažniji i mokriji tip s različitom primjesom graba ili jasena; slično i za jasenove
sastojine, koje mogu biti čiste i s razlčitom primjesom lužnjaka, brijesta
ili johe.


Postotak hrasta kreće se, po gosp, jedinicama, od 24 do 93; najniži je prosječno
u području općina Kutina, Popovača i Okučani, a najviši u općinama V.
Gorica, Dugo selo, Lekenik i Petrinja. Postotak jasena se kreće od 5 do68; najniži
je tamo, gdje je veći postotak lužnjaka. Postotak brijesta najviši je u općini
Popovača. Na desnoj obali Save imamo jasena 23% a na lijevoj 41%; iz toga se
može zaključiti, da je lijeva obala navedenog područja vlažnija i mokrija nego
desna.


Postotak omjera hrasta i jasena kreće se prosječno za područje kotara:


hrast jasen svega


Zagreb 77% 7% 84%


Sisak 52% 31% 83%


Kutina 51% 28% 79%


N. Gradiška 37% 53% 90%
Drvna masa hrasta i jasena zajedno, po kotarima, mnogo ne varira. Ali na
temelju ovog pregleda vrlo je značajna razlika između masa navedenih vrsta
drveća; u gruboj prosječnosti od zapada prema istoku područja učešće hrasta
pada a jasena raste.


OMJER DOBNIH RAZREDA I VRIJEDNOST SUMA


Struktura dobnih razreda po površini (bez čistina) prosječno je vrlo loša:


starost god. 1—40 41—80 81—120 120
% 37 52 11 —


Mlade i srednjedobne sastojine zauzimaju, dakle, 89% površine, a starije i
zrele samo 11%.


Odnos dobnih razreda po drvnoj masi je ovaj:


starost god. 1—40 41—80 81—120 120
m3 1,155.800 6,298.400 2,188.800 9.500


Svega 9,652.500 m3, od toga na desnoj obali Save 28% i na lijevoj 73%.


134




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Ukupna vrijednost drvne mase iznosi prema sadašnjoj (malenoj) šumskoj
taksi oko 18.532,859.000 dinara. Trebalo bi još uračunati i posredne koristi od
šuma, za druge grane privrede (poljoprivreda, razne industrije, higijenska uloga
i dr.). Ocijenjen prirast je oko 283.000 m3. Vrijednost sporednih šum. proizvoda
(paša, žirenje, košnja trave, plodovi, sjeme, stelja, pijesak, kamen, zakup zemljišta)
je malena; iznosi oko 6,900.000 dinara godišnje.


Obrast u gruboj prosječnosti je 0,7—0,8; dakle malen, i to zbog loših utjecaja
abiotskih faktora (suše, suvišne vode), biotskih faktora (česte i jake zaraze štetnih
kukaca i parazitarnih gljiva) i antropogenih faktora (jake i neracionalne
sječe u pojedinim šumama, stalna paša stoke u pojedinim sastojinama i dr.).


UTJECAJ PROMJENE VODNOG REŽIMA NA SUME


Na temelju podataka i razmatranja u elaboratima o šumarstvu, o lovstvu, o
zdravstvenom stanju šuma i utjecaju promjene vodnog režima na šume dajemo
izvod iz zaključnog dijela čitavog elaborata:


1. Postojeće šume, odnosno pojedine šumske zajednice na nizinskom području
Gornje Posavine, izgrađivale su se u toku vrlo dugih razdoblja klime i mnogo
pod direktnim i indirektnim utjecajem režima voda, kakav je bio i kako se postepeno
mijenjao pod djelovanjem raznih abiotskih i antropogenih faktora. I zato
nagla, jaka i trajna promjena postojećeg režima voda — bilo u pravcu isušivanja
zemljišta, bilo akumulacijom viška vode — je kritičan faktor, o čijem posrednom
i neposrednom utjecaju više ili manje ovisi daljnji razvitak sadašnjih
tipova šuma, njihov sastav po vrstama drveća, strukturi, kakvoći i prirastu. Sto
je intenzitet djelovanja novog režima voda veći, brži i trajniji, naročito u doba
vegetacije i pogotovu u doba istosmjerno djelujućih klimatskih ekstrema, šume
ü takvim okolnostima lošije se razvijaju, a u ekstremnim pedološkim i klimatskim
okolnostima mogu i nestajati. Posljedice ekstremnih utjecaja vode, vlage
i temperature na šume i šumske biocenoze, iznesene su u studiji Z. Vajde.
2. Isušivanje pojedinih dubljih depresija zamljišta, povoljno se odrazuje u
razvitku šuma na tim staništima, omogućuje pošumljavanje do tada zamočvarenih
zemljišta i izmjenu ekonomski manje vrijednih vrsta drveća vrednijim
vrstama. Isušivanje velikih poplavnih područja poboljšava uvjete za uzgoj divljači
napose divljači niskog lova. Iskorišćavanje šuma (sječa i izvoz) je jeftinije
i može se vršiti u veći broj dana.
Konačan hidrološki projekt treba da u vezi t. 1 ima što više u vidu biološke
značajke nizinskih šuma Gornje Posavine, njihovu malu otpornost utjecajima
ekstrema vode i vlage i uz njih vezane utjecaje drugih abiotskih i biotskih faktora,
pogotovu brzo reagiranje šumske biocenoze na jake, nagle i trajne promjene
režima vode. Prema pojedinim mjerodavnim informacijama i izvještaju


o hidrološkom rješenju, koji je iznesen 18. VIII. 1958. na sastanku Stručnog
savjeta navedenog poduzeća, moglo se razabrati, da se vodni režim u šumama
ne će mnogo izmijeniti.
Na temelju navedenog može se pretpostaviti, da izmjena vodnog režima isušivanjem
i retencijama ne će biti jaka i nagla. A to je (u vezi t. 1 ovog zaključka)
vrlo važno za održavanje i dobar razvitak šuma, odnosno za šumsku privredu.
Prema tomu hidrološko rješenje isključuje mogućnost značajnijeg štetnog utjecaja
kanalizacije, akumulacije i retardacije voda na šume, jer je predviđeno da




ŠUMARSKI LIST 5-6/1960 str. 10     <-- 10 -->        PDF

režim vode u području retencija i akumulacija ne bude mnogo lošiji nego dosad,
a isušena šumska zemljišta moći će se natapati.


Ako, dakle, režim voda u šumskom području Gornje Posavine ne će biti znatno
različit od dosadašnjeg, tada štete u šumama pod utjecajem melioracije područja
ne će biti znatno veće nego dosada, a na isušenim dubljim depresijama bit
će bolje i za pošumljavanje, za uzgoj i iskorišćavanje šuma i za uzgoj lovne
divljači.


WÄLDER DES OBEREN SAVEGEBIETS IN BEZUG AUF DAS PROJEKT
DER HYDROTECHNISCHEN MELIORATIONEN


ZUSAMMENFASSUNG


Für das ganze Sammelgebiet der Save und ihrer Nebenflüsse von Zagreb bis
Beograd wurden grundsätzliche wirtschaftlich-technische Lösungen der Meliorierung
ausgearbeitet (Schutz gegen die ständigen und starken Überschwemmungen, Schiffbarkeit
der Save längs ihres ganzen Laufes von Zagreb bis zu der Donau, Errichtung
von Gebirgsammelbecken, Meliorierung der landwirtschaftlichen Böden und a. m.)


Im diesem Aufsatz sind die Angaben nur für das Einzugsgebiet des Mittellaufes
der Save in Kroatien (Niederungen in der Gesamtfläche von cca 300.000 ha) kurz
ausgelegt, und zwar über die wasserbauliche Lösung, den Waldzustand wie auch
über den Einfluss der voraussichtlichen Wasserhaushaltsänderung auf die Wälder.
Der Hochwasserüberschuss bis 1.200 m3/sec, der nicht durch das Flussbett der Save
empfangen werden kann, wird unter Kontrole in die auf dem Waldboden errichteten
Hochwasserbecken abfHessen (cca 40.000 ha von 70.000 ha der Gesamtwaldfläche).
Nach der Meliorierung wird das Hochwasser in diesen Wäldern während einer weit
kürzeren Zeitperiode als bisher angehalten wenn auch der Hochwasserstand zur
Zeit der grössten Überschwemmung etwas höher sein wird als früher.


Die Wälder kommen in der Meereshöhe von 89 bis 116 m vor. Die Höhenunterschiede
von einigen Dezimetern im Überschwemmungsgebiet bewirken durch den
Wasserhaushalt die Bildung verschiedener Boden- und Vegetationstypen. Die Standortsklassen
I und II umfassen 93io/o der Waldfläche. Die Holzartenzusammensetzung
ist die folgende: 483/o Stieleiche, 369/o spitzblättrige Esche (Fraxinus angustifolia
Vahl), 7% Rüster, 4;%> andere harte und 5"/o weiche Laubholzarten. Die Waldgesellschaften
sind nicht klimatogen sondern bilden unter dem Einfluss des Wassers ein
Dauerstadium auf den Gley- und Pseudogley-Böden.


In Bezug auf das Projekt der Meliorierung wird im Aufsatz auf die guten und
auch auf die eventuallen schlechten Folgen hingewiessen, die in Verbindung mit der
Wasserhaushaltsänderung in Wäldern enstehen können.