DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 62 <-- 62 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA P. Fukarek: Prilog poznavanju crnog bora (Pinus nigra Arn. s. lat.). Radovi Poljoprivredno- šumarskog fakulteta univerziteta u Sarajevu br. 3, 1958. U toku posljednjih nekoliko godina u našoj je štampi objavljeno razmjerno mnogo vrijednih radova o crnom boru, napose u Hrvatskoj, Srbiji, B i H-i i ranije u Sloveniji. Čini mi se, da je navedena studija Fukar e k a najšire i najdublje zahvatila u komplicirani kompleks vrlo različitih problema. Ova publikacija na 92 strane raspravlja o problemima nomenklature, sistematskog položaja, rasčlanjenja svojti, o sadašnjem rasprostranjen ju crnog bora na Balkanu i u susjednim zemljama, posebno u NR BiH-i. Rasprava je ilustrirana mnogim jasnim fotografijama i obogaćena opsežnim prilozima (pregled razvitka sistematske podjele glavnih svojti crnog bora, tabelarni pregled glavnih razlika među pojedinim svojtama crnog bora); tu se nalazi i 12 karata o arealu crnog bora; i što je možda za mnoge najinteresantnije, priložen je opsežan popis literature o crnom boru (413 djela!). Rad je to, koji zaslužuje punu pažnju svih naših stručnjaka, vrlo ozbiljan i veoma dokumentiran na način, kako to pisac čini u gotovo svima svojim studijama (Fukare k je naš najveći stručni bibliofil). Pisac je prije svega nastojao, da u zbrci komplicirane nomenklature vrsta, podvrsta, varijeteta i formi načini neki red, te je dao prijedlog novog sistematskog razvrstavanja crnog bora: Pinus clusianasa ssp. mauretanica var, marocana, salzmanni i hispanica, Pinus laricio sa ssp. corsicana i calabrica, Pinus nigricans sa ssp. austriaca, illyrica, dalmatic a, pindica i italic a, Pinus Pallasiana sa spp. banatica, tatarica, caramanica i fenzlii. Pinus clusiana obuhvaća sjeveroafričke, španjolske i južnofrancuske svojte, Pinus lario korzičke i kalabričke svojte, Pinus nigricans austrijske, djelomice jugoslavenske i grčke i apeninske svojte, Pinus Pallasiana banatske, maloazijske, krimske, djelomice grčke i makedonske svojte. Pisac je na temelju analize postojećih karata o arealu crnog bora izradio novu, koja se oslanja na preispitane i ispravljene podatke. Na temelju prikupljenih podataka izrađena je i karta areala crnog bora za balkanski poluotok i gotovo potpuna za područje Jugoslavije i još detaljnije za područje Bosne i Hercegovine. J. Šafar P. Fukarek i V. Stefanović: Prašuma Peručica i njena vegetacija. Radovi Polj.šumarskog fakulteta univerziteta u Sarajevu, br. 3, godina 1958. Strana 93—146. Prašumski rezervat Peručica nalazi se između Maglica i rijeka Drine, Pive i Sutjeske, u kraju poznatom iz slavne i krvave historije naše NOB-e. U ovoj prašumi vršili su istraživanja i inozemni stručnjaci, pa je zaista bilo krajnje vrijeme da naši naučni radnici dadu veće naučno djelo o toj prašumi prije nego budu publicirani veći radovi u inozemstvu.... Nakon opsežnijeg opisa staništa pisci su dali kratak pregled dosadašnjih oskudnih botaničkih istraživanja. Zatim prelaze na najvažniji dio svojeg rada, na opis šumskih zajednica. To su Quercet o-C a r- pinetum, Fagetum illyricum, montanum, Abieto - Fagetum illyricum, Acereto - Fraxinetum, Ostryet o-O rnetum, Piceetum excelsae illyricum, Pinetum mughi illiricum, Rhamnetum fallacis. Osim tri sve su ostale zajednice nove i zato značajne za područje Peručice i možda drugih nekih krajeva. Djelomice je opisan i razvitak vegetacije na požarištima. Ne možemo dublje ulaziti u razmatranje pojedinih zajednica, jer je to zadatak fitocenologa, ali smatramo potrebnim, da istaknemo važnost koordinacije rada naših fitocenologa u interesu što boljeg rješavanja fitocenoloških problema naše zemlje i u interesu šumarske i poljoprivredne prakse, jer često puta nam se dogodi da se moramo pitati, nije li ista zajednica nazvana raznim imenima. Tako na pr. treba da se jednom raščisti pitanje i dade jasan odgovor: je li subasocijacija Fagetu m abietetosum isto što i asocijacija Abiet o-F agetum dinar ic um i asocijacija Abieto-Fagetum illyricum; da li se zajednice treba da obrazuju ili nazivaju samo s gledišta botaničkog ili i s gledišta šumarskog, kako to postavlja i Fukare k na str. 126 cit. rasprave. Ako se za istu zajednicu daje nekoliko naziva tada se unosi pomutnja i neka nevjerica u fitocenologiju kod naših praktičara, a i drugih naučnih radnika, pogotovu kad se nazivi i često mijenjaju. J. Šafar \ |