DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 54     <-- 54 -->        PDF

PRAKTIČNI STRUČNI ISPIT ŠUMARSKIH INŽINJERA I TEHNIČARA


Prof. ing. Zđravko Turk, Ljubljana


I. UVOD
Intenziviranjem gospodarenja raste i zahtjev u pogledu kvaliteta stručnjaka.
Pripravnička praksa diplomiranih inženjera i tehničara nakon završenih studija
zapravo je praktički nastavak školovanja. Praktična nastava i vježbe u školi
doprinose predočavanju predavane materije. Međutim diplomant konačno učvršćuje
svoje znanje tek u praksi, kada može obuhvatiti cjelinu svoga stručnog
zvanja. Na samom radu koristi, isprobava i učvršćuje znanje, koje je stekao
tokom studija. Studijsku materiju mora kod toga i osvježavati te upotpunjavati
naročito u vezi rješavanja konkretnih stručnih zadataka iz prakse. Tada shvaća
stručnu materiju zrelije, stvarnije i kompleksnije .nego za vrijeme studija, kada
je sa pojedinim predmetima tek postepeno izgrađivao cjelinu. Stečeno školsko
znanje čovjek brzo zaboravlja, ako ga ne opetuje upotrebom u praksi. Na to
treba da ga tjera i sam stručni ispit, ako već ne drugo.


Istom kada stručnjak upozna cjelinu svoje struke barem u bitnim potezima,
može da se upusti na specijalizaciju. Na ovaj način moći će također ustanoviti,
za koji posao osjeća veću sklonost i sposobnost. Valja imati u vidu, da cjelokupan
rad stručnjaka treba da vodi k zajedničkom cilju, to je k Aapretku gospodarstva.
Ovaj cilj moći će stručnjak uspješno slijediti jedino, ako ga je kroz
ekonomsko značenje svoje struke upoznao. Jednako tako ne smije ni specijalist
izgubiti iz vida cjelinu svoje struke.


Praktički stručni ispit nakon završene pripravničke prakse stoga treba da
ustanovi, da li se je pripravnik izgradio u rečenom smislu, to jest, da li se je
usposobio za ispravno stručno prosuđivanje ili za samostalan stručni rad. Poznato
je, da mnogim pripravnicima nije bila omogućena cjelishodna praksa ili
samo djelomično. U nestašici prakse, morali su pribjegavati jedino k literaturi.


Zasada obavezani su polagati stručni ispit samo službenici iz upravne službe,
ali je općenito mišljenje, da treba ovim ispitima zadužiti sve stručnjake. Većina
njih pristupa ispitima i bez obzira na vrstu službe.


Čuju se prigovori, da je šumarski stručni ispit previše sličan školskom ispitu,
da nije dovoljno praktičan, da je premalo prilagođen svojoj svrsi, da premalo
vodi računa o radnom području pojedinog kandidata za vrijeme prakse, da je
potrebna revizija ispitnog sistema i programa, i t. d. Umjesno je stoga odvagnuti,
što bi valjalo promijeniti odnosno poboljšati. Savez inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Jugoslavije pokrenuo je ovo pitanje, kako bi na osnovu
pročišćenih mišljenja i prijedloga svih republika ishodio promjenu odnosnih
propisa.


Stoga ovaj referat analizira principe ovog ispita te predlaže nekoje promjene,
uvažajući kod toga dosada poznata mišljenja i stavove.


II. NAČELAN STAV O SVRSI I SADRŽAJU STRUČNOG ISPITA
Svi se slažemo „u tome, da je potrebna sistematska pripravnička praksa,
koja treba pripravniku omogućiti, da se ogleda u najvažnijim stručnim sektorima
rada te da si stvori predodžbu o cjelini struke. Na samom radu treba
odmjeravati, učvršćivati i upotpunjavati stečeno školsko znanje te istovremeno
i posredstvom literature pratiti razvoj struke. Ova praksa mora obuhvatiti i rad
kod šumskog pogona, na terenu. U šumarstvu je više nego u ikojoj struci potre