DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 30     <-- 30 -->        PDF

b) kod stabala sposobnih za pilanske trupce III. klase treba da iznosi naj


manje 33 dinara po 1 kg smole, i


c) kod stabala sposobnih samo za ogrevno drvo, šumska taksa po 1 kg


smole treba da iznosi najmanje 9 dinara.


Ako se smolare stabla različite tehničke sposobnosti (uporabne vrijednosti),
tada se najniža šumska taksa za smolu mora iskalkulirati na bazi procentualnog
učešća stabala pojedine tehničke (uporabne) vrijednosti, koja se
smolare.


Na primjer, ako se na nekom području smolari oko 20% stabala alepskog
bora sposobnih za pilanske trupce I/II. klase, 40% stabala sposobnih za pilanske
trupce III. klase, a 40% stabala sposobnih za ogrev, tada šumska taksa za smolu
sa toga područja ne smije biti niža od (46 X 0,20 + 33 X 0,40 + 0,40 X 9) =
= 26 dinara po 1 kg smole.


Ako se na tom istom području smolare samo stabla za ogrev i za pilanske
trupce III. klase, tada najniža šumska taksa za tu smolu smije iznositi
(33 X 0,50 + 9 X 0,50) = 21 din/kg.


Ako li je ostvarljiva šumska taksa za smolu alepskog bora na navedenom
području manja od 26 dinara/kg, a nije manja od 21 din/kg, tada se na tom
području ne smiju smolariti stabla sposobna za pilanske trupce I/II. klase. —
Ako li je, ostvarljiva šumska taksa za smolu na tom području manja od 21 din/
kg, a nije manja od 9 din/kg, tada se smiju smolariti samo stabla sposobna za
ogrev. Iznosi li ostvarljiva šumska taksa za smolu na tom području manje od 9
din/kg, tada se smolarenje toga područja ne smije vršiti, jer nije ekonomski
opravdano.


Šumska taksa za smolu, uz neku određenu uporabnu vrijednost (cijenu) smolarene
deblovine, može se smanjiti, ako se uz isto oštećivanje stabala poveća
prosječni godišnji prinos smole po jednom stablu. Najefikasnija mjera za postizavanje
toga jest ustaljivanje radne snage zaposlene na smolarenju, i njeno
osposobljavanje za kvalitetan rad. Sa sadašnjom radnom snagom, koja se iz
godine u godinu mijenja, to je nemoguće postići. Kao primjer efkasnosti ove
mjere navodi se, da izuceni i savjesni radnici obično postizavaju 50% veći prinos
smole po jednom stablu (bjeljenici) od neizučenog radnika. — Osim toga ima još
i drugih važnih mjera, kao na primjer, poboljšanje kvalitete alata i ambalaže,
primjena heterozisa, kalemljenja ili drugih bioloških metoda nasljeđivanja
velike prinosne sposobnosti, odnosno selekcije u svrhu poboljšanja sirovinske
baze i t. d. U mnogim zemljama na tom polju su postignuti već veliki uspjesi.
Kod nas se je pristupilo proučavanju tih problema, a njihovo rješavanje treba
pospješiti, jer zaostajanje u tom pogledu za naprednim zemljama, nanosi nam
samo štetu.


ZAKLJUČCI :


1. Ostvarena šumska taksa za smolu od neke vrste bora na određenom području
(vrijednosnom razredu) ne smije biti niža od šumske takse, iskalkulirane
na bazi ustanovljenih prosječnih godišnjih troškova sastojine, koje uzrokuje
smolarenje pojedinog stabla, i prosječnih godišnjih prinosa smole pojedinog
stabla na tom području.
Ako je ostvarena šumska taksa za smolu od dotične vrste bora na tom
području viša od ispravno iskalkulirane šumske takse, smolarenje ima svoje
ekonomsko opravdanje, i može se vršiti.