DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 84 MART—APRIL GODINA I960 GUBITAK NA PRIRASTU KOD BUKVE USLIJED PROMRZNUCA LIŠĆA Ing. Stanko Tomaševski U referatu o zaštiti šuma i njenom značaju u šumskoj privredi Jugoslavije, na savjetovanju o zaštiti šuma održanom od 24. do 26. IV. 1959 godine u Zagrebu, dr. Milan Androi ć je naglasio, da će sve mjere koje idu za povišenjem šumskog fonda kao i smanjenje obima godišnjih sječa donijeti samo parcijalne uspjehe, ukoliko i dalje dopustimo da na naše šume djeluju nekontrolirano razni biotski i abiotski faktori, koji štetno djeluju na šumu kao biocenozu, na produktivnu sposobnost šumskog tla, na stvaranje drvne mase (prirast), te na prirodnu regeneraciju šuma ili umjetno podizanje šumskih kultura. Naglašeno je dalje, da za 1957 godinu gubitak drvne mase uslijed štetnog djelovanja čovjeka, elementarnih nepogoda (požar, oluje, suša i studen) iznosi 5% od prosjeka brutto posječene drvne mase godišnje za isto vremensko razdoblje (1957 godina). Budući da je vrijednost samo šumske takse brutto posječenog drveta u 1957 godini iznosila 13.308,468.000 Din, to gubici uslijed prije navedenih štetnih faktora iznose 650,000.000 Din. Po mišljenju dr. Androića , koje se temelji na solidnim argumentima i statističkim podacima, koji su bar posljednjih godina vođeni prilično dobro, procjena da godišnje gubimo 10% od ukupne sječive mase veoma je skromna. U glavi B spomenutog referata abiotski faktori — mraz, studen, suša i vjetar, navedeno je: »Kumulirali smo ove faktore, iako svaki od njih, kad pređe normalne granice, nanosi šumskom fondu i proizvodnji goleme gubitke, naročito ako su im izložene velike šumske površine. U mnogo slučajeva ostaju nezapaženi, pa je i evidencija o tim štetama veoma oskudna. Hrvatska, Crna Gora, Bosna i Hercegovina nema o tome niti orijentacionih podataka. A da šteta nije malena neka nam posluži slijedeći primjer: Godine 1951 i 1957 niske temperature nadošle su u kasno proljeće kada je bukva već prolistala. Nježno i tek prolistalo lišće bilo je mrazom uništeno. Puna dva mjeseca trebalo je čekati (naročito na višim položajima i na sjevernim ekspozicijama) da se obnovi asimilaciona površina bez koje nema stvaranja prirasta. A ta površina bila je daleko manja, jer je nanovo potjeralo lišće bilo manje od normalnog. Računamo da je prirast prosječno bio smanjen za 30%, iako je stvarni gubitak bio mnogo veći. U FNRJ vrijednost samo bukovih trupaca za rezanje iznosi u prosjeku godišnje 13.060,000.000.— Din. Računamo li štetu samo za polovinu površine, gubitak samo na tome sortimentu iznosi 500,000.000.— Din. Da je gubitak na ukupnoj drvnoj masi iznosio još toliko, više je nego skromna procjena.« 65 |