DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 24     <-- 24 -->        PDF

a) za smanjenje prirasta drvne mase;


b) za smanjenje nuzgređnih prihoda, i


c) za odgovarajući dio troškova obnove smolarenih sastojina.


Ako ostvarena šumska taksa za smolu za pojedinu sastojinu prekoračuje
šumsku taksu za smolu, koja je iskalkulirana prema gornjim principima, tada je
smolarenje ekonomski opravdano i treba ga vršiti, — a ako je ostvarena šumska
taksa za smolu manja od ovako iskalkulirane takse, tada smolarenje nema svog
ekonomskog opravdanja i ne smije se vršiti. Prema tome, šumska taksa za smolu
nikada ne bi smjela biti utvrđena proizvoljno, kako je to dosada rađeno, nego bi
je trebalo prethodno ustanoviti na temelju navedenih principa i na temelju tačnih
podataka.


Namjera nam je, da na temelju raspoloživih podataka, uz primjenu navedenih
principa, utvrdimo približnu visinu šumske takse za smolu alepskog bora
na I. vrijednosnom razredu i srednjem stojbinskom bonitetu, a potom da izvršimo
usporedbu sa ostvarenim šumskim taksama za smolu od alepskog bora, kao
i od drugih vrsta borova na drugim područjima (republikama), t. j., da ustanovimo,
da. li smolarenje uz ostvarene šumske takse za smolu ima svoje ekonomsko
opravdanje. Osnovna nam je namjera, da skrenemo pažnju na slučajeve, kada
smolarenje nema svog ekonomskog opravdanja, da bi se u tim slučajevima daljnje
smolarenje obustavilo.


II.
a) Trošak sastojine uslijed smanjenja prirasta drvne mase smolarenih stabala
moramo razdijeliti na


— trošak sastojine uslijed smanjenja kvantitativnog prirasta, i na
— trošak sastojine uslijed smanjenja kvalitetnog prirasta drvne mase.
Nemamo tačnih podataka, koliko smolarenje utječe na smanjenje kvantitetnog
prirasta drvne mase. Leibundgu t u spomenutom izvještaju navodi, da
smolarenje u izvjesnim okolnostima povećava rastenje u najnižim dijelovima
debla, te mjerenje smolarenih stabala u prsnoj visini, po njegovom mišljenju,
ne daje pravu sliku njihovog stvarnog prirasta. Međutim, prema ruskim podacima,
baš obratno, smolarenje povećava rastenje smolarenih stabala iznad bjeljenica,
što bi donekle i djelomično bilo razumljivije, jer bjeljenice više sprečavaju
cirkulaciju hranjivih sokova u silaznom nego u uzlaznom toku. Ovo
posljednje u suglasnosti je sa poznatom metodom povećavanja rasta plodova
izvjesnih voćaka, koja se sastoji u tome, da se grančice koje nose plodove podbijele.
Ali, ovo također dovodi do zaključka, da dijelovi stabla ispod bjeljenice,
a prema tome i korijen, postepeno slabe odnosno slabije se razvijaju, a to mora
prouzročiti smanjenje prirasta cijelog stabla. Prema istraživanjima O u d i n - a,
kod smolarenja »na živo« sa 1—2 bjeljenice (francuske), smanjenje debljinskog
prirasta smolarenih stabala iznosi oko 11% (15). Naših detaljnih podataka o
ovome nemamo, te bi svakako bilo potrebno, da nadležni šumarski institut ovo
istraži. Doduše, ing. Meštrovi ć R. navodi (3), da je u neposrednoj blizini
bjeljenica »lagano umanjena aktivnost proizvodne zone«, a osim toga tvrdi, da
po nama modificirana francuska bjeljenica srednje širine 9,5 cm, na području
Dalmacije potpuno zaraste za 8—10 godina (što je malo vjerojatno), ali da pritom
zarastanju znatnu ulogu igraju individualne osobine stabala i drugi faktori
(naročito starost, tlo i dr.). Ing. Terzi ć D., pak, navodi (7), da su francuske
bjeljenice na smolarenim stablima na području D. Krivaje (Bosna) za 12 godina
u prosjeku zarasle ispod polovine, te smatra, da će kod zrelih stabala francuske


Co