DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 23 <-- 23 --> PDF |
ŠUMSKA TAKSA ZA SMOLU I EKONOMSKA OPRAVDANOST SMOLARENJA Ing. Branko Bićanić, Hvar U posljednje vrijeme kod nas se pojavila tendencija, da se razdoblje smolarenja kod svih borovih stabala, bez obzira na vrstu bora i uporabnu vrijednost deblovine po mogućnosti što više produlji upotrebom stimulatora (sumporne kiseline, zatim solne kiseline i kalcium klorida). Tako na pr. ing. D u d i ć M. (2) smatra kao najracionalnije smolarenje ono, koje bi trajalo oko 60 godina. U Dalmaciji se sada smatra, da je najpovoljnije smolarsko razdoblje 28—32 godine (1). Općenito se misli, da se smolarenjem »na živo« mnogo manje oštećuje stabla nego smolarenjem »na mrtvo«. Prvi, koji je kod nas javno iznio suprotno mišljenje jest ing. S. Nikoli ć (4), ali i pored toga on smatra, da smolarsko razdoblje može trajati do 36 godina, dočim smolarsko razdoblje od 60 godina označava kao predugo i štetno. Nešto preciznije mišljenje o štetama od smolarenja »na živo« iznio je prof. H. Leibundgu t kao ekspert organizacije FAO na seminaru o gajenju šuma putem femelšlaga (8), koji je održan 1957. godine u Jugoslaviji, kao i u svom završnom izvještaju podnesenom povodom toga 18. X. 1957. godine u Savezu poljopr. šumarskih komora u Beogradu, gdje iznosi, da »smolarenje (»na živo«) trebamo obustaviti svuda, gdje je potrebno da se proizvodi drvo visokog kvaliteta. Za 1 kg smole, kako se navodi, upropašćujemo mnogo kubika drveta, pa ekonomski račun ne može to da opravda.« Ovo je mišljenje donio prof. Lei bundgu t nakon pregleda izvjesnih smolarenih područja u Bosni i Makedoniji, gdje su smolarena borova stabla uglavnom sposobna za proizvodnju kvalitetnog drveta. Međutim, ni mi u Dalmaciji ne možemo olako preći preko ovog upozorenja, iako smo se ovim problemom djelomično i donekle možda površno bavili. Ovo upozorenje od eminentnog stručnjaka stavilo nas je u dilemu, i prinudilo na ponovno razmatranje ovog problema, da bismo na taj način došli do što ispravnijeg zaključka, koje sastojine i koja stabla se sa gledišta ekonomskog računa smije smolariti, a koja ne. Smatramo, da bi ovo razmatranje barem djelomično moglo pomoći kod utvrđivanja pravilnog cilja gospodarenja u borovim šumama, kao i kod uvođenja naprednog gospodarenja u tim šumama na temelju uređajnih elaborata, koje bi trebalo što prije izraditi (1). I. Ekonomska opravdanost smolarenja odrazuje se u odnosu između ostvarene i iskalkulirane šumske takse za smolu. »Trošak sastojine za dobivanje smole« (6), ili bolje reći »šumska taksa za smolu«, predstavlja zapravo trošak, što ga stvara smolarenje prouzrokujući smanjenje prirasta drvne mase i smanjenje prinosa od pojedinih sporednih šumskih proizvoda, čemu treba dodati odgovarajući dio troškova obnove smolarenih sastojina. Prema tome, šumska taksa za smolu treba da predstavlja naknadu vlasniku smolarene sastojine za troškove sastojine, koje uzrokuje smolarenje, i to: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 24 <-- 24 --> PDF |
a) za smanjenje prirasta drvne mase; b) za smanjenje nuzgređnih prihoda, i c) za odgovarajući dio troškova obnove smolarenih sastojina. Ako ostvarena šumska taksa za smolu za pojedinu sastojinu prekoračuje šumsku taksu za smolu, koja je iskalkulirana prema gornjim principima, tada je smolarenje ekonomski opravdano i treba ga vršiti, — a ako je ostvarena šumska taksa za smolu manja od ovako iskalkulirane takse, tada smolarenje nema svog ekonomskog opravdanja i ne smije se vršiti. Prema tome, šumska taksa za smolu nikada ne bi smjela biti utvrđena proizvoljno, kako je to dosada rađeno, nego bi je trebalo prethodno ustanoviti na temelju navedenih principa i na temelju tačnih podataka. Namjera nam je, da na temelju raspoloživih podataka, uz primjenu navedenih principa, utvrdimo približnu visinu šumske takse za smolu alepskog bora na I. vrijednosnom razredu i srednjem stojbinskom bonitetu, a potom da izvršimo usporedbu sa ostvarenim šumskim taksama za smolu od alepskog bora, kao i od drugih vrsta borova na drugim područjima (republikama), t. j., da ustanovimo, da. li smolarenje uz ostvarene šumske takse za smolu ima svoje ekonomsko opravdanje. Osnovna nam je namjera, da skrenemo pažnju na slučajeve, kada smolarenje nema svog ekonomskog opravdanja, da bi se u tim slučajevima daljnje smolarenje obustavilo. II. a) Trošak sastojine uslijed smanjenja prirasta drvne mase smolarenih stabala moramo razdijeliti na — trošak sastojine uslijed smanjenja kvantitativnog prirasta, i na — trošak sastojine uslijed smanjenja kvalitetnog prirasta drvne mase. Nemamo tačnih podataka, koliko smolarenje utječe na smanjenje kvantitetnog prirasta drvne mase. Leibundgu t u spomenutom izvještaju navodi, da smolarenje u izvjesnim okolnostima povećava rastenje u najnižim dijelovima debla, te mjerenje smolarenih stabala u prsnoj visini, po njegovom mišljenju, ne daje pravu sliku njihovog stvarnog prirasta. Međutim, prema ruskim podacima, baš obratno, smolarenje povećava rastenje smolarenih stabala iznad bjeljenica, što bi donekle i djelomično bilo razumljivije, jer bjeljenice više sprečavaju cirkulaciju hranjivih sokova u silaznom nego u uzlaznom toku. Ovo posljednje u suglasnosti je sa poznatom metodom povećavanja rasta plodova izvjesnih voćaka, koja se sastoji u tome, da se grančice koje nose plodove podbijele. Ali, ovo također dovodi do zaključka, da dijelovi stabla ispod bjeljenice, a prema tome i korijen, postepeno slabe odnosno slabije se razvijaju, a to mora prouzročiti smanjenje prirasta cijelog stabla. Prema istraživanjima O u d i n - a, kod smolarenja »na živo« sa 1—2 bjeljenice (francuske), smanjenje debljinskog prirasta smolarenih stabala iznosi oko 11% (15). Naših detaljnih podataka o ovome nemamo, te bi svakako bilo potrebno, da nadležni šumarski institut ovo istraži. Doduše, ing. Meštrovi ć R. navodi (3), da je u neposrednoj blizini bjeljenica »lagano umanjena aktivnost proizvodne zone«, a osim toga tvrdi, da po nama modificirana francuska bjeljenica srednje širine 9,5 cm, na području Dalmacije potpuno zaraste za 8—10 godina (što je malo vjerojatno), ali da pritom zarastanju znatnu ulogu igraju individualne osobine stabala i drugi faktori (naročito starost, tlo i dr.). Ing. Terzi ć D., pak, navodi (7), da su francuske bjeljenice na smolarenim stablima na području D. Krivaje (Bosna) za 12 godina u prosjeku zarasle ispod polovine, te smatra, da će kod zrelih stabala francuske Co |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 25 <-- 25 --> PDF |
bjeljenice potpuno zarasti istom nakon 20—30 godina. Iz ova posljednja dva podatka ne može se zaključiti, da li i koliko smolarenje stvarno smanjuje prirast drvne mase po količini, jer je prvi podatak glede smanjenja prirasta neprecizan, a kod drugog podatko se radi o .zrelim stablima crnog bora, čiji je debljinski prirast u toj starosti i inače dosta malen, dočim se ništa ne govori o smanjenju prirasta uslijed smolarenja. Usputno se napominje, da prerašćivanje bjeljenice kroz neko određeno vremensko razdoblje iznosi ispod polovice debljinskog prirasta u visini bjeljenice kroz to razdoblje. Prema tome, prerašćivanje bjeljenice je srazmjerno dosta maleno, i ovisno je o debljinskom prirastu stabla i svim faktorima, koji na njega utječu. Pošto se u Dalmaciji smolarenje vrši isključivo »na živo«, a počinje se uglavnom na srazmjerno još mladim stablima, čiji je prirast drvne mase u punoj snazi, smatramo, da smolarenje donekle smanjuje količinski prirast drvne mase, i da se, s obzirom na sve napred navedeno, podaci O u d i n - a mogu smatrati kao tačni i za naše prilike. U kalkulaciji troškova sastojine, koje uzrokuje smolarenje radi smanjenja kvantitetnog prirasta drvne mase smolarenih stabala, u skladu sa nalazima i podacima O u d i n - a, uzet ćemo, da smanjenje debljinskog prirasta smolarenih stabala i kod nas iznosi oko 11%. Međutim, kako je to već navedeno, osim ovog smanjenja prirasta drvne mase po količini, drvna masa smolarenih stabala u izvjesnim slučajevima gubi i na svojoj tehničkoj uporabljivosti. Uporabljivost takve deblovine za izvjesne svrhe ostaje uglavnom nepromijenjena, ili se još i poboljšava (rudno drvo, piloti, ogrev), ali je njena uporabljivost za pilanske trupce kod smolarenja »na živo« znatno snamjena, naročito ako se sa smolarenjem počinje na tehnički nedozrelim stablima, čiji je prirast drvne mase u punoj snazi. Doduše, bjeljenice tokom vremena u cijelosti ili dijelom zarastu, ali je to zarašćivanje samo površinskog karaktera, dočim su posljedice smolarenja, glede tehničke uporabljivosti ovog dijela debla za pilanske trupce, u potpunosti ostale. Naime, tu se radi samo o postranom prerašćivanju-rane (bjeljenice), a novo preraslo drvno tkivo ne sraste sa starim tkivom na mjestu rane, te se ovakva rana trajno očituje u nutrini debla, kako na njögovom poprečnom (vidi sliku), tako i na uzdužnom prerezu. Poprečni prerez smolarenog debla |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Na priloženoj slici prikazan je poprečni prerez stabla smolarenog »na živo«, na visini od cea 1.5 met. iznad panja, sa potpuno ili djelomično preraslim modificiranim francuskim bjeljenicama iz I., II., III. i IV. turnusa smolarenja. Na slici je također prikazano, koji je dio debla ostao sposoban za piljenje. Iz slike se vid,i da je od ukupne površine poprečnog presjeka debla, koja iznosi 910 cm2 bez kore, za piljenje ostalo sposobno cea 420 cm2, t. j . uzevši u obzir sav otpadak kod piljenja, iskorištenje iznosi jedva 40%. Dakle, smolarenjem borovih stabala, koja bi prema Jugosl. standardu za drvo JUS-D.B4.029 mogla dati trupce za rezanje I/II klase, smanjuje se tehnička sposobnost njihove deblovine u smolarenom dijelu, te se u najboljem slučaju stvarno mogu iz toga dijela proizvesti trupci III. klase. Bit će svakako čest slučaj, da se uslijed nutarnjih grešaka, koje će uzrokovati smolarenje (trulež i dr) ne će moći iskoristiti ovaj dio debla niti za pilanske trupce III. klase, te će cijeli taj trupac postati ogrev. Potrebno je napomenuti, da se u ovom slučaju radi o tehničkoj oblovini naročite kvalitete i najmanjevduljine 3 metra, koja se kod alepskog bora, naročito na slabijim i srednjim stojbinama, rijetko može naći. Kod smolarenje »na živo«, borovim stablima, koja bi inače mogla dati trupce za rezanje III. klase, umanjuje se tehnička sposobnost smolarene deblovine, te se stvarno od te deblovine može proizvesti samo ogrev. Stabla alepskog bora, koja se smolare »na živo« i dostignu srednju debljinu u prsnom promjeru od cea 36 cm (sa korom), u svom donjem dijelu ne mogu dati druge tehničke Sortimente, osim pilanskih trupaca. Radi ustanovljenja troškova sa´stojine uslijed smanjenja prirasta drvne mase (količinskog i kvalitetnog) zbog smolarenja, razmotrit ćemo tri stabla prsnog promjera 36 cm (sa korom), koja su smolarena »na živo« oko 30 godina (28—32 godine), i to: — jedno stablo, koje bi bez smolarenja dalo pilanski trupac I/II klase, srednjeg promjera 38 cm (sa korom) i duljine 3,20 metara, — drugo stablo, koje bi bez smolarenja dalo pilanski trupac III. klase, srednjeg promjera 38 cm i duljine 3,20 metara, i — treće stablo, koje bi bez smolarenja imalo prsni promjer od 38 cm (sa korom), a dalo bi samo ogrev. Prvo stablo dalo bi pilanski trupac I/II klase, čija bi kubatura iznosila 0,37 m3, a osim toga bi dalo oko 0,43 m3 goriva. Vrijednost ove drvne mase prema važećem Cjeniku (Narodne novine NRH broj 46/1954.) iznosi (0,37 X 6830 + + 0,43 X 270) = 2.643 dinara. Uslijed smolarenja ovo će stablo imati prsni promjer od 36 cm, a vjerojatno samo u 50% slučajeva će dati pilanski trupac III. klase, srednjeg promjera 36 cm, duljine 3,20 m, čija kubatura iznosi 0,33 m3. U tom slučaju to će stablo dati i 0,38 m3 ogreva. U ostalih 50% slučajeva, ovo će stablo dati samo ogrev, čija će kubatura iznositi 0,71 ni3. Prosječna vrijednost drvne mase ovakvog smolarenog stabla, prema istom Cjeniku iznosi (0,33 X X 2930) X 0,50 + (0,33 X 270) X 0,50 4- 0,38 X 270 = 630 dinara. Prema tome, ukupni trošak sastojine uslijed smanjenja prirasta drvne mase (količinskog i kvalitetnog) radi smolarenja ovakvih stabala »na živo« kroz cea 30 godina prosječno iznosi oko 2.013 Din po svakom stablu. Pošto se ovdje radi o trošku sastojine, koji će se pojaviti na kraju ophodnje, odnosno na kraju smolarskog razdoblja od 30 godina, uzevši u obzir prekide smolarenja od 4 godine, prosječni godišnji trošak sastojine po jednom stablu (uz kamatnu stopu od 3%) u ovom slučaju iznosit će oko 52 dinara. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Drugo stablo bez smolarenja dalo bi pilanski trupac III. klase, srednjeg promjera 38 cm (sa korom), duljine 3,20 m, čija bi kubatura iznosila 0,37 m3, a osim toga bi dalo 0,43 m3 goriva. Vrijednost ove drvne mase prema navedenom Cjeniku iznosi (0,37 X 2930 + 0,43 X´ 270) = 1.200 dinara. Uslijed smolarenja ovo će stablo imati prsni promjer od 36 cm (sa korom), a dati će samo 0,71 m3 ogrevviog drveta, čija vrijednost prema Cjeniku iznosi 192 dinara. Prema tome, ukupni trošak sastojine radi smanjenja prirasta drvne mase (količinskog i kvalitetnog) uslijed smolarenja jednog ovakvog stabla »na živo« kroz cea 30 godina iznosi oko 1.008 dinara. I ovdje se radi o trošku sastojine, koji će se pojaviti na kraju smolarskog razdoblja od cea 30 godina, te uzevši u obzir 4 godine prekida smolarenja, prosječni godišnji trošak sastojine radi smanjenja prirasta drvne mase uslijed smolarenja u ovom slučaju iznosi 26 dinara po 1 stablu (uz kamatnu stopu od 3%). Treće stablo bez smolarenja također bi imalo prsni promjer od 38 cm (sa korom), a dalo bi samo ogrevno drvo, čija bi drvna masa iznosila 0,80 m3. Vrijednost ove drvne mase prema navedenom Cjeniku jest 216 dinara. Uslijed smolarenja ovo će stablo prilikom sječe imati prsni promjer od 36 cm (sa korom), i drvnu masu od 0,71 m3 ogreva, čija vrijednost iznosi 192 dinara. Ukupni trošak sastojine radi smanjenja prirasta drvne mase (količinskog i kvalitetnog) jednog ovakvog stabla uslijed smolarenja kroz cea 30 godina iznosi svega 24 dinara. Uzevši u obzir, da se i ovdje radi o trošku sastojine, koji će se pojaviti istom na kraju smolarskog razdoblja od cea 30 godina (prilikom sječe), prosječni godišnji trošak sastojine radi smanjenja prirasta drvne mase uslijed smolarenja »na živo« (uz kamatnu stoku od 3%) iznosi samo 0,60 dinara po svakom ovakvom stablu. U ovom naime slučaju postoji samo smanjenje količinskog prirasta drvne mase, čija je vrijednost dosta malena, te je trošak sastojine prouzročen smolarenjem ovakovih stabala vrlo malen. b) Trošak sastojine radi smanjenja nuzgrednih prihoda šuma uslijed smolarenja nije ovisan o kvalitetie smolarenih stabala. Ovdje se, uglavnom, radi o smanjenju prihoda od stelje (listinca-četina). Privatni vlasnici šuma dosta računaju sa ovim troškom sastojine, i baš zbog ovoga troška mnogi nerado daju svoje borove smolariti. Koliki je stvarno ovaj trošak sastojine, nema tačnih podataka pa bi to trebalo ispitati. Prema približnoj ocjeni, smolarenjem cea 80—100 stabala na 1 ha (kakav je čest slučaj), uzgazi se oko 8—10% cjelokupne površine, te se uslijed toga za toliko smanjuje prihod od stelje sa te površine. Osim toga, može se uzeti, da se uporedo sa smanjenjem količinskog prirasta drvne mase, sa smolarenjem smanjuje i prirast Cetina (iglica), a prema tome i prinova stelje na tlu, i to za cea 11%. Radi smanjenja prinove stelje, kao i radi održavanja jednake plodnosti tla smolarenih šuma, skupljanje stelje u tim šumama mora biti umanjeno još za cea 10%, da bi tlo na taj način dobivalo natrag istu količinu listanca-gnojiva, koja mu se ostavlja, kada se te iste šume ne smolari. Ukupno, dakle, smanjenje redovnog prihoda od stelje u smolarenim šumama, prema ocjeni iznosi oko jednu trećinu od istog takvog prihoda, ako se te šume ne smolare. Prema prikupljenim podacima, na 1 ha borove šume srednjeg boniteta ako se ne vrši smolarenje, redovno se godišnje može skupljati oko (250—350 kg) 300 kg listanca, čija vrijednost iznosi oko 900 dinara. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Trošak sastojine radi smanjenja prihoda od stelje uslijed smolarenja cea 100 stabala na 1 ha iznosi godišnje oko 300 dinara, ili po 1 stablu godišnje oko 3 dinara. c) Odgovarajući dio troškova obnove smolarenih sastojina tereti proizvodnju smole. Skoro u svima postojećim borovim šumama sposobnim za smolarenje, nema borovog podmlatka ili ga nema dovoljno. U Dalmaciji se ovo odnosi naročito na borove sastojine sa podstojnom makijom, a ,u drugim republikama (Bosni i Srbiji) na većinu smolarenih borovih sastojina. U svima ovakvim borovim sastojinama u Dalmaciji (a i u drugim republikama) potrebno je pomagati prirodno pomlađivanje bora krčenjem i obradom dovolnjog broja okruga veličine 5—15 m2 (1). U prebornim šumama, iza svake sječe (početkom ophodnjice koja traje 8 godina) potrebno je iskrčiti i obraditi oko 2 do 2,5% od cijele površine, t. j . svake osme godine treba iskrčiti i obraditi oko 200—250 m2 po 1 ha — a u jednodobnim borovim sastojinama kod oplodne sječe (a i kod uzgoja putem femelšlaga) treba iskrčiti i obraditi 15—20% od površine koja dolazi na red za oplodnju, t. j . svake 72-e godine treba iskrčiti i obraditi oko 1500—2000 m2 po 1 ha. Ovakvo krčenje i obrada 1 m2 šumske površine sa svima doprinosima i troškovima nadzora, uz srednje uvjete za rad, košta oko 40 dinara. U prebornoj šumi u toku jedne ophodnjice (turnusa smolarenja) troškovi krčenja i obrade 200—250 m2 površine po 1 ha iznosit će 8.000—10.000 dinara, a u jednodobnim sastojinama, u toku jedne ophodnje od 72 godine, troškovi, obrade sa krčenjem 1500—2000 ni2-površine po 1 ha iznosit će prosjenčo 60 do 80.000 dinara. U prebornim šumama alepskog bora, sa prosječno 50 stabala trajno sposobnih za smolarenje po 1 ha, prosječni godišnji trošak radi obnove bora iznosi oko 26 dinara po 1 smolarenom stablu. U jednodobnim sastojinama alepskog bora sa cea 100 stabala glavne sastojine, koja će se moći smolariti »na živo«, prosječni godišnji trošak za obnovu borove sastojine iznosi oko 27 dinara po 1 smolarenom stablu, t. j . praktično isto kao i u prebornim šumama. Troškovi obnove šuma trebali bi da budu ukalkulirani u šumskoj taksi za drvo. Međutim, šumska taksa za Sortimente alepskog bora, a isto tako i od drugih borova, tako je niska, da ona ne može pokriti troškove obnove, a naročito ne ovakve povećane troškove obnove uslijed potrebe krčenja i obrade okruga. Na pr. u jednoj sastojini alepskog bora prebornog tipa, koja se nalazi u uravnoteženom stanju, u pojedinoj ophodnjici može se posjeći prosječno oko 15 m3 drvne mase po 1 ha, koja prema važećem Cjeniku, s obzirom na mali postotak tehničkog drva, vrijedi najviše 16—20.000 dinara. Očito je, da u ovoj cvako niskoj šumskoj taksi nisu sadržani troškovi obnove borove sastojine putem krčenja i obrade okruga. — Prema tome, u šumsku taksu za smolu treba odvojeno ukalkulirati troškove obnove. Pri ovome trebamo razlikovati redovne troškove i povećane troškove obnove. Povećani troškovi obnove nastaju iz istih razloga, zbog kojih dolazi do smanjenja prihoda od stelje, i prema ocjeni iznose jednu trećinu od ukupnih troškova obnove, t. j . oko 9 dinara godišnje po 1 smolarenom stablu. Ovi troškovi terete isključivo smolarenje. 90 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Ostatak od dvje trećine ukupnih troškova obnove jesu redovni troškovi. Pošto su redovni troškovi obnove sastojina sastavni dio proizvodnih troškova njene sječive drvne mase, smolarenje treba da bude opterećeno proporcionalno sa onim dijelom (postotkom) redovnih troškova obnove sastojina, koji odgovara postotku smanjenja prirasta drvne mase (po količini i kvaliteti) uslijed smolarenja. Prema tome, ako se smolare samo stabla sposobna za ogrev, tada od redovnih troškova obnove sastojina proizvedena je smola opterećena sa 11%. U jednodobnim i prebornim šumama u ovom slučaju jedno stablo, odnosno jednogodišnja proizvedena smola po jednom ovakvom stablu alepskog bora opterećena je na ime redovnih troškova obnove sastojina za cea 2 dinara, a na ime povećanih troškova obnove 9 dinara, t. j . ukupno 11 dnara po jednom ovakvom smolarenom stablu. Ako se smolare stabla, koja bi dala pilanski trupac III. klase, proizvedena smola iz jednog stabla alepskog bora opterećena je sa redovnim troškovima obnove sastojina sa (1008 :1200 X 100) = 84% od ovog punog prosječnog godišnjeg troška, što iznosi (18 X 0,84) = cea 15 dinara godišnje po 1 stablu alepskog bora, a na ime povećanih troškova obnove 9 dinara po 1 stablu, t. j . ukupno 24 dinara godišnje po jednom ovakvom smolarenom stablu. Kod smolarenja stabala, koja bi inače dala planski trupac I/II. klase, opterećenje smole sa redovnim troškovima obnove sastojina po 1 stablu iznosi (2013 : 2643 X 100) = 76% od ovog punog prosječnog godišnjeg troška, šfo iznosi (18 X 0,76) = cea 14 dinara godišnje po 1 stablu alepskog bora, a sa povećanim, troškovima obnove 9 dinara, t. j . ukupno 23 dinara godišnje po jednom ovakvom smolarenom stablu. d) Ukupni prosječni jednogodišnji troškovi sastojim zbog smolarenja, po jednom smolarenom stablu iznose: 1. kod stabala sposobnih za pilanske trupce I/II. klase (52 + 3 + 23) = 78 dinara, 2. kod stabala sposobnih za pilanske trupce III. klase (26 + 3 + 24) = 53 dinara, a 3. kod stabala sposobnih samo za ogrevno drvo (0,60 + 3 + 11) = 14,60 dinara. III. Šumsku taksu za 1 kg smole dobit ćemo tako, da ukupne prosječne jednogodišnje troškove sastojine zbog smolarenja po 1 smolarenom stablu razdjelimo sa njegovim prosječnim jednogodišnjim prinosom smole. Sadašnji prosječni jednogodišnji prinos smole (na području Šumarije Hvar) po 1 smolarenom stablu alepskog bora »na živo« iznosi oko 1,70 kg. Na ovaj prinos smole ne utječe kvaliteta deblovine smolarenog stabla, odnosno njena sposobnost za tehničku upotrebu. Prema tome, šumska taksa za smolu, koja se dobiva od pojedinih stabala alepskog bora, čija deblovina ima određenu, a međusobno različitu uporabnu vrijednost (cijenu), također je različita, i iznosi kako slijedi: a) kod stabala sposobnih za pilanske trupce I/II. klase, treba da iznosi najmanje 46 dinara po 1 kg smole, |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 30 <-- 30 --> PDF |
b) kod stabala sposobnih za pilanske trupce III. klase treba da iznosi naj manje 33 dinara po 1 kg smole, i c) kod stabala sposobnih samo za ogrevno drvo, šumska taksa po 1 kg smole treba da iznosi najmanje 9 dinara. Ako se smolare stabla različite tehničke sposobnosti (uporabne vrijednosti), tada se najniža šumska taksa za smolu mora iskalkulirati na bazi procentualnog učešća stabala pojedine tehničke (uporabne) vrijednosti, koja se smolare. Na primjer, ako se na nekom području smolari oko 20% stabala alepskog bora sposobnih za pilanske trupce I/II. klase, 40% stabala sposobnih za pilanske trupce III. klase, a 40% stabala sposobnih za ogrev, tada šumska taksa za smolu sa toga područja ne smije biti niža od (46 X 0,20 + 33 X 0,40 + 0,40 X 9) = = 26 dinara po 1 kg smole. Ako se na tom istom području smolare samo stabla za ogrev i za pilanske trupce III. klase, tada najniža šumska taksa za tu smolu smije iznositi (33 X 0,50 + 9 X 0,50) = 21 din/kg. Ako li je ostvarljiva šumska taksa za smolu alepskog bora na navedenom području manja od 26 dinara/kg, a nije manja od 21 din/kg, tada se na tom području ne smiju smolariti stabla sposobna za pilanske trupce I/II. klase. — Ako li je, ostvarljiva šumska taksa za smolu na tom području manja od 21 din/ kg, a nije manja od 9 din/kg, tada se smiju smolariti samo stabla sposobna za ogrev. Iznosi li ostvarljiva šumska taksa za smolu na tom području manje od 9 din/kg, tada se smolarenje toga područja ne smije vršiti, jer nije ekonomski opravdano. Šumska taksa za smolu, uz neku određenu uporabnu vrijednost (cijenu) smolarene deblovine, može se smanjiti, ako se uz isto oštećivanje stabala poveća prosječni godišnji prinos smole po jednom stablu. Najefikasnija mjera za postizavanje toga jest ustaljivanje radne snage zaposlene na smolarenju, i njeno osposobljavanje za kvalitetan rad. Sa sadašnjom radnom snagom, koja se iz godine u godinu mijenja, to je nemoguće postići. Kao primjer efkasnosti ove mjere navodi se, da izuceni i savjesni radnici obično postizavaju 50% veći prinos smole po jednom stablu (bjeljenici) od neizučenog radnika. — Osim toga ima još i drugih važnih mjera, kao na primjer, poboljšanje kvalitete alata i ambalaže, primjena heterozisa, kalemljenja ili drugih bioloških metoda nasljeđivanja velike prinosne sposobnosti, odnosno selekcije u svrhu poboljšanja sirovinske baze i t. d. U mnogim zemljama na tom polju su postignuti već veliki uspjesi. Kod nas se je pristupilo proučavanju tih problema, a njihovo rješavanje treba pospješiti, jer zaostajanje u tom pogledu za naprednim zemljama, nanosi nam samo štetu. ZAKLJUČCI : 1. Ostvarena šumska taksa za smolu od neke vrste bora na određenom području (vrijednosnom razredu) ne smije biti niža od šumske takse, iskalkulirane na bazi ustanovljenih prosječnih godišnjih troškova sastojine, koje uzrokuje smolarenje pojedinog stabla, i prosječnih godišnjih prinosa smole pojedinog stabla na tom području. Ako je ostvarena šumska taksa za smolu od dotične vrste bora na tom području viša od ispravno iskalkulirane šumske takse, smolarenje ima svoje ekonomsko opravdanje, i može se vršiti. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 31 <-- 31 --> PDF |
2. Ostvarena šumska taksa za smolu od alepskog bora na I. vrijednosnom razredu, srednjeg stojbinskog boniteta, uz sadašnji prosječni godišnji prinos smole po 1 stablu (1,70 kg), ako se smolare »na živo« samo stabla sposobna za ogrevno drvo, ne smije biti niža od 9 din/kg, — ako se smolare »na živo« stabla sposobna za ogrev (50%) i za pilanske trupce III. klase (50%), ostvarena šumska taksa za smolu ne smije biti niža od 21 din/kg, a — ako se smolare »na živo« stabla sposobna za ogrevno drvo (40%), kao i stabla sposobna za pilanske trupce III. klase (40%) i za pilanske trupce l/II. klase (20%), ostvarena šumska taksa za smolu mora iznositi najmanje 26 din/ kg, — i to sve dok je na snazi sadašnji Cjenik drveta na panju (Narodne novine NRH broj 46/1954.). 3. Uz ostvarljivu šumsku taksu za smolu u iznosu od 21—26 din/kg na području I. vrijednosnog razreda ne smiju se smolariti »na živo« stabla alepskog bora sposobna za pilanske trupce I/II. klase, uz sadašnje cijene drveta na panju i sadašnji način smolarenja, a uz ostvarljivu šumsku taksu manju od 21 din/ kg, a veću od 9 din/kg smiju se smolariti samo stabla sposobna za ogrev i odgovarajući procenat stabala sposobnih za pilanske trupce III. klase. Ako se šumska taksa za smolu ne može ostvariti u ispravno iskalkuliranim iznosima, tada smolarenje nema svoje ekonomsko opravdanje i mora se obustaviti u cijelosti, ili ga treba ograničiti na ona stabla, koja to smolarenje po svojoj tehničkoj vrijednosti mogu podnositi. 4. Iskalkulirana šumska taksa za smolu bit će manja, ako se uz jednako oštećivanje stabala poveća prosječni godišnji prinos smole po jednom stablu, ili ako se smanji oštećivanje stabala, a prinos smole ostane isti. 5. Iskalkulirana šumska taksa za smolu od ostalih vrsta borova (crni bor i dr.), bilo to u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji ili nekoj drugoj republici, uz jednako oštećivanje stabala ne može biti niža od iskalkulirane šumske takse za smolu alepskog bora, jer su godišnji prinosi od drugih vrsta borova po jednom stablu (bjeljenici) manji, a vrijednost deblovine, koja se smolarenjem oštećuje veća. Ostvarena šumska taksa za smolu od 7 din/kg u ovoj godini u Bosni (Šumsko gazdinstvo Jajce) daleko je ispod šumske takse, koja bi stvarno za to područje morala biti s obzirom na štete (troškove sastojine), koje smolarenje »na živo« uzrokuje na crnom boru, i to smolarenje nema svoje ekonomsko opravdanje. 6. Smolarenje »na mrtvo« manje oštećuje smolarena stabla i manje smanjuje njihovu tehničku (uporabnu) vrijednost od dugoročnog smolarenja »na živo«. S toga se može postaviti općenito pravilo, da se borova stabla koja daju tehničke Sortimente velike vrijednosti, može smolariti »na mrtvo« samo nekoliko godina neposredno prije sječe, ali i za tu se smolu mora ostvariti odgovarajuću šumsku taksu, iskalkuliranu na bazi troškova sastojine koje to smolarenje uzrokuje. 93 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1960 str. 32 <-- 32 --> PDF |
THE STUMPAGE PRICE OF THE RESIN AND THE ECONOMIC JUSTIFICATION OF RESIN-TAPPING Summary The stumpage price of the resin represents the value of the losses of the stand brought about by tapping — i. e. the decrease of volume and quality increments as well as of minor forest products yields (mainly litter) — to which one should add also the corresponding part of costs for the re-establishment of the tapped stand. This stumpage price should be calculated as accurately as possible for each intensity of wounding the tree (tapping method) as well as for the definite Pine species. The calculated stumpage price of the resin will be smaller if under the equal intensity of wounding the tree the average annual resin yield per one tree is increased. This can be achieved by keeping permanent and ever improving crews as well as by applying adequate techniques and biological methods (heterosis, grafting etc.) If the stumpage price of the resin cannot be realized in properly calculated amounts, then the tapping has not its economic justification and should be wholly discontinned or restricted to those trees not yielding technical assortments of high utilization value. The stumpage price of the Aleppo-Pine resin should be lower than the calculated one of other Pine species (Austrian Pine and others) for the average annual resin yields of the latter ones are lower than those of the Aleppo-Pine, their stemwood value being higher. Long-term tapping diminishes more the utilization value of tapped trees (stemwood) than tapping to death. Therefore trees yielding high-grade assortments are allowed to be tapped to death several years before their being felled, but also for this resin one should realize an adequate stumpage price calculated on the basis of the decreasing of the stand volume and quality increments brought about by this method of tapping. LITERATURA: 1. Ing. Bićanić Branko: Potrajnost smolarenja u Dalmaciji, Uređenje borovih šuma, Š. L. broj 6-7/1959. 2. Ing. Dudić Milan: Povećanje prinosa borove smole pomoću smeše hlorovodične kiseline i kalcium hlorida, — Šumarstvo br. 11-12/54. 3. Ing. Meštrović Rudi: Smolarenje (Prilog za rješavanje problematike) — Split 1956. 4. Ing. N!ikolić Sreten: Neka aktuelna pitanja smolarenja u NR Srbiji, — Šumarstvo broj 7-8/1958. 5. Oudin A.: Stimuliranje proizvodnje smole prskanjem rastvora sumporne kiseline (Izvještaj o eksperimentima 1947—1950.) — Prevod iz Revue forestiers frangaise broj 2/1952. 0. Prof. Dr. Plavšić M.: Kalkulacija cijene (šumske takse) sporednih šumskih proizvoda, — Zagreb 1958. 7. Ing. Terzić Dušan: Prinos smole crnog (P. nigra Arn.) i belog (P. silvestris L.) bora primenom francuske, nemačke i novoaustrijske metode smolarenja, — Sarajevo 1956. 8. Seminar o gajenju šuma putem femelšlaga održan 1957. godine u Jugoslaviji, — Izvještaj eksperta H. Leibundguta, — Beograd 1958. |