DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 64 <-- 64 --> PDF |
log omogućuje praktičnom šumaru da se upozna s najnovijim mašinama za šumoprivredu, jer se u toj privrednoj grani pokazuje velik interes za mehanizaciju. Allen hilft der Wald. Seine Wolfahrtswirkungen. E. Hornsmann. Knjiga je uvezana u platno, 360 str., 81 slika. Cijena 156,40 š-linga. BLV Verlagsgesellschaft München—Bonn—Wien. Poznato je da protektivna funkcija šume postepeno dobiva sve veće značenje i da nije daleko doba kad će se ona više cijeniti nego proizvodna njezina funkcija. Ta spoznaja sve više prodire u široke krugove i dobiva sve veći broj uvjerenih privrženika. Sretna je zamisao direktora ministarstva u Bonnu da izda nalog da se saberu i popune dosadašnji rezultati istraživanja o blagotvornom utjecaju šuma i sve to iznese u formi knjige koja će biti svima razumljiva. Zadatak je povjeren najboljem poznavaocu tog problema, koji ga je znalački obradio u naslovnoj knjizi, u koju je autor uložio mnogo truda i velikim stručnim znanjem probrao sve što je dosada pisano na tom području. U popisu literature naveo je 707 upotrebljenih radova, što ukazuje na širok dijapazon obrade. Autor je fanatik ideje koju osvijetljuje sa svih strana, pa se je teško oteti caru njegova sugestivna stila. Pflanzenbestimmungsbuch. J. Graf . München (J. F Lehmann) 1957, 304 str. 1060 rubnih skica, cijena 13,50 maraka. Ovaj mali opredjeljivao bez sumnje je najbolji koji dosada stoji na raspolaganju ljubitelju prirode. Uspjela doba bljaka po boji cvijeta (bijela, žuta, crvena, ljubičasta, smeđa i zelena) i raspored po dobi cvjetanja (opet po bojama) olakšava opredjeljivanje. Sažet, ali ipak iscrpan tekst o vrsti, porijeklu, nalazištu i t. d. daje podatke o biljci ,a neposredno pored toga na rubu su skice cvijeta, lista, trava, grmlja i plodova što pomaže laiku u snalaženju. Izlaganje najvažnijih botaničkih stručn;h izraza i iskaz imena u njemačkom i latinskom jeziku pomaže mnogo biljaru u određivanju biljnih vrsta i njihovom proučavanju. Waldwirtschaft. Uputstvo za šumarsku nastavu i za samouke. Napisali: Hubert R u p f i Karl Rauchenberge r. Drugo prerađeno izdanje sa 128 slika i 2 obojene tabele, 287 str. BVL-Verlagsgesellschaft, München 1958., u pcluplatnu 94,60 šilinga. Ova knjiga ne treba više nikakvih Preporuka, jer je od 1951., otkad je izašlo prvo izdanje, bilo nekoliko preštampavanja. Naročito je korisna za mali posjed i kako da se poveća prirast tih šuma. Prika 62 zana je šuma kao životna zajednica, način očuvanja i popravljanja tla, najbolji način sadnje, njega šume. radna snaga, narodnogospodarska i šumarsko-politička seljačke šume uopće. Die Eichen — Forstliche Monographie der Traubeneiche und der Stieleiche Dr. Joachim Krahl — Urban, profesor der Forstwissenschaft. 1959. — 228 str. sa" 110 slika. Uvezano u platno 48 DM. Verlag Paul Parey — Hamburg, Berlin. Za ovu vrijednu knjigu o hrastu kitnjaku i lužnjaku pisac je upotrebio savremenu literaturu i svoje iskustvo, da bi prikazao njihovu važnost za šumu i privredu. To je ujedno i prva monografija o hrastu nakon 10O godina, a njezino značenje baš za našu zemlju ne treba dokazivati. Đ. K. PUBBLICAZIONI DEL CENTRO Dl SPERIMENTAZIONE AGRICOLA E FORESTALL, Roma, Vol. I, 1957., s. 250 i Vol. II., 1959., s. 266. U Rimu postoji već nekoliko godina Centar za poljoprivredna i šumarska istraživanja. Organizirao ga je Nacionalni institut za celulozu i papir. Direktor Centra je prof. A. De P h i 1 i p p i s. Centar se dijeli na odsjeke za ekologiju, biologiju, zaštitu bilja, tehniku podizanja kultura i tehnologiju drva. Iz Centra su obavljena do sada dva sveska publikacija. Publikacije imaju oblik velikog oktavnog formata. Na kraju članaak nalazi se sadržaj na engleskom jeziku. Prvi svezak posvećen je eukaliptima. Iz uvodne riječi prof. De Philippisa vidimo, da je Centar dosad razvio veliku aktivnost na proučavanju eukalipta. Odanle je objavljeno više članaka, a u ovom svesku sadržano je 14 radova, koji su izneseni na Prvom svjetskom kongresu za eukalipte, koji je organizirao FAO u oktobru 1956. u Rimu. U krajevima s tropskom i sub tropskom klimom vlada sve veći interes za uzgoj eukalipta, jer oni posjeduju veliku mogućnost prilagodbe raznim ekološkim prilikama, a osim toga brzo prirašćuju. O eukaliptima u zadnje doba dosta je pisano u Francuskoj (Pourtet, 1954.), Španjolskoj (M. Bolannos, 1955.), Portugalu (Goes, 1954.), Maroku (Metro, 1954.), Cipru (E. Chapman, 1954.), Izraelu (Gindel, 1951.) i dr. U ovom svesku prikupljeni su podaci o eukaliptima kultiviranim u Italiji. Prema podacima G. Moggi-a u Italiji su se eukalipti počeli unašati pred 150 god. Najprije su oni uzgajani samo za dekorativne svrhe. Intenzivni rad na unašanju eukalipta pada u drugu polovinu prošlog stoljeća, kada se uzgojilo mnogo eukalipta u |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 65 <-- 65 --> PDF |
botaničkim vrtovima i parkovnim nasadima. Iza toga slijedilo je korištenje eukalipta u svrhu isušenja močvara i suzbijanja malarije. Početkom ovog stoljeća unose se eukalipti u šumske kutlure. Oni se sve više koriste kod pošumljivanja. Najviše ih je uneseno oko god. 1930. prilikom isušenja Pontinskih močvara u pokrajini Lazio i kod meliorativnih radova u području Arborea u Sardiniji. U pogledu lokaliteta kultiviranih eukalipta od važnosti su u prvom redu zapadne padine lombardskih velikih jezera (Lago di Como, Lago di Garda i Lago Maggiore), obale Ligurije i Toskane, obalni dio Lazia, te čitava južna Italija. U Siciliji i Sardiniji nalaze se kulture eukalipta sve do kojih 800 m visine. Od posebnog su interesa parkovi i vrtovi na Lago Maggiore, gdje se kultiviraju gorske vrste eukalipta, kao što su: Eucal}- ptus coccifera, E. niphophila, E. pauciflora, E. dalrympleana i dr. Na obali Ligurije imade u vrtovima i parkovima od Sanrema do francuske granice oko 5000 eukaliptovih stabala sa prevlašću E. globulus. Na obalnom području Ligurije, Toskane, kao i na Tirenskoj obali u tamošnjim parkovima i vrtovima kultivira se oko dvadesetak vrsta eukalipta. Kod Rima postoji sastojina E. globulus sa primiješanim E. viminalis, E. camaldulensis i dr.. gdje su stabla visoka 30—35 m. Prilikom isušenja Pontinskih poljana uspješno su korišćeni E. camaldulensis, E. botryoides, E. viminalis, E. x trabutii, E. robusta i dr. U Botaničkom vrtu Napulja ima 11 vrsta eukalipta, sa nekoilko primjeraka E. saligna. U Caserti nalazi se glasovito stablo E. globulus, koje je staro preko 153 god., a to je po svoj prilici najstariji eukalipt u Italiji. U Italiji postoji oko 60 vrsta eukalipta. Najviše se uzgaja u vrtovima E. globulus, a za meliorativne svrhe kao i prilikom pošumljivanja uzgajaju se E. globulus i E. camaldulensis. Inače se vrlo često kultiviraju: E. botryoides. E. robusta. E. viminalis, E. x trabutii, E. maidenii, E. resinifera, E. sideroxylon, E. occidentalis, E. cornuta i E. rudis. Rjeđe se uzgajaju: E. polyanthemos, E. tereticornis, E. x algeriensis, E. gomphocephala. E. diversi color, E. leucoxylon, E. saligna, E. propinqa i dr. Stete od studeni 1955/56. pokazale su, da se najbolje oporavljaju E. bicostata, E. camaldulensis, E. globulus, E. leucoxylon, E. longifolia, E. maidenii, E. melliodora, E. occidentalis, E. polyanthemos, E. sideroxylon. E. tereticornis i E. viminalis. U prvom svesku nalaze se ovi članci: Mcggi G.: Inventar vrsta roda Eucalyptus kultiviranih u Italiji; — Moggi G.: Talijanska bibliografija o eukaliptima; — Messeri A.: O morfološkim karakteristikama jednog individua vrste Eucalyptus camaldulensis; — Scaramuzzi G.: Varijacije dimenzija vlakanaca debla nekoliko vrsta eukalipta; — Giordano E.: Preliminarna opažanja o vegetativnom razmnažanju eukalipta; — Giulimondi G.: Funiciello N. i Arru G. M.: Kemijska i fizikalna istraživanja terena pod kulturama eukalipta; — Florenzano G.: Mikrobiološka i biokemijska istraživanja terena pod kulturama eukalipta; — Merli L.: Opresadnji eukalipta; — Magnani G.: Štete ođ studeni na eukaliptima u zimi 1955/58.: — De Bellis E.: Životinjski paraziti na eukaliptima u Italiji; — Mariani M.: Tabela kubnog sadržaja i ophodnje sastojina eukalipta u redovima; — Curro P.: Varijacije s obzirom na vlagu i bazalnu gustoću na 4 stabalca Eucalyptus camaldulensis; — Curro P.: Varijacije vlage i bazalne gustoće vlakanaca na 15 stabalaca E. camaldulensis; — Curro P.: Otpornost na tlak u odnosu prema spec, težini kod E. camaldulensis. Drugi svezak obuhvata radove: De Bellis E.: Prilog poznavanju biologije leptira Gypsonoma aceriana; — Messeri A.: Auksometričke analize u jednoj sastojini Populus tremula u gorju Sila u Kalabriji; — Moggi G.: Fenološka istraživanja nekih vrsta eukalipta; — Zucconi L.: Organogeneza cvjetova i embriologija kod E. camaldulensis; — Scaramuzzi G.: Varijacije dimenzija vlakanaca debla kod Populus euramericana cv. »I. 214«; — Magnani G.: Štete ođ glodavaca na topoli i johi. Studija o formiranju kalusa i kalusnog tkiva. Štete od glodavca Glis glis L. na topolama i johama; — De Bellis E.: Nova otkrića o biologiji i suzbijanju Saperda carcharias; — Giordano E.: Utjecaj gibereličke kiseline na klijance od E. camaldulensis; — Liani A.: Metode određivanja slobodnih željeznih oksida u tlu; — Giordano E.: Opažanja o tretiranju sa čelatima kod kloroze eukaliptova lišća u rasadnicima; — Rambelli A.: Mikrobiološka istraživanja kod suzbijanja kloroze na biljkama eukalipta u rasadniku; — Liani A.: Daljnja kemijska i fizikalna istraživanja tala pod kulturama eukalipta; — Ruggeri Cr Opažanja o varijabilnosti morfoloških osobina E. trabutii u F. 1 i F. 2; — Giulimondi G.: Utjecaj nekih strukturalnih anomalija u tlu na prirast topola u rasadnicima; — Rambelli A.: O t. zv. topolovoj bakteriozi; — Florenzano G.: Daljnja mikrobiološka istraživanja tala pod kulturama eukalipta. D. M. Anić |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 66 <-- 66 --> PDF |
FLORA SSSR Najnovija knjiga — tom XXIII — Flore SSSR izašla je iz štampe pod redakcijom B. K. Š i š k i n a u izdanjima Botaničkog Instituta V. L. Komarova Akademije Nauka SSSR — krajem 1958. godine. "U ovoj knjizi obrađene su porodice: Bignoniaceae, Pedaliaceae, Martyniaceae, Orobanchaceae, Lentibulariaceae, Globular´aceae, Phrymaceae, Plantaginaceae, Rubiaceae, Caprifoliaceae, Adoxaceae i Valerianaceae. Za šumarsku dendrologiju izuzev nekoliko rodova i vrsta iz porodice Bignoniaceae (Campsis, Catalpa) koje su i u SSSR-u umjetno unesene vrste — naročitu važnost ima nova obrada porodice Caprifoliaceae koja obuhvata niz rodova i vrsta grmlia i penjačica koje su široko rasprostranjene u Evroni i Aziji, a pojedine vrste i u našoj zemlji. Ovu porodicu u cjelini obradila je botaničarka A. J. Pojarkova i dala joj je novi sistem koji (za vrste raširene u SSSR-u) izgleda ovako: Porodica: CAPRIFOLICEAE Vent. Koljeno: 1. Sambuceae (Kunth) DC. rod: SAMBUCUS L. sekcija: 1. Eusambucus Spach. (Sambucus nigra L.) sekcija: 2. Ebulus Spach. (S, ebulus L.) sekcija: 3. Olma (Raf.) Rehd. (S. racemosa L.) Koljeno: 2. Viburnea e (Spach.) Fritsch rod: VIBURNUM L. sekcija: 1. Pseudotinus Clarke sekcija: 2. Lantana Spach. (Viburnum lantana L.) sekcija: 3. Odontotinus Rehd. (V. Orientale) sekcija: 4. Opulus DC (V. opulus L.) rod: TRIOSTEUM L. Koljeno: 3. Linnaeeae Fritsch rod: ABELIA Ra. Br.sekcija: 1. Zabelia Rehd. pođsekcija: 1. Corvmbosae Rehd. pođsekcija: 2. Biflorae Zabel. Koljeno: 4. Loniceraeae R. Brown rod: LONICERA L. podrod: 1. Chamaecerasus Rehd. sekcija: 1. Isoxylosteum Rehd. pođsekcija: 1. Spinosae Rehd. sekcija: 2. Isika (Adams.) Rehd. pođsekcija: 1. Purpurascentes Rehd. pođsekcija: 2. Coeruleae Rehd. (Lonicera coerulea L.) pođsekcija: 3. Chlamydocarpi (j. et S.) Rehd. pođsekcija: 4. Adenostegiäe Pojark. pođsekcija: 5. Bracteatae Hook f. et Thorns pođsekcija: 6. Alpigenae Rehd. pođsekcija: 7. Rhodanthae Maxim. (L. nigra L.) sekcija: 3. Coeloxylosteum Rehd. pođsekcija: 1. Tataricae Rehd. (L. tatarica L.) pođsekcija: 2. Ochranthae Rehd. (L. xylosteum L.) sekcija: 4. Nintooa (Sweet) Rehd. pođsekcija: 1. Longiflorae Rehd. podrod: 2. Periclymenum Rehd. sekcija; 1. Eucaprifolium (Spach) Pojark. (L. caprifolium L.) (L. etrusca Santi) Koljeno: 5. Diervilleae C. A. M. rod: 1. WEIGELA Thumb. sekcija: 1. Calysphyrum (Bge) A. DC. sekcija: 2. Synanthera Pojark. sekcija: 3. Calyprostigma (T. et M.) Rehd. Porodica Caprifoliaceae u ovom tomu obuhvata ukupno 166 stranica teksta i u njoj su obuhvaćene sve, na širokoj teritoriji SSSR-a utvrđene vrste. Na početku svakog roda dati su ključevi za razlikovanje kod podrodova. sekcija i pođsekcija date su kratke skupne karakteristike, a pojedine vrste, već prema svome botaničkom, a posebno i privrednom (farmakološkom) značenju opisane su vrlo detaljno. Kao ni ranije, kod vrsta nisu detaljnije obrađene niže taksonomske jedinice, — one se samo kratko navode ili se izuzetno govori i o njima kao o izvjesnim hortikulturnim formama. Vrlo dobri i jasni crteži dati su za neke značajnije i novoopisane vrte roda Lonicera (9 vrsta na 3 tabele) kao i za tri vrste roda Weigela. Na kraju sveske date su diagnoze novih vrsta koje se pojavljuju prvi put u ovome svesku Flore SSSR. Novoopisane su i: Sambucus sachalinensis Pojark. (sa otoka Sahalin), Lonicera simulatrix Pojark. /iz Tjan-Šana i Centralne Azije), L. pamirica Poiark. (sa visoravni Pamira), L. kanitschatica (Sevast) Pojark. (sa Kamčatke), L. baltica Pojark. (iz zapadne Rusije). L. Turczamnovii Pojark. (iz jugoistočnog Sibira, Mongoliie, Mandžurue i Koreie). L. Buschiorum Pojark. (sa Velikog Kavkazai. L. iliensis PojarV. (iz Srednje Azije), L. Tolmatchevii Pojark. (sa otoka Sahalinal. L. cinerea Poiark. (iz Tjan-Šana). L. lanata Pojark. (iz srednje Azije i L. Steveniana Fisch et Pojark. (iz Transkavkazije). Ova poslednja ne otstuna mno?o od opšte raširene i naše vrste L. xylosteum L. Dr. P. Fukarek |