DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 54 <-- 54 --> PDF |
kako je već rečeno, prosječno 50—70 god. stara. Njihovo je stanje općenito odlično, i ako je dobrota hrastovog drveta djelomice pretrpila radi ugibanja brijestova, koje je počelo prije 25 god., što je često dalo povoda porastu vodenih izbojaka. Uspije li hrvatskoj upravi šuma ove sastojine uzdržati do starosti u kojoj će hrastovi dostići debljine od 50 do 60 cm, tada će Jugoslavija za malo decenija imati najveće zalihe hrastovog furnirskog drveta na svijetu. Slično se dogodilo i sa sastojinama kit njaka u hrvatsko-slavonskim brdima i brežuljcima, te u Bosni, gdje su iz mješo vitih sastojina kitnjaka i bukve sječom kitnjaka nastale na velikim površinama čiste bukove sastojine. U članku o hrastovim priču v- c i m a pisac između ostalog upozorava da treba izbjegavati njihovo iznenadno i neposredno stavljanje na slobodni položaj. Oni se u taj položaj moraju prevesti po mogućnosti što postepenije, treba da su opkoljeni vijencem od bukovih, grabovih ili lipovih stabala, koji će preuzeti zaštitu stabla. Pričuvci zahtijevaju izvjesnu žrtvu na masi i prirastu, pa treba ocijeniti kada se ona obzirom na povećanje njihove vrijednosti isplati. Pisac ovdje spominje »Spessartsko« kompoziciono gospodarstvo, gdje su se kao pričuvci ostavljale čitave grupe hrastovih stabala na površini od najmanje 1 ha. U čistim se hrastovim sastojinama ne postizavaju optimalne mase i vrijednosti, one se moraju radi sprečavanja vodenih izbojaka i zaštite tla podsaditi. To se općenito čini između 30. i 50. godine starosti. Vrsta drveća podstojne sastojine mora imati dovoljno svijetla, da poraste u visini; odabiru se vrste, koje odgovaraju staništu. Pod određenim okolnostima mogu se podsaditi i četinjače (S. 206 i 207). Općenito su teškoće oko uspješnog podsađivanja hrastovih sastojina tako velike, da se preporuča a i pravilnije je, da se ne osnivaju čiste već mješovite sastojine i ako one zahtijevaju više rada i skupocjenih mjera uzgoja i njege. Čistoća od grana u velikoj mjeri povisuje vrijednost hrastovog drveta. Stoga je i umjetno odstranjivanje grana i vodenih izbojaka od velike važnosti, ono se vrši, kada se čistoća od grana nije mogla postići uzgojnim mjerama. Za umjetno čićenje od grana izabiru se isključivo zdrava i kvalitetno najbolja sta bla vladajućeg sloja sastojine. Ono se vrši između 20´. i 40., odnosno najkasnije iz među 60. i 80. god. Kod slabih stabala ne smiju se rezati grane deblje od 6 cm, a kod jačih ne deblje od 10 cm, jer se u protivnom lako zavuče trulež u drvo. Kod rezanja grana i skidanja vodenih izboja ka treba paziti da se ne ozlijedi kora. Ono se vrši za vrijeme vegetacionog mirova nja. Rez mora biti gladak i tik uz deblo. Povećanje vrijednosti stabala daleko po kriva troškove rezanja grana. Vršeni su uspješni pokusi da se vodeni izbojci od strane prskanjem sa kemijskim sredstvi ma. (10% rastopine natrium klorata). U kraćem članku autor prikazuje meto de prevođenja hrastove srednje šume u visoku. U daljnjem poglavlju, nakon općenitog uvoda, iznosi nam pisac pravila, koja opće nito važe za prirodno i umjetno osnivanje hrastovih sastojina. Bitna prednost prirodnog pomlađivanj a je osigurano održavanje rase hrasta, koja odgovara staništu. Mana je, što smo vezani, da čekamo na urod starih odabranih hrastova, žirom. Pomlatku prijeti opasnost od kasnih i zimskih mrazeva, divljači i miševa. Kod prirodnog i umjetnog pomlađivanja neka pomladna površina ne bude u pravilu manja od 1 ha. Osnovane sastojine treba da su mješovite. Dodavanjem umjetnog hraniva postizavaju se veće visine biljaka, te bitno veće iišće tamno zelene boje (S. 215). Ne mogu se održati česte tvrdnje, da je prirodno pomlađivanje uvijek jeftinije, jer ono zahtijeva dugotrajnije i intenzivnije a potom i skuplje mjere njegovanja sastojina. Da pomladne hrastove sastojine budu sposobne da se prirodno pomlade mora biti ispunjen čitav niz preduvjeta. Pomladak treba da potekne samo od onih stabala, koja će obzirom na buduće gospodarske uvjete i kvalitet buduće sastojine najbolje odgovarati. Sastojine treba pomladiti u starosti, kada postignu maksimalnu vrijednost drveta. Uspjeh prirodnog pomlađivanja mnogo ovisi o sastavu vegetacije na šumskom tlu. Trajanje pomladnog razdoblja ü uskoj je vezi sa urodom sjemena. Sjeverno od Alpa ono traje najčešće 2 i 3 decenije, dok na jugu obuhvaća tek manji broj godina. Pomladna sastojina pruža pomlatku veliku |