DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 50 <-- 50 --> PDF |
staništima Querceto Betuletum. X,užnjak pokazuje to češće raspukline od mraza što je važnije bilo stanište, manje na staništima Querceto — Carpinetum — aretosum i lusuletosum, a najmanje na prelaznim staništima ovih dvaju. Sa povećanjem nagiba, ta opasnost raste. Autor daje dalje za neka područja Njemačke i izvan nje pregled tipova hrastovih šuma prema dosadanjim biljno sociološkim istraživanjima i radovima. Tipove hrastovih šuma u Hrvatskoj prikazao je prema biljno sociološkim radovima I. Horvata dok za Srbiju navodi biljno sociološka istraživanja Jovano v i ć a. Mnogobrojni radovi iz tog područja ograničeni su na izvjesne šumske predjele, pa se moraju nadopuniti. Pisac ističe važnost poznavanja tipova hrastovih šuma po praktično šumsko gospodarstvo. Na osnovu tih istraživanja došlo se do jedne od najvažnijih spoznaja da hrastov i po prirodi dolaze samo u vrlo malo izuzetnih slučajeva u čistim sastojinama, a mnogo više, gotovo isključivo, u zajednici sa drugim vrstama drveća. Lužnjak i kitnjak imaju svaki za sebe specifične zahtjeve na stanište, prije svega u klimatskom pogledu, ali oba hrasta imaju razmjerno male zahtjeve na svojstva tala, kao i na hraniva te baze u tlu. U poglavlju o životnim pojavama hrastova i hrastovih šuma pisac je posebno prikazao korijen, drvo i koru, cvjetanje i donošenje ploda, vegetativno razmnažanje, klijanje i rast u mladosti, rast i razvoj u doba letvenjaka i dalje, te starost i smrt. Povećanjem širine goda raste uglavnom učešće kasnog drveta. od 33% kod 0,5 mm na 46% kod 1,0 mm, 63% kod 2,0 mm 72% kod 3,0 mm i 79% kod 5,0 mm. što su godovi obih vrsta hrastova uži, njihovo je drvo mekše i blaže, jer je učešće ranog drveta sa velikim porama ve će. Po najnovijoj teoriji usukanost stabla je nasljedna osebina. Gruba odnosno fina hrastova kora ne kazuje ništa o strukturi drveta. U kori mladih hrastova ima prosječno 9—11% tanina. Sa starošću sadržaj na taninu opada. Obzirom na tanin daje se prednost kori hrasta kitnjak a. U novije vrijeme učinjeni su empirijski pokusi razmnažanja hrasta lužnjaka i kitnjaka reznicama, pa je ustanovljeno, da se te vrste na taj način vrlo teško razmnažaju. Ipak su se našle metode po kojima je uspjelo dobro oživljavanje 60% reznica kitnjaka. Ne zna se uzrok zašto se lužnjakove reznice slabije oživljavaju. Praksa bi za ovaj način oživljavanja bila vrlo zainteresirana ne samo stoga, što bi se dobilo jednoklonsko, po nasljednim svojstvima jednako potomstvo osobito, vrijednih genotipova, već i radi neovisnosti od rijetkih, žirom rodnih godina. Učinjeni su i uspjeli pokusi kalamljenja kitnjakovih reznica na kitnjakovu, a lužnjakovih na lužnJakovu podlogu. Reznice se uzimlju od izabranih osobito vrijednih stabala, a podloge čine 3—5 godišnje biljke. Za optimalno klijanje potrebno je, da žir sadrži 45—55% vode. Općenito klija kitnjakov žir lakše i ranije od lužnjakovog. Da na rast klica i mladih biljaka utječe veličina žira, stanište i unutarnja nastrojenja dokumentirano je podacima mnogih pokusa. Na rast mladih biljaka ima provenijencija žira znatan utjecaj. Postoji i razlika u vremenu listanja i opadanja lišća između kitnjaka i lužnjaka, kao i između hrastova raznih provenijencija, te znatne razlike uzrokovane individualnim nastrojenjima. Jakost napada pepelnice stoje često u uskoj zavisnosti sa stvaranjem ivanjskih izbojaka (Johanistrieben). Sa pojačanim stvaranjem tih izbojaka raste općenito i opasnost od napada pepelnice. Hrastovi, koji rano tjeraju jako su izloženi kasnim mrazevima, dok su oni, koji kasno završavaju vegetacijski period izloženi ranim mrazevima. Hrastovima, koji svoje lišće zadrže sve do zime prijeti opasnost od sniježnog pritiska. Za formiranje vrijednih kao i kvalitetnih hrastovih sastojina odlučne su uzgojne mjere, koje se provode u dobi letvenjaka t. j. prosječno između njihove 20. i 40. godine. Stvaranje vodenih izbojaka može biti uzrokovano poremećenj em ravnoteže između krošnje i korijenja kao i unutarnjim nastrojenjima. Ü poglavlju o bolestima hrastova pisac navodi najštetnije gljive, biljne parazite, insekte, sisavce i ptice, te opasnosti, od abiotskih faktora. Pri tom nije spomenuo ni preventivne a ni represivne zaštitne mjere već nas u tom pogledu upućuje na djelo Schwerdtfegera »Waldkrankheiten«. 4´8 |