DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 46 <-- 46 --> PDF |
8. Južni produženi pojas vegetacije degradiranih gariga i nastajanje pašnjačke vegetacije, 9. Vegetacija okomitih stijena i pećina sv. Jerolima a) Floristička obrada, b) Fitocenološka obrada Osim detaljnog prikaza biljnih elemenata i florističkog sastava pojedinih vegetacijskih tipova Marjana sa stanovišta modernih fitocenoloških istraživanja, autor iznosi za većinu biljnih zajednica pobliži opis njihovih stanišnih uslova, rasprostranjenja i drugih značajki. Pored ostalog pisac naročito pažljivo analizira uzroke i višestruke loše posljedice dosadašnjih pogrešnih uzgojnih zahvata u kulturi bilobora (Pinus halepensis) i iznosi načelnu metodologiju u pogledu bio-melioracije raznih ovdašnjih vegetacijskih tipova u skladu sa prirodnom sukcesijom vegetacije, usmjerenom u pravcu razvijanja klimatogene zajednice područja Marjana. U radnji je štampan i autentični popis biljaka, koje je sakupio 1912. god. u splitskoj okolici poznati botaničar Luj o Adamov i ć. Spomenuti popis ostao je do danas neobjavljen, budući da nije došlo do štampanja hrvatskog izdanja Adamovićevog djela »Die Pflanzenwelt Dalmatiens « u Zadru. Daljnji znanstveno-praktični vrijedan prilog ove publikacije predstavljaju alfa- STRANA LITERATURA JOACHIM KR AHL- URBAN: DIE EICHEN, VERLAG P. PAREY — HAMBURG — BERLIN 1959. Šumarska monografija hrasta kitnjaka i lužnjaka. 288 strana sa 110 slika. Donašamo opširniji prikaz ovog djela, jer je ono to po svojoj vrijednosti i korisnosti zaista zaslužilo. Hrast je naše najvrednije drvo, pa njegova ovako opsežna i dobra monografija ima za nas posebno značenje, tim više, što su u njoj dani mnogi podaci iz naših hrastovih šuma, te što je ona i za nas jedinstveno djelo u novijoj literaturi o hrastu. Preporučamo onim, koji gospodare sa hrastovim šumama, da ga prouče i da se njime što više koriste. U uvod u autor napominje, da je ovo djelo rezultat rada njegovog tridesetgodišnjeg proučavanja hrasta lužnjaka i betski popisi naučnih (latinskih) i narodnih imena svih onih biljaka Marjana i okolice, koje su u raspravi navedene kao dokumentacioni materijal ili su zabilježene u Adamovićevom popisu. Osim zaključaka i popisa najvažnije literature donesen je i kratak sadržaj studije na francuskom i njemačkom jeziku. Knjiga je sa tehničke strane također besprikorno dotjerana, štampana je na finom papiru i opremljena vrlo uspjelim fotografijama, preglednim kartama i grafikonima. Naslovni omot korica je likovno vrlo uspješno riješio akad. slikar Ante Kaštelančić. Ako se ima pred očima opseg botaničkošumarske problematike i tretman osjetljivih pitanja očuvanja i regeneracije vegetacije Marjana — tada se mora konstatirati višestruka teoretska i praktična vrijednost ove knjige. S obzirom na sadržaj i način obrade problema ona može pedagoški vrlo korisno poslužiti učenicima, studentima i predavačima iz navedenih struka, a svakom građaninu Splita i ljubitelju Marjana, da bolje upozna značenje i probleme očuvanja ove poznate park-šume. Šumarima i drugim stručnjacima ona može vrlo dobro poslužiti kod rješavanja aktuelnih problema ne samo Marjana, već i drugih biljno-sociološki slično građenih područja našeg eumediteranskog dijela Krša. Ing. S. Bertović kitnjaka, kojima je gotovo čitav život posvećivao veliku pažnju i zanimanje. Knjiga je zamišljena u još većem opsegu, ali je obilno sakupljeni materijal morao biti iz više razloga skraćen. Čitava je materija raspoređena u 5 odsjeka. U prvom odsjeku autor prikazuje hrastove u prošlosti, njihovo prirodno naseljivanje i rasprostranjivanje. Pošto se polenov prah hrasta lužnjaka ´ i kitnjaka ne može sa sigurnošću međusobno razlikovati, to se kod polenove analize u svrhu određivanja rasprostranjenosti tih hrastova u prošlosti ne mogu te vrste lučiti. Domovina obih hrastova je područje oko Sredozemnog mora. Oni su odavde putovanjem ili promjenom klime dospjeli u sjevernu umjerenu klimu. Za vrijeme ledenog doba povukli su se južno od Alpa, da bi se nakon prestanka ledenog doba zajedno sa brijestom i lipom vratili natrag u svoja sjeverna područja. Njemačku su hrastovi ponovo naselili oko 6500—6800 god. prije n. e. Lužnjak je zaposjeo dobra nizinska aluvijalna tla, a kitnjak više pjeskovito ilovaste položaje. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Hrastove sastojine na sjevero-istočnoj granici njihove rasprostranjenosti vrlo bujno rastu, pa su tu pune životne snage što se tu ne zapaža kod drugih vrsta drveća, kao kod bora i smreke. Nepovoljni klimatski utjecaji nanose im ovdje vrlo mala oštećenja. Hrastovi tu poboljevaju i suše se jedino uslijed promjene vodostaja. Granice kitnjaka poklapaju se približno sa granicama bukve. Na svim stranama ima lužnjak šire područje horizontalne rasprostranjenosti od kitnjaka. Za vertikalnu rasprostranjenost nema određenog pravila. Ono stoji pod uplivom kvalitete tla, ekspozicije a u brdima Cesto odlučuje inverzija temperature. Čovjek u kameno doba nije u nekoj većoj mjeri krčio hrastove šume, ali u doba, kada se počeo baviti ratarstvom i kada se selio, mnoge je hrastove šume iskrčio, da dobije dobre oranice. U Srednjem vijeku, pa sve do polovice 19. stoljeća imaju hrastove šume za gospodarski i kulturni razvitak čovjeka veliko značenje. U mnogim područjima poljoprivreda se nije mogla ni zamisliti bez hrastovih šuma. Hrastovo drvo upotrebljavalo se za izgradnju kuća, pokućstva, bačava, i t. d. Važnost hrastovog žira za poljoprivredu jako se smanjila uvođenjem i proširivanjem kultura krompira. U Njemačkoj je ugon stoke u hrastove šume koncem 19. st. prestao. Željezo i beton su u mnogim mjestima istisnuli hrast. Vrijednost hrastovog drveta opet se koncem prošlog stoljeća podigla, kada su se počeli izrađivati furniri. U drugom odsjeku knjige pisac je obradio sadašnju rasprostranjenost hrastovih šuma, te njihovo sadašnje gospodarsko značenje u Njemačkoj i ostalim evropskim državama. Površina hrastovih šuma u Njemačkoj dostigla su koncem 19. st. svoj maksimum, ali su prva tri decenija ovog stoljeća znatno opale. Hrastovi imaju i u sadašnjosti veliko gospodarsko značenje, osobito drvo, dok vrijednost kore, lista i plodova opada. U trgovini ne postoji nikakova razlika između drveta kitnjaka i lužnjaka. U Njemačkoj se trgovački poj am »Steineiche« odnosi na slavonski lužnjak iz rječnih nizina kao i na kitnjak sa hrhatskih i bosanskih brežulja-" ka i brda. Pisac detaljno opisuje današnju upotrebu hrastovog drveta, te područja u kojima se to drvo još danas mnogo traži, kao i ona u kojima je potražnja za njim sve manja, te ga zamjenjuju drugi materijali. Označuje svojstva koja danas mora imati vrijedno hrastovo drvo za furnire i pilansku preradu. Dok je prije za furnir bila idealna širina goda 1,0—l,5mm, danas se općenito uzimlje, da je za furnir sposobno drvo i sa širinom goda od 3 mm, ako u svakom drugom pogledu odgovara. Hrastovi trupci za furnir treba da imaju promjer od najmanje 40 cm a najpoželjniji su oni od 50—69 cm. Njihova je duljina pretežno 4—7 m. Ni jača zasukanost ne smanjuje mnogo furnirsku sposobnost trupaca. Hrastovi trupci za pilenje sa najmanjim promjerom od 30 do 40 cm imaju to veću vrijednost, što su čišći od grana. Najmanja duljina trupaca je 2 m. Sa duljinom trupaca raste njihova vrijednost. Tržište upotrebe, trgovine i vrijednosti hrastovog drveta već se nekoliko posljednjih decenija sve više pomiče na pilansko i funirsko drvo. U Njemačkoj se danas nigdje ne prehranjuje stoka kresanjem ili sukanjem hrastovog lišća, niti se svinje hrane žirom. U Slavoniji se još prije 100 god. prodao posjed od 40.000 ha šume -na osnovu procjene vrijednosti žira i šiške. > Biološko-ekolo´ško značenje hrastova je u njegovom korijenovom sistemu, koji već kod mladih stabala pokazuje veliku energiju i intenzitet u rastu. Lužnjak još više nego kitnjak. T o ih osposobljuje da duboko prodiru u gusta i zbijena tla i koriste hranu iz dubokih slojeva, što nijedna druga vrsta drveta n i j e k a d r a. Na taj način hrastovi popravljaju fizikalnu strukturu tla. Njihova otpornost prema vjetrovima osigurava rast sastojina. Njihov se listinac bolje rastvara od smrekovog i bukovog. Pod njihovim svijetlim krošnjama uspijevaju druge vrste drveća. U trećem odsjeku knjige pisac je opširno obradio biologiju hrastova. Rod hrastova, rasprostranjen u Evropi, Svev. Americi i Zap. Aziji ima preko 320 vrsta. Autor nabraja evropske vrste hrastova, te dalje detaljno opisuje morfološke i biološke razlike između kitnjaka i lužnjaka. Posljednji treba više topline ali i podnosi više topline nego kitnjak. U posebnom poglavlju pisac iznosi istraživanja i studiju rasa (ekotipova) i provenijencije obih vrsta hrastova. Razlike među rasa 45 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 48 <-- 48 --> PDF |
i ma zapažene su u prvom redu u rastu u ranoj mladosti, u oblikovanju debla te u napadaju pepelnice i insekata. U Njemačkoj je za osnivanje hrastov ih sastojina u prošlim v r em enima velika količina žira dopremljena sa područja današnje Jugoslavije i Ugarske. Najsigurnija istraživanja rasa postizavaju se osnivanjem pokusnih ploha sa poznatom provenijencijom sjemena. Prvi je počeo takova istraživanja K i e n i t z (i877), ali ta nisu dovršena, već su stabla ostala nepresađena. Prve pokusne plohe u svrhu istraživanja provenijencije osnovao je 1905 C i e s 1 a r u Wienerwaldu. Autor donosi iz ovog pokusa za nas zanimljive dvije slike (str. 59) iz koje se vidi, da je 49 godišnja sastojina lužnjaka iz Lipovljana dala stabla gotovo samo dobrih oblika, dok je isto tako stara sastojina iz Apatina dala stabla samo loših oblika. Autor je god. 1949. osnivanjem velikog broja pokusnih ploha lužnjaka i kitnjaka raznih provenijencija počeo sa vlastitim istraživanjima na tom području. U Njemačkoj ima starijih sastojina koje s´u osnovane žirom, koji potječe iz naše Posavine (Westfalen). Ta se provenijencija odlikuje izgleda, po tom što je, zadržavajuć svoja odlična svojstva, sposobna da dobro raste na staništima širokih granica. I E n g 1 e r- Burgerov a pokusna ploha u Švajcarskoj (osnovana 1935) dala je za lužnjak iz Posavine dobre rezultate. Ipak iz svih tih primjera autor nije siguran, da se radi o posebnoj lužnjakovoj rasi. Neki uzgojni pokusi u Bramwaldu ukazuju, da se izuzev »kasnog hrasta« — radi o najmanje dvije klimatske rase. Petogodišnji potomci sastojina lužnjaka, koje rastu na zapadu bliže Zagrebu, ne odnose se jednako, kao oni koji potječu iz sastojina istočnog više kontinentalnog područja savske nizine. Ustanovljene razlike odnose se na rast u visinu, na tjeranje ivanjskih izbojaka (lastara) i na rašljavost. Te su razlike ustanovljene na 3-i 4-godišnjim biljkama lužnjaka, koje su bile zasijane u proljeće 1955. i 1956. na istom staništu u pokusnom vrtu u Bramwaldu. Pisac iznosi podatke o rastu biljaka 4 rasne provenijencije posavskog lužnjaka: Provenijencija Godina Sred. Rašlje Ivanjsjetve vis. cm Lipovljani 1955 75,6 39 jaki Otok 1955 51,6 77 srednji Krstovi 1956 33,6 78 srednji Nova Gradiška 1958 39,3 60 srednji Rašlje su u većini slučajeva nastale smrzavanjem vršnih izbojaka. Bez sumnje je kasni ili lipanjski hrast (Qu. pedun culata var. tardissima Sim. odnosno tarda Nordl.) posebna stanišna rasa, koja pridolazi u područjima rasprostranjenosti hrasta lužnjaka od Rusije, preko Balkana sve do Francuske. Prema Kotijukovu, hrastove koji kasnije listaju napada pepelnica a oni, koji ranije tjeraju, trpe više od »savijača«. Prema autorovim istraživanjima pridolazi u savskoj nizini »kasni hrast«, gotovo isključivo na plohama ispod prosječnog nivoa tog područja, koje su prema tome u proljeće dulje vremena poplavljene hladnom vodom rijeke Save. Ti hrastovi tjeraju prema podacima mjesnih šumara i u godinama kada nema poplava 2—3 tjedna kasnije nego ostali hrastovi. Ipak se oni po uzrastu ne razlikuju od ostalih hrastova, koji ranije tjeraju. Radi kasnog listanja trebali bi hrastovi da trpe više od napadaja pepelnice. Prema istraživanjima Hesmer a u Westfalenu »kasni lužnjak« daleko premašuje u rastu obični lužnjak, te je u svakom pogledu bolji, tako da mu s obzirom na njegova svojstva treba dati prednost u uzgoju (str. 69). U selekciji rasa hrastova imaju klimatski fatkori veću ulogu nego tlo. Tu treba izvesti još mnoga istraživanja. Uzgoj rasa kitnjaka i lužnjaka, koje su optimalno prilagođene na određene stanišne prilike ima ove prednosti: 1. Veću sigurnost prema opasnostima svih vrsta. 2. Olakšanje i pojeftinjenje osnivanja sastojina. 3. Olakšanje i pojeftinjenje svih mjera uzgoja i njege. 4. Mogućnost izvanrednog povećanja, proizvodnje vrijednog drveta. Pisac završava ovo poglavlje ovako: Izborom i uzgojem prave rase može se-gospodarenje hrastovih sastojina tako bitno poboljšati, da će se ono prema današnjoj situaciji pojaviti u potpuno novom svijetlu. Što se tiče križanaca lužnjaka i kitnjaka zapaženo je, da se na hrastove, koji imaju osebine jedne i druge vrste mnogo češće nailazi u područjima, gdje sastojine tih vrsta rastu neposredno jedna uz drugu, dok je tamo, gdje kitnjak ili lužnjak dolaze sami na velikim područjima zapažena manja variaciona širina oznaka nji |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 49 <-- 49 --> PDF |
hovih vrsta. U hrvatsko-slavon- S k i m riječnim nizinama dolazi isključivo čisti lužnjak, a na brežuljcima čisti kutnjak. Ali u rubnim zonama između nizina brežuljaka nalazimo bezbroj hrastova, koji ne pokazuju jasne kitnjakove ili lužnjakove oznake. Umjetnim križanjem lužnjaka i kitnjaka bavio se D e n g 1 e r. O fiziološkim svojstvima hrastovih bastarda nije još ništa poznato. U daljnjem poglavlju prikazani su životni uvjeti, koje stavljaju hrastovi i hrastove šume na klimu, vodu, svijetlo i tlo. Lužnjak je klimatski vrlo indiferentan, te raste u atlantskoj kao i kontinentalnoj klimi, dok kitnjak stoji u klimatskim zahtjevima bliže bukvi. Prema ruskim istraživanjima hrastovi ne uspijevaju na tlima u koje mraz prodire dublje od 100 cm. Od svih klimatskih faktora najodlučnije značenje za pridolazak i uspijevanje obih vrsta hrastova ima temperaturna klima pri čem je lužnjak manje osjetljiv na hladnoću i vrućinu nego kitnjak. Po Burger u hrastova sastojina II. boniteta troši 120 mm oborina prema bukovoj od 210 mm po godini i hektaru. Potrošnja vode obih vrsta je razmjerno malena, mada postoje u tom izvjesne razlike između lužnjaka i kitnjaka. Prema istraživanjima Fabriciusa hrast je sa svojim zalihama za klijanje osposobljen da se prve dvije godine vlada pod zastorom krošanja kao zasjenu podnoseće vrste jela, smrča i bukva. Tu odlučuje toplina. Pisac je zapazio, da pomladak lužnjaka i kitnjaka u Slavoniji pod bitno guščim zastorom stare sastojine dobro uspijeva, što u Njemačkoj i Švedskoj nikako ne bi moglo biti. Zahtjev hrastova za svijetlom je variabilan, ovisan je o staništu, o rasnim i individualnim nastrojenjima, o starosti stabala, o vrsti listova i t. d. Izgeda da kitnjak, pogotovo u mladosti, podnosi više zasjene od lužnjaka. Uz malene klimatske razlike lužnjak uspijeva u Hrvatskoj i Slavoniji većinom na aluvijalnim tlima riječnih nizina Save i Dunava dok kitnjak pridolazi isključivo na tlima brežuljaka i-sređogorja. Vrste tla na kome rastu hrastovi imaju prema Bur ger u maleni faktor kalcija. Između boje drveta lužnjaka iz područja slavonske nizine uz rijeku Savu sa 3 mm širine goda i boje kitnjaka sa hrvatskoslavonskog sredogorja sa samo 2 mm širokim godovima, unatoč velike raznolikosti u stojbinama, nijesu se mogle ustanoviti nikakve razlike. Ta je boja u oba slučaja svjetlo-žuta, djelomice ružičasta. Obje vrste hrastova daju vrijedno furnirsko dr vo, postoje vrlo male razlike u tvrdoći drveta. Moguće je da tu klima vrši osobite utjecaje. Aluvijalna poplavna tla u nizinama rijeke Save mogu se podijeliti u 3 klase: 1. manje ili više široka pretežno ilovasto- pjeskovita pruga karbonatnih tala sa 15—20P/o CaCOs i pH 7, koja se proteže neposredno s obje strane rijeke. 2. sa većom udaljenosti od rijeke nalaze se većinom mineralno močvarna, ilovastoglinenasta tla na kojima količina CaCOs pada na 3—4%>, dok pH = 6—7. 3. teška mineralno močvarna glinenastoilovasta kisela tla sa pH = 4—5 na nižim položajima izloženim povremenim poplavama. Samo povišena staništa do kojih ne sižu poplavne vode čine duboka, pjeskovito ilovasta jako podzolifana tla diluvijalnog porijekla. Širine pruga, koje zapremaju tla navedenih boniteta u dugačkoj nizini rijeke Save — jako variraju. Širina godova varira od 2,5—3,5 mm, prosječno 3 mm. Boja drveta je unatoč razmjerno širokih godova kao zlato žuta, često sa crvenkastim nahukom. Drvo je zbog svoje blage tvrdoće uveliko traženo u furnirske svrhe. Nije još istraženo da li između hrastovog drveta uzraslog na tlima različitih boniteta postoje razlike. Kitnjak u hrvatskom sredogorju, sjeverno od Save, u nadmorskim visinama ođ 400—1000 m, raste na tlima nastalim trošenjem vrlo različitog kamenja kao granit, gnajs, andezit, diabaz, dolomit i t. d. Prema vegetaciji, koja je vrlo različita, može se zaključiti, da su to pretežno bazična, hranivima jako bogata tla. Njihova se dubina jako mijenja. Uvjeti rasta jako su ovisni o ekspoziciji i inklinaciji. Kitnjak proizvodi općenito na tim staništima drvo sa odličnim furnirskim osebinama. Godovi su jako pravilni te obično samo 2 mm široki, rano i kasno drvo sudjeluje u izgradnji godova u velikom prosjeku sa 50°/o. Boja je svjetlo žuta i ružičasta. Struktura drveta izgleda čisto optički još blaža (milder) od one, koju ima slavonski lužnjak. Pisac navodi zanimljive podatke ođ Lamprecht a, koji tvrdi, da je opasnost od raspuca van ja uslijed niskih temperatura ovisna o stanišnim uslovima. Kod kitnjaka je ova opasnost manja na staništima Querceto Carpinetum — lusuletosum nego na staništima Querceta — Carpinetum aretos u m, te na prelaznim staništima. Najčešće su se raspukline od mraza našle na |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 50 <-- 50 --> PDF |
staništima Querceto Betuletum. X,užnjak pokazuje to češće raspukline od mraza što je važnije bilo stanište, manje na staništima Querceto — Carpinetum — aretosum i lusuletosum, a najmanje na prelaznim staništima ovih dvaju. Sa povećanjem nagiba, ta opasnost raste. Autor daje dalje za neka područja Njemačke i izvan nje pregled tipova hrastovih šuma prema dosadanjim biljno sociološkim istraživanjima i radovima. Tipove hrastovih šuma u Hrvatskoj prikazao je prema biljno sociološkim radovima I. Horvata dok za Srbiju navodi biljno sociološka istraživanja Jovano v i ć a. Mnogobrojni radovi iz tog područja ograničeni su na izvjesne šumske predjele, pa se moraju nadopuniti. Pisac ističe važnost poznavanja tipova hrastovih šuma po praktično šumsko gospodarstvo. Na osnovu tih istraživanja došlo se do jedne od najvažnijih spoznaja da hrastov i po prirodi dolaze samo u vrlo malo izuzetnih slučajeva u čistim sastojinama, a mnogo više, gotovo isključivo, u zajednici sa drugim vrstama drveća. Lužnjak i kitnjak imaju svaki za sebe specifične zahtjeve na stanište, prije svega u klimatskom pogledu, ali oba hrasta imaju razmjerno male zahtjeve na svojstva tala, kao i na hraniva te baze u tlu. U poglavlju o životnim pojavama hrastova i hrastovih šuma pisac je posebno prikazao korijen, drvo i koru, cvjetanje i donošenje ploda, vegetativno razmnažanje, klijanje i rast u mladosti, rast i razvoj u doba letvenjaka i dalje, te starost i smrt. Povećanjem širine goda raste uglavnom učešće kasnog drveta. od 33% kod 0,5 mm na 46% kod 1,0 mm, 63% kod 2,0 mm 72% kod 3,0 mm i 79% kod 5,0 mm. što su godovi obih vrsta hrastova uži, njihovo je drvo mekše i blaže, jer je učešće ranog drveta sa velikim porama ve će. Po najnovijoj teoriji usukanost stabla je nasljedna osebina. Gruba odnosno fina hrastova kora ne kazuje ništa o strukturi drveta. U kori mladih hrastova ima prosječno 9—11% tanina. Sa starošću sadržaj na taninu opada. Obzirom na tanin daje se prednost kori hrasta kitnjak a. U novije vrijeme učinjeni su empirijski pokusi razmnažanja hrasta lužnjaka i kitnjaka reznicama, pa je ustanovljeno, da se te vrste na taj način vrlo teško razmnažaju. Ipak su se našle metode po kojima je uspjelo dobro oživljavanje 60% reznica kitnjaka. Ne zna se uzrok zašto se lužnjakove reznice slabije oživljavaju. Praksa bi za ovaj način oživljavanja bila vrlo zainteresirana ne samo stoga, što bi se dobilo jednoklonsko, po nasljednim svojstvima jednako potomstvo osobito, vrijednih genotipova, već i radi neovisnosti od rijetkih, žirom rodnih godina. Učinjeni su i uspjeli pokusi kalamljenja kitnjakovih reznica na kitnjakovu, a lužnjakovih na lužnJakovu podlogu. Reznice se uzimlju od izabranih osobito vrijednih stabala, a podloge čine 3—5 godišnje biljke. Za optimalno klijanje potrebno je, da žir sadrži 45—55% vode. Općenito klija kitnjakov žir lakše i ranije od lužnjakovog. Da na rast klica i mladih biljaka utječe veličina žira, stanište i unutarnja nastrojenja dokumentirano je podacima mnogih pokusa. Na rast mladih biljaka ima provenijencija žira znatan utjecaj. Postoji i razlika u vremenu listanja i opadanja lišća između kitnjaka i lužnjaka, kao i između hrastova raznih provenijencija, te znatne razlike uzrokovane individualnim nastrojenjima. Jakost napada pepelnice stoje često u uskoj zavisnosti sa stvaranjem ivanjskih izbojaka (Johanistrieben). Sa pojačanim stvaranjem tih izbojaka raste općenito i opasnost od napada pepelnice. Hrastovi, koji rano tjeraju jako su izloženi kasnim mrazevima, dok su oni, koji kasno završavaju vegetacijski period izloženi ranim mrazevima. Hrastovima, koji svoje lišće zadrže sve do zime prijeti opasnost od sniježnog pritiska. Za formiranje vrijednih kao i kvalitetnih hrastovih sastojina odlučne su uzgojne mjere, koje se provode u dobi letvenjaka t. j. prosječno između njihove 20. i 40. godine. Stvaranje vodenih izbojaka može biti uzrokovano poremećenj em ravnoteže između krošnje i korijenja kao i unutarnjim nastrojenjima. Ü poglavlju o bolestima hrastova pisac navodi najštetnije gljive, biljne parazite, insekte, sisavce i ptice, te opasnosti, od abiotskih faktora. Pri tom nije spomenuo ni preventivne a ni represivne zaštitne mjere već nas u tom pogledu upućuje na djelo Schwerdtfegera »Waldkrankheiten«. 4´8 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 51 <-- 51 --> PDF |
U četvrtom odsjeku knjige pisac je obradio uzgajanje hrastovih šuma. S njima se može dobro gospodariti u visokom, srednjem i niskom šumskom uzgoju. Koji će se od ova tri načina izabrati ovisi o cilju gospodarenja, kao i o staništu. Za uzgoj šuma guljača povoljniji je kitnjak. U nekim dijelovima Francuske, Italije i Južne Svajcarske imaju hrastove niske šume važnu gospodarsku ulogu. Pisac daje karakteristiku i današnje stanje svakog od ta tri načina gospodarenja sa hrastovim šumama. Dalje opširno raspravlja o čistim i mješovitim hrastovim sastojinama. Optimalna proizvodnja vrijednog tehničkog drva nikada se ne će moći postići u čistim već uvijek samo u mješovitim hrastovim sastojinama. Unutar mješovite šume treba da hrastove jednodobne ili približno jednodobne sastojine zauzimlju površine od najmanje 1 ha. Hrastove sastojine malih površina, stepenaste strukture ili su prebornog oblika, nisu za optimalnu proizvodnju vrijednog hrastovog drveta sposobne ili samo u ograničenom obliku. U višeslojnim mješovitim sastojinama moraju hrastova stabla, koja se uzgajaju za vrijedno tehničko drvo svakako biti u vladajućem sloju. Značenje uzgoja hrasta u mješovitim sastojinama postajalo je to jasnije, što su se postavljali veći zahtjevi na kvalitet hrastovog drva. Tim je kod hrastova više nego kod drugih vrsta drveća postalo moguće, da -se povezu ekološki ciljevi sa gospodarskim. Mješovite sastojine hrasta kitnjaka i bukve u Jugoslaviji u hrvatskom sređogorju (Psunj, Papuk, Dilj, Bilo Gora, Crni Vrh i Požeška Gora) su po prostranstvu druge u Evropi. Po Wiedemamu mješovite sastojine kitnjaka i bukve spadaju među one, koje su po masi najbogatije i najvrednije. Unošenje smreke i bukve u te sastojine ne može se preporučiti. Mješovite sastojine kitnjaka i graba manje su rasprostranjene. Jasen je u ekološkom pogledu osobito pogodna vrsta za mješovite hrastove sastojine. Vrlo dobra je smjesa lužnjaka sa grabom. Lužnjakove nizinske šume su po snazi uzrasta te proizvodnji mase i vrijednosti najsposobnije mješovite sastojine listača. Mješovite sastojine lužnjaka i smreke su iz klimatskih i pedoloških razloga ograničene na mala područja i rijetka staništa. Od prirode dolaze u ograničenom opsegu u Istočnoj Njemačkoj na pjeskovitim tli ma sa visokom podzemnom vodom. Ne treba težiti za umjetnim osnivanjem mješovitih sastojina kitnjaka i bora a još manje za sastojinama lužnjaka i smreke. Mješovite sastojine kitnjaka i jele rjeđe se nalaze; one su ograničene na staništa na kojima obje vrste po prirodi pridolaze. Na osnovu nekoliko primjera pokusnih ploha pisac zaključuje, da nije moguće postaviti jedinstvena pravila za uzgoj i njegu hrastovih sastojina, koja bi odgovarala za sve prilike. Sto se tiče uzgoja i njege nema bitnih razlika između lužnjaka i kitnjaka. Provedba tih mjera ovisi o danim okolnostima, koje se moraju za svaku sastojinu jasno prosuditi. Cilj gospodarenja u hrastovim sastojinama postizava se tek u dužem vremenskom periodu, kod ophodnje od 150 god. To prije svega vrijedi za proizvodnju furnirskog drveta. Taj se cilj može postići tek radom više generacija sposobnih šumarskih stručnjaka. U provedbi šumsko uzgojnih mjera mora postojati kontinuitet. O kvaliteti buduće sastojine pada odluka najranije u srednjoj dobi letvenjaka, to je kritično doba. Važno je izabrati te odrediti broj vrijednih stabala koja će se uzgajati do konca ophodnje. Prema Jüttneru treba da je takovih stabala u potpuno sklopljenoj sastojini: ´ I. II. III. . umjer. jaka umjer. jaka umjer. jaka ´ pror. pror. pror. pror. pror. pror. 140 141 110 160 124 249 143 160 108 84 123 94 183 109 180 86 66 99 74 138 87 Radi izlučivanja manjeg ili većeg broja stabala na pr. uslijed zimotrenosti treba da je ukupni broj izabranih stabala nešto veći. U sastavu 1. boniteta 150—180 U sastavu 2. boniteta 180—220 U sastavu 3. boniteta 200^-250 Koji će se način njege i uzgajanja šuma odabrati ovisi o cilju gospodarenja. Ali i uzgoj »običnog« hrastovog drva često je iz raznih razloga opravdan. U tom se slučaju mora uzgojnim mjerama i njegom težiti za što većim prirastom bez obzira na širinu goda. Cilj njege mladika - je poboljšanje sastojine. Ta njega treba da započnemo već u pomladnom razdoblju. U najboljem slučaju troškovi jedva pokrivaju prihode. Ne mogu se propisati jedinstvena pravila, ali se te mjere općenito odnose na prosjeca 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 52 <-- 52 --> PDF |
nje prugastog mladika, odstranjivanje nepoželjnih članova sastojine, njegu rubova sastojina, sprječavanje obrazovanja prestrmih sastojinskih rubova, regulisanje smjese, selekcija, podržavanje za život sposobne podstojne sastojine. Sve te mjere opisuje autor u posebnim člancima. Pisac opširnije raspravlja o proredam a u hrastovim sastojinama, koje su najvažnije sredstvo, da se razvoj sastojina usmjeri za postizavanje konačnog cilja gospodarenja. Vrsta, mjera i provedba proreda ovisna je o cilju gospodarenja. One većinom treba da počnu u srednjoj dobi letvenjaka. To je u 20. a najkasnije u 25. godini sastojine. Za pravilno provađanje proreda treba da su dobro poznate stanišne prilike, te zakoni rasta hrastova, kao i drugih vrsta drveća, koji se nalaze s njima u smjesi. Da se postigne što veći prirast drvne mase treba hrastove sastojine po mogućnosti držati što gušće. Radi postizavanja što vrednijeg drveta morat će taj prirast pretrpiti izvjesna sniženja, koja će nastati uslijed potrebnih jačih zahvata u sastojine, te uzgoja mješovitih hrastovih sastojina. Jedino primjenom intenzivnih šumsko uzgojnih mjera i njege sastojina moći će se povećati i proizvodnja vrijedne drvne mase. Kod proreda treba izvršiti individualni izbor najboljih hrastova, koji će se uzgajati do kraja ophodnje. Što su hrastovi mlađi to teže će biti uočiti njihove dobra kvalitete i dobra svojstva. U mladim sastojinama treba izabrati veći broj takovih stabala, koji će biti po sastojim jednolično raspodijeljeni. Autor navodi izvjesna pravila po kojima se takova stabla izabiru (S. 182 i 183). Jakost proreda mora se prilagoditi polaganom razvoju hrastovih krošanja. Neposredni jaki zahvati mogu imati najlošije posljedice (vodeni izbojci, promjene u širini godova, pogoršanje strukture drveta). Intenzitet prorede određuje cilj gospodarenja. U pravilu prorede treba da su to slabije što uži treba da su godovi, one mogu biti to jače što širi smiju da budu godovi. Autor uspoređuje veličinu temeljnica kod jakih i umjerenih proreda po prihodnim tablicama za I. i IV. bonitet po W i mmenaueru (1900.), Schwappachu (1920.) i Jüttneru (1955.) Prema M itscherlichu imaju najveći prirast mase u sv akoj starosti gusto sklopljene hrastove sastojine . Taj je cilj vrijedno postići ako on odgovara ujedno i najvećem prirastu vrijednosti, što se ali i iznimno događa. Zato ne treba da bude cilj uzgoj najveće drvne mase, već najvrednije drvne mase, makar se izgubilo na prirastu. Za uzgoj kvalitetnih hrastova najbolje odgovara visoka proreda. Tu vrijedi staro pravilo »Krošnja treba da je u svijetlu, stablo u sjeni a korijenje u vlazi«. Neophodna je podstojna sastojina od vrsta drveća, koje podnosi zasjenu, te intenzivna njega najboljih stabala. Ta njega počinje, kada stabla postignu poželjnu od grana čistu tehničku dubljinu, te kada premaše promjer srednjeg valjka debljine 10—15 cm. Ođ tog vremena treba da započnu poste pene i nikada ne prenagle prorede , koje će omogućiti ne samo da najbolja stabla razviju optimalne krošnje već da ih i trajno takove održe. Sva djelatnost treba da se koncentriše na najbolja stabla. Zadaća je razvoja i održanja optimalnih krošanja postići jednolično široke godove. Pisac spominje proredne pokusne plohe, koje su u novije vrijeme postavljene u slavonskim hrastovim sumarna. One se provode na način umjerenih visokih proreda. U srednjodobnim sastojinama se u prosjeku proredom siječe godišnje po ha 3—4 ms. U mješovitoj sastojini sa lošim hrastovima, te sa veoma dobrim i kvalitetnim bukovim stablima nije gospodarski davati prednost hrastu sječom mnogo boljih bukovih stabala. Obilježavanje stabala za sječu treba provesti, kada se sastojina nalazi bez lista. Kod izvoza prorednog materijala treba osobito paziti da se hrastova stabla ne ozlijede, jer se kod nijedne druge vrste drveta trulež sa ranjenih mjesta tako brzo ne širi kao kod hrastova i jer se na taj načhi vrijednost drva osobito jako smanjuje. Progalam a ili progalnim proredama sklop sastojina trajno se prekida sa svrhom, da se što više poveća prirast hrastovih stabala, te da se za kratko vrijeme proizvede drvo velikih dimenzija. Tako proizvedeno hrastovo drvo grube je strukture, te je rijetko kada sposobno za furnire a čak niti za bolje rezano drvo. Ipak se na taj način može kod proizvodnje debelog hrastovog drveta (50—60 cm) uštediti 20—30 a i više godina. Takovo se drvo uzgaja samo na staništima, koja nisu sposobna za uzgoj furnirskog drveta. Provađanje progalnih proreda olakšava postojanje bukove ili grabove podstojne sastojine. Progalne prorede dolaze u obzir samo pod određenim pretpostavkama. Sa progalama ne smije se započeti prekasno, najbolje kada se debla u dovoljnoj duljini očiste od grana. Prijelaz progalnim |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 53 <-- 53 --> PDF |
sječama treba da je postepen, moguće 2-3 sijeka svakih 3-5 god., nagli prijelaz neka je iznimka. Stepen progaljivanja neka se kreće prosječno 0,4—0,6 potpunog obrasta, što ovisi i o zahtjevima postojeće podstojne sastojine. Hrastove koji tjeraju vodene izbojke treba ukloniti. Ophodnja kod hrasta uvijek je veća nego kod drugih vrsta drveća, jer je hrastovima potrebno dulje vrijeme proizvodnje da postignu određene dimenzije. Da se postigne tehnički poželjni prsni promjer od 00 cm, potrebne su prema Schwappachovim i Jüttnerovim (1955) prihodnim skrižaljkama ove starosti. U sastojinama I. II. III. IV. Prih. Prih. Prih. Prih. razr. razr. razr. razr. Prema Schwappachu (1920) u 180 210 250 — Prema Jüttneru (1955) u 170/175 185/180 220 300 um jer. pror. Prema Jiittneru( 1955) jake prorede u 165/170 180/185 210 — Povećanjem dimenzija raste i vrijednost, ali više kod furnirskih krastova nego kod pilanskog ili za pilenje neupotrebivog drveta. Osobito je velik skok cijena furnirskog drveta iz klase 5 (50—59 cm) na klasu 6 (60—69 cm). Za proizvodnju hrastova 60 cm pr. prom. sa 1 mm šir. godovima treba 300 g. sa 1,5 mm šir. godovima treba 200 g. sa 2,0 mm šir. godovima treba 150 g. sa 3,0 mm šir. godovima treba 100 g. Duljinu ophodnje određuje cilj gospodarenja. Ona se mora odrediti za svaku pojedinu sastojinu ako su ciljevi gospodarenja sa tim sastojinama različiti. Mogu nastati znatni gubici, ako se manje vrijedne sastojine uzgajaju u duljoj a vrijedne sastojine u kraćoj ophodnji, nego što bi ona smjela biti. Glavni cilj lužnjakovih sastojina slavonske savske nizine je proizvodnja hrastovog drveta sa po mogućnosti jednoličnim, oko 3 mm širokim godovima s najmanjom debljinom od 60 cm u ophodnji od oko 150 god. Zdravost hrastovih sastojina treba često ispitivati, te iz njih odmah uklanjati sva bolesna stabla, jer ona brzo gube na vrijednosti. Kao bolesna stabla uzimlju se zimotrena, napadnuta od gljiva, sa rupama nastalim od trulih grana, oštećena gro mom, rušenjem, izvozom i t. d. Autor primjerom (str. 200) objašnjava kontrole drvne zalihe u hrastovoj šumi u Freienwaldu i Spessartu. Što se tiče reguliranja potrajnosti ukazuje na velike rupe, koje postoje između sastojina od 160 god. i onih 350 godina u Spessartu gdje iznose oko 200 god. a u Pfalačkoj najmanje 40—60 god. ali nije bolje ni drugdje. Danas su najveće zalihe krupnog hrastovog drveta moguće u Francuskoj. Te su zalihe neznatne u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje su hrastove sastojine danas stare prosječno 50 do 70 godina. Još koncem prošlog stoljeća postojale su na 400.000 ha velikom području slavonskih nizina uz rijeku Savu — velike zalihe za sječu zrelih starih sastojina. Odnos dobnih razreda tih sastojina mogao je prema mišljenju autora odgovarati onom, koji je oko god. 1900 bio na 42.000 ha šuma brodske imovne općine. Tamo su bile ove hrastove sastojine: Preko 120 101 81 61 41 21 1 god. do do do do do do 120 100 80 60 40 20 god. god. god. god. god. god. 29% 0,1% 0,6% 4,1»/, 6,1% 22,8% 37,3°/» Prema J e n t s c h-u je god. 1898. bilo u čitavom području rijeke Save oko 124.000 ha (31%) prosječno 240 godina starih hrastovih sastojina. U jednoj 210 god. staroj lužnjakovoj sastojini vinkovačkog kotara bilo je po ha 87 hrastova sa drvnom masom od 785 m». Nisu bili rijetki prsni promjeri od 2 metra te visine od 40 i više metara. U kako brzom tempu je iskorišćavanje za sječu zrelih starih sastojina tog područja proteklo, prikazuje tabela tih sastojina razvrstanih po starosti za god. 1920.: Preko 140 121 101 81 61 41 21 1 god. do do do do do do do 140 120 100 80 60 40 20 god. god. god. god. god. god. god. 5,9% 0,5% 1,8% 6% 8,5% 19,8% 35% 22,5"/. Prema tim autorovim podacima prosječeno je u roku od 20 godina preko 23% starih slavonskih hrastika. U međuvremenu je iskorišćavanje za sječu zrelih starih sastojina daleko napredovalo tako, da danas postoje tek neznatni ostaci. Glavna masa sastojina danas je, 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 54 <-- 54 --> PDF |
kako je već rečeno, prosječno 50—70 god. stara. Njihovo je stanje općenito odlično, i ako je dobrota hrastovog drveta djelomice pretrpila radi ugibanja brijestova, koje je počelo prije 25 god., što je često dalo povoda porastu vodenih izbojaka. Uspije li hrvatskoj upravi šuma ove sastojine uzdržati do starosti u kojoj će hrastovi dostići debljine od 50 do 60 cm, tada će Jugoslavija za malo decenija imati najveće zalihe hrastovog furnirskog drveta na svijetu. Slično se dogodilo i sa sastojinama kit njaka u hrvatsko-slavonskim brdima i brežuljcima, te u Bosni, gdje su iz mješo vitih sastojina kitnjaka i bukve sječom kitnjaka nastale na velikim površinama čiste bukove sastojine. U članku o hrastovim priču v- c i m a pisac između ostalog upozorava da treba izbjegavati njihovo iznenadno i neposredno stavljanje na slobodni položaj. Oni se u taj položaj moraju prevesti po mogućnosti što postepenije, treba da su opkoljeni vijencem od bukovih, grabovih ili lipovih stabala, koji će preuzeti zaštitu stabla. Pričuvci zahtijevaju izvjesnu žrtvu na masi i prirastu, pa treba ocijeniti kada se ona obzirom na povećanje njihove vrijednosti isplati. Pisac ovdje spominje »Spessartsko« kompoziciono gospodarstvo, gdje su se kao pričuvci ostavljale čitave grupe hrastovih stabala na površini od najmanje 1 ha. U čistim se hrastovim sastojinama ne postizavaju optimalne mase i vrijednosti, one se moraju radi sprečavanja vodenih izbojaka i zaštite tla podsaditi. To se općenito čini između 30. i 50. godine starosti. Vrsta drveća podstojne sastojine mora imati dovoljno svijetla, da poraste u visini; odabiru se vrste, koje odgovaraju staništu. Pod određenim okolnostima mogu se podsaditi i četinjače (S. 206 i 207). Općenito su teškoće oko uspješnog podsađivanja hrastovih sastojina tako velike, da se preporuča a i pravilnije je, da se ne osnivaju čiste već mješovite sastojine i ako one zahtijevaju više rada i skupocjenih mjera uzgoja i njege. Čistoća od grana u velikoj mjeri povisuje vrijednost hrastovog drveta. Stoga je i umjetno odstranjivanje grana i vodenih izbojaka od velike važnosti, ono se vrši, kada se čistoća od grana nije mogla postići uzgojnim mjerama. Za umjetno čićenje od grana izabiru se isključivo zdrava i kvalitetno najbolja sta bla vladajućeg sloja sastojine. Ono se vrši između 20´. i 40., odnosno najkasnije iz među 60. i 80. god. Kod slabih stabala ne smiju se rezati grane deblje od 6 cm, a kod jačih ne deblje od 10 cm, jer se u protivnom lako zavuče trulež u drvo. Kod rezanja grana i skidanja vodenih izboja ka treba paziti da se ne ozlijedi kora. Ono se vrši za vrijeme vegetacionog mirova nja. Rez mora biti gladak i tik uz deblo. Povećanje vrijednosti stabala daleko po kriva troškove rezanja grana. Vršeni su uspješni pokusi da se vodeni izbojci od strane prskanjem sa kemijskim sredstvi ma. (10% rastopine natrium klorata). U kraćem članku autor prikazuje meto de prevođenja hrastove srednje šume u visoku. U daljnjem poglavlju, nakon općenitog uvoda, iznosi nam pisac pravila, koja opće nito važe za prirodno i umjetno osnivanje hrastovih sastojina. Bitna prednost prirodnog pomlađivanj a je osigurano održavanje rase hrasta, koja odgovara staništu. Mana je, što smo vezani, da čekamo na urod starih odabranih hrastova, žirom. Pomlatku prijeti opasnost od kasnih i zimskih mrazeva, divljači i miševa. Kod prirodnog i umjetnog pomlađivanja neka pomladna površina ne bude u pravilu manja od 1 ha. Osnovane sastojine treba da su mješovite. Dodavanjem umjetnog hraniva postizavaju se veće visine biljaka, te bitno veće iišće tamno zelene boje (S. 215). Ne mogu se održati česte tvrdnje, da je prirodno pomlađivanje uvijek jeftinije, jer ono zahtijeva dugotrajnije i intenzivnije a potom i skuplje mjere njegovanja sastojina. Da pomladne hrastove sastojine budu sposobne da se prirodno pomlade mora biti ispunjen čitav niz preduvjeta. Pomladak treba da potekne samo od onih stabala, koja će obzirom na buduće gospodarske uvjete i kvalitet buduće sastojine najbolje odgovarati. Sastojine treba pomladiti u starosti, kada postignu maksimalnu vrijednost drveta. Uspjeh prirodnog pomlađivanja mnogo ovisi o sastavu vegetacije na šumskom tlu. Trajanje pomladnog razdoblja ü uskoj je vezi sa urodom sjemena. Sjeverno od Alpa ono traje najčešće 2 i 3 decenije, dok na jugu obuhvaća tek manji broj godina. Pomladna sastojina pruža pomlatku veliku |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 55 <-- 55 --> PDF |
zaštitu od mraza, često je teško uravnotežiti ovu njenu zadaću sa povećanim zahtjevom pomlatka za svjetlom, te sa štetama, koje nastaju kasnijom sječom stabala i izvlačenjem trupaca kroz već odrasli pomladak. Vrlo je teško i mnogo truda zahtijeva osnovati mješovite hrastove sastojine sa bukvom, grabom ili lipom. Unatoč toga treba u svakoj prilici za tim težiti. Često je tlo za pomlađivanje potrebno pripraviti i obraditi. To se čini ugonom svinja, ručno te strojevima sa konjskom ili motornom vučom. U novije se vrijeme vegetacija, koja smeta pomlađivanju uspješno uklanja kemijskim putem. Sječe u pomladnim sastojinama treba voditi tako, da se dobije što bolji pomladak, te da se njegov rast što više unaprijedi. To se u prvom redu postizava reguliranjem svijetla u sastojini. U mješovitim hrastovim sastojinama sa listačama koje podnose zasjenu potrebni su jedan ili više pripravnih sijekova. Svrha naplodnog sijeka je da se dobije što bolji hrastov pomladak. Nije dobro da istovremeno fruktificiraju bukva i grab, jer njihov pomladak treba da dođe tek kasnije. Sječne površine treba da su najmanje 0,5 ha a najveće između 5 i 10 ha. Gustoća prirodnog pomlatka treba da iznosi 4 do 6 biljaka po ms. U predjelima sjev. od Alpa naknadni progalni sjekovi se vrše 2 do 3 godine nakon uroda sjemenom, a u južnim područjima 4—6 godina. Pisac napominje, da je vidio najbolje uspjeli pomladak hrasta kitnjaka na velikoj površini u Požeškoj Gori u Slavoniji i to na površin i od 300 ha. Iznosi podatke o prirodnom pomlađivanju lužnjakovih mješovitih sastojina u Slavoniji iz kojeg su nastale današnje po čitavom svijetu poznate 50—70 godišnje lužnjakove sastojine. U članku o umjetnom osnivanju hrastovih sastojina pisac ističe, da su opasnosti kojima su mlade biljke izložene veće nego kod´ prirodnog pomlatka. Velike su opasnosti od mraza i zime. Treba saditi biljke na površinama zaštićenim od mraza ili pod krošnje prikladne zaštitne sastojine (bor, breza, joha, topola a negdje je dobar i ariš). Zaštitna sastojina se proredi na 0,3—0,4 od potpunog sklopa, pa se nakon 4—6 godina potpuno ukloni. Sa hrastom se mogu radi zaštite saditi i žitarice, kukuruz, suncokret i dr. Mogu se upotrebiti provenijencije, koje kasnije tjeraju ili su na mraz manje osjetljive, kao i druge mjere. I hrastove kulture mnogo ugrožavaju životinje. Što čvršće i teže je tlo, to dublje ga treba prije sadnje hrastovih biljaka pomoću suvremenih strojeva i na poznate načine obraditi. Ono se često obrađuje u prugama pomoću šumskih plugova. Pruge neka su široke 40—60 cm a udaljenosti njihovih sredina neka su od 1,0—2,0 m. Svakako je i za dobar uzrast 1,2—1,5 hrastovih biljaka najpovoljnija potpuna obrada zemljišta. Degradiranim ispranim tlima treba dodati vapna. Pisac preporuča kao najprikladniju sjetvu žira u redove, koji se protežu sredinom obrađenih pruga sa razmakom žira 5—10 cm. Zato je potrebno 2—6 mtc kitnjakovog, te 2,5—8 mtc lužnjakovog žira po ha. Jesenje sjetve izložene su opasnosti kasnih proljetnih mrazeva više nego proljetne. Autor opisuje načine sjetve žira pod motiku, u redove i t. d., te sve sa sjetvom povezane radnje. Sto je tlo rahlije žir treba da je pokriven debljim slojem zemlje, granice leže između 2—8 cm. Najpovoljnije su ove dubine: 4 — 12 na lakom tlu cm, na teškom tlu 8 2—6 3—10 cm, na srednje teškom tlu cm. 4 6 U članku o sadnji hrastovih biljak a pisac navodi, da su se prve hrastove biljke počele saditi sredinom 16. st. Za sadnju izabrane biljke treba da su dobro formirane, zdrave i potpuno svježe. Sigurnija je sadnja mlađih i manjih biljaka. Tehnički i biološki je najpovoljnija sadnja 2-godišnjih, iz sjemena niklih mladih biljaka. Radi uspostave ravnoteže između korijena i krošnje potrebno je rezanje žilja, i odrezivanje suvišnih pupova i rašalja. Sadnju treba obaviti u jesen, poslije svršetka vegetacije ili u proljeće, ali onda svakako prije nego što biljke potjeraju. Mlade biljke treba saditi u redove udaljene 1,0 do 1,5 m u kojima je udaljenost biljaka 0,4 do 0,6 m. Pisac daje dalje podatke o sadnji odraslih biljaka, te opisuje načine sadnje. Treba osnivati mješovite hrastove sastojine te bukvu unijeti u hrastove kulture. Svakako treba hrastu dati izvjesnu prednost u rastu. Bukva se unosi u međusobnoj udaljenosti od 2—3 m, što vrijedi i za grab te lipu. Ostale svjetlotražeće i brzorastuće vrste sade se kao predkulture hrasta u svrhu njegove zaštite od mraza. 53 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Ranije su se prije pomlađivanja bukovih, borovih i smrekovih sastojina nekih područja osnovale u njima 6—10 ara velike grupe hrastovih kultura. Te su grupe obuhvaćale do 1/3 ukupne površine tih sastojina, tako da su nakon sječe i pomlađenja starih sastojina nastale mješovite sastojine. Hrastove kulture uspješno popravljamo i popunjavamo sa bukvom, grabom, lipom, jasenom, negdje i arišem a u iznimnim i posebnim slučajevima i sa smrekom te borom. One zahtijevaju intenzivnu njegu. Najintenzivnija i najefikasnija njega je okopavanje. Još nije utvrđeno u kolikoj će se mjeri i bez oštećivanja moći hrastove kulture osloboditi štetne vegetacije kemij skim putem. Svakako bi se tim putem mnogo uštedilo na radu i troškovima oko njege kultura. U posebnom članku (S. 235 i 236) daje pisac korisne podatke koliko radnih sat i u različitim prilikama zahtijevaju najvažniji radovi kod podizanja hrastovih kultura, predradnje, obrade tla, sjetve i sadnje te mjere oko njege kultura. Ti podaci mogu dobro poslužiti za predračun troškova podizanja hrastovih kultura. Autor u posljednjem poglavlju o uzgajanju hrastova daje podatke o ubiranju žira, čuvanju žira i uzgoju hrastovih biljaka. Tek u drugoj polovici augusta možemo sa nekom sigurnošću prosuditi kakav će biti urod žira. Zir se smije u cilju sjetve i podizanja kultura sabirati samo u sastojinama, koje su izabrane i označene kao najbolje. Treba utvrditi granice raznih područja hrastova. Uspješno prezimljavanje žira ovisno je o temperaturi, sadržaja žira na vodi i o disanju. Kitnjak je osjetljiviji od lužnjaka. Najpovoljnije su temperature od 0°-4°C. Prema Messer u je kritička granica sadržaja na vodi za žir kitnjaka 25%> a za žir lužnjaka 22°/o. Ima li žir više vode, on u proljeće ranije klija. U vlažnom toplom i stagnirajućem zraku prijeti opasnost, da žir zapljesnivi. Pisac prikazuje 8 raznih načina spremanja žira preko zime. Kod uzgajanja hrastovih biljaka u šumskim rasadnicima pisac među ostalim upozorava, da ti rasadnici treba da su potpuno zaštićeni od mraza. Moraju nam biti pri ruci sva sredstva za suzbijanje kasnih proljetnih mrazeva. Radi raznih zimskih opasnosti proljetne su sadnje žira sigurnije. Preporuča da udaljenost redova u gredici bude 30 cm, a njihova dubina 3-8 cm. Po aru potrebno je 20—40 kg žira kitnjaka odnosno* 30—50 kg žira lužnjaka. Sjetva se redovno obavlja rukom, tek iznimno na velikim površinama specijalnim strojevima za sjetvu žira. Autor ukratko opisuje tehniku sadnje žira u rasadniku. Protiv napada pepelnice pokazala su se dobrim i sredstva na bazi bakra i kalcija, dok se Pestalozzia hartigii i Rosellina quercina danas može jedva sa nekom sigurnošću suzbiti. Uz 60—70% klijavosti možemo računati, da ćemo po 1 kg zasijanog žira dobiti 300—400 biljaka kitnjaka te 200—300 biljaka lužnjaka. Za osnivanje kultura upotrebljuju se pretežno 2-godišnje hrastove biljke, tek iznimno 1 ili 3-godišnje. Jače hrastove biljke uzgajaju se školovanjem za što se iz rasadnika uzimlju 2 ili 3-godišnje biljke uzrasle iz sjemena divljake iz sastojine. Rup f preporuča ovu međusobnu udaljenost biljaka koje školujemo: o tt 6X1 r? ° §2 Ä co 3 o M S M > fl)^. M 55 rt U Co C3 "rt-S -fcJ «r—j o 73V.GJ Is U5w P3 OSO 2 1/2 g. šk. 22,5 12,5 3555 3 1/3 g. šk. 25 15 2667 2 2/2 g. šk. 25 15 2567 3 2/3 g. šk. 30 15 2222 mladice 30 20 1667 mladice 40 20 1250 Kod sadnje biljaka za školovanje treba sve korijenje dulje od 25 cm skratiti. Pokusi u Bramwaldu su pokazali, da se rast hrastovih biljaka u rasadniku može znatno unaprijediti dodavanjem hraniva. Prema Rup f u hrastove biljke trebaju za dobar rast ova hraniva: OD M 3 O U as u «J o a a´ «ja aäSafeiä Se «a 1 g. ponik 7000 0,28 0,11 0,24 0,43 2 g. ponik 5350 1,38 0,54 1,14 1,75 3 g. šk. b. 1600 0,39 0,12 0,29 0,53 4 g. šk. b. 1500 0,74 0,29 0,44 0,98 U petom posljednjem odsjek u svog djela autor ukratko izlaže sječu, izradu i prodaju krupnih hrastova i to sa |