DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 42     <-- 42 -->        PDF

darstva, te da time dokažemo da ja šumarstvo
kadro, kada ima povoljne organizacijske
i financijske uslove, da izvrši
ogromne zadatke i unapredi šumsku privredu
do te mjere i do onog maksimuma,
koji će joj osigurati zavidno mjesto u cjelokupnoj
privredi naše zemlje.


Ing. Mladen Novaković


INTERNACIONALNA KONFERENCIJA
O NJEZI ŠUMA U BUDIMPEŠTI 1959.


Mađarska Akademija šumarskih znanosti,
Generalna direkcija mađarskih šuma
i Šumarsko udruženje organizirali su internacionalnu
konferenciju o njezi šuma,
koja je održana u septembru 1959. u Budimpešti
i Sopronu. Naš kolega ing.
Abonyi Istvan, činovnik Ministarstva u
Budimpešti, obavijestio nas je o konferenciji
i njenom radu, a poslao nam je i materijal,
koji je iznesen na konferenciji.


Na konferenciji održani su ovi referati:
Generalni direktor šuma G. Balassa referirao
je o današnjem stanju šuma i ciljevima
razvoja šumarske ekonomike u Mađarskoj
(referat na francuskom), a pom.
gen. direktora šuma B. Keresztesi o teoretskim
i praktičkim problemima iz oblasti
unapređenja šumske produkcije u Mađarskoj
(franc). Prof. J. Magyar raspravljao
je o šumsko-uzgojnim odnosima većeg
učinka vrijednosti u topolovim i bukovim
sastojinama (njem.), E. Sali o značenju
predužitaka s obzirom na ukupne prihode
(njem.), a A. Mayer o njezi šuma u mađarskim
šumarskim istraživačkim radovima
(njem.). Zanimljivo je, da kod uzgoja topola
ne prihvaća se talijanska metoda sadnje,
t. j . u rijetkom rasponu, nego se sadi
u gustom sklopu, a u sastojinama se vrše
česte prorede. Tim putem dosiže se prirast
od preko 40 m3 po ha. Populus robusta kod
sadnje 1 x 1 m pokazala je godišnji prirast
39 m3 po ha, a jedan klon: križanac P.
nigra x P. thavestina godišnji prirast od
41 ms po ha.


J. Hof dampf govorio je o aktivnosti iz
područja njege šuma u mađarskim šumskim
gospodarstvima (njem.),
H. Madas izvijestio je o položaju i cilju
mađarskog gospodarenja (njem.), a E.
Somkuti o nekoliko teoretskih praktičnih
pitanja iz oblasti uzgajanja šuma (njem.).
J. Cižek (CSR) referirao je o problemima
prirasta drvne zalihe pri konverziji sastojina
(njem.). G. Giordano (Italija) raspravljao
je o važnosti industrijskih plantacija
izvan šuma s gledišta ekonomike i industrije
drva (franc). A. R. Al-Adhami (Irak)
referirao je o sadanjoj situaciji razvoja
iračkih šuma (eng.)). Odavde vidimo, da
šumovitost Iraka iznosi 3,3°/o i da ondje
prevladava semiaridna klima. Gorske šume
čine Quercus aegilops, Q. infectoria
i Q. libani, a od četinjača tvore sastojine
Pinus brutia i Juniperus oxycedrus.


P. Yli-Vakkuri (Finska) govorio je o
naučno istraživačkom radu Finske (njem.),
W. Erteld (1st. Njemačka) o gustoći sastojine
i zahvatima njege kao sredsty,u za
povećani prirast (njem.) i G. Schiäther
(Danska) o pionirskim biljkama, na oskudnim
danskim tlima; Osvrće se na Salix, sp.,
Alnus glutinosa, A. viridis, Amelanchier
spicata, A. canadensis, Malus Sargentii,
Rosa sp., Laburnum alpinum i Syringa
Josikaea (engl.).
U konferencijskim materijalima nalaze
se i diskusije koje se osvrću na pojedine
referate, i to: osvrt. prof. Z. Fekete na
članak prof. Magyara, G. Neuwirtha na
članak prof. Magyara i Sali-a, G. Koltaya
na članak A. Majera, J. Partosa i Z. Somogyi
na članak J. Holdampfa.


Konferencijskim materijalima priložene
su i informacije o šumarskoj nastavi, kao
i o uzgojnim radovima na pojedinim objektima,
koje su posjetili učesnici konferencije.


Tako je F. Sallay donio kratak osvrt na
državne nastavne šumske objekte, koji
služe za nastavu visokih i srednjih šumarskih
škola. Oni zapremaju 16.576 ha, a
sastoje se od 4 šumarije.


Dr. M. Anić


Prof. Dr. ALDO PA VAR I j


U januaru 1960. umro je u Firenci poznati
talijanski šumarski učenjak i dugogodišnji
profesor silvikulture Aldo Pavari,
Umro je u 72. godini života. Do zadnjega
časa vršio je niz važnih funkcija. Bio je
direktor Pokusne stanice za silvikulture u
Firenci, direktor časopisa Boshi e Monti,
aktivni član nekoliko talijanskih akademija
i čitavog niza stručnih i naučnih društava,
savjeta, odbora, komisija i t. d.


Prof. Pavari poznat je daleko izvan granica
svoje domovine. Bio je član Akademije
nauka Finske, Poljoprivredne akademije
Francuske, počasni član šumarskih
društava Finske, SAD, Argentine i dr. Bio
je doktor h. c Šumarskog fakulteta u Tharandtu.
Poslije zadnjeg rata bio je predsjednik
Internacionalne unije za šumarska
istraživanja.


Smrt dra Pavaria pogodila je šumarstvo
ne samo Italije, nego i cijele Evrope, a na




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 43     <-- 43 -->        PDF

pose šumarstvo južnog njenog dijela, gdje
se dostignuća tog učenjaka uspješno koriste
u šumarskoj praksi.


Prof. Pavari bio je stručnjak svjetskog
glasa iz oblasti ekologije i silvikulture.
Poznat je po svojim opsežnim, brojnim i
originalnim studijama i radovima. Napisao
je oko 250 naučnih i stručnih radova.
Prof. Pavari ističe se među šumarskim
naučenjacima svoga doba originalnim pogledima
i intuitivnim sagledavanjem stručnih
problema. Pripada među najmarkantnije
ličnosti evropskog šumarstva. U njegovu
radu jasno se luče tri djelatnosti.
Jedno je istraživački rad, drugo odgojno
i nastavno djelovanje i treće popularizacija
naučnih dostignuća.


U istraživačkom radu Pavari se ističe
kao odličan teoretičar, ali je uvijek davao
prednost problemima, koji su od direktne
koristi za praksu. Već 1912 god., kad je
pohađao Šumarsku akademiju u Tharandtu
uključuje se u novi pravac istraživačkog
rada pod idejom: »Slijediti prirodu i
ubrzati joj rad«. Već onda uočava, da tadanja
M a ,y r o v a šumsko vegetacijska
razdioba, koja se bazirala na t. zv. tetratermama,
ne odgovara za termofilno drveće.
God. 1916. objavio je Pavari svoje
stavove u pogledu korekcije Mayrov e
klasifikacije, kao i novih misli s obzirom
na primjenu ekologije u uzgajanju šuma.
Pavari postavlja svoju klimatsko-vegetacijsku
klasifikaciju, prema kojoj je za
termofilno drveće odlučna srednja januarska,
a za drveće hladnih predjela srednja
julska temperatura. Pavarijeva klasifikacija
proširena je u šumarskoj praksi
čitave Evrope. Ona je naročito podesna za
Apeninski Poluotok, a dobro odgovara i
za naše prilike.


Istraživački rad prof. Pavarija razvija
se naročito intenzivno poslije 1923. g., kad
je on osnovao Pokusnu stanicu za silvikulturu
u Firenci. U tome centru šumarske
nauke okuplja Pavari mlade stručnjake
i podiže snažan naučno-istraživački kadar.
Pavari se posvećuje studiju raznih
tipova talijanskih šuma, kao i raznih problema
iz tehnike uzgajanja šuma. Postigao
je znatne uspjehe na naučnom polju iz
oblasti dendrologije, ekologije, tehnike pošumljivanja,
tehnike podizanja aridnih
kultura i si. U njegovom radu svuda se
stavlja težište na ekologiju kao osnov tehnike
uzgajanja šuma. Ističu se njegove
ideje o utjecaju periodicizma na šumsku
vegetaciju kao i kvalitet drva.


Pavari je uočio oskudicu na autohtonim
četinjačama u Italija, a napose u Apeninima,
kao i na veliku mogućnost melioracije
tamošnjih terena introdukcijom stra


nih četinjača. On proučava sa ekološkog
gledišta strane vrste brzog rasta, odabire
ih i unosi u šumske kulture. Forsira i uzgoj
stranih listača. Postiže znatne efekte
unošenjem hibrida eurameričkih topola u
sjevernoj Italiji, kao i podizanjem kultura
eukaliptusa u južnoj Italiji. Pavarijeve
kulture na principima genetike i ekologije
privlače pažnju stranih stručnjaka. Eukaliptovi
vjetrobrani pojasevi predstavljaju
klasične primjere u talijanskoj literaturi
i praksi. Pavari se intenzivno bavi proučavanjem
raka kestenove kore. Među prvima
upozorava stručnu javnost na opasnost
od te bolesti i predlaže mjere suzbijanja.
Do zadnjega časa aktivno učestvuje
u raznim aktuelnim akcijama talijanskog
šumarstva. Napose se ističe svojim
radom pri melioraciji degradiranih šumskih
terena gorskih i planinskih predjela.
Njegovi radovi i na ovom području služe
uzorom za druge mediteranske zemlje.


Šumarski botaničari i dendrolozi ubrajaju
Pavarija među svoje dugogodišnje suradnike.
Poznata su njegova istraživanja


o Acer Lobelii, kao i istraživanja raznih
svojta obične jele. Dendrološki rad prof.
Pavarija bio je veoma obilan. Prilikom
studije kserofilne dendroflore Cirenaike u
Sjev. Africi on je pronašao novu vrstu
planike: Arbutus Pavari Pam.
Pavari pripada među osnivače Međunarodne
šumarske lige »Silva mediterranean
gdje se razrađuje individualnost i specifičnost
u sastavu i uzgoju šuma mediteranskih
zemalja. U toj ligi, koja postoji
od 1923., surađuje Pavari vrlo intenzivno
sa predstavnikom Jugoslavije prof. U g r en
o vi ć em.


Svojim idejama iz oblasti ekologije i
silvikulture unosi Pavari u talijansku Šumarsku
školu novi smjer. Zastupao je ideju,
po kojoj je šuma osnovni elemenat u
ravnoteži prirode, a isto tako i u ravnoteži
ekonomskog i društvenog života svake
zemlje. Svoj edukativni rad razvijao je pod
idejom, da se silvikulturnim radom može
znatno utjecati na prirodu šume, ali da se
pri tome ne smiju izazvati štete. U tome
duhu odgojio je Pavari na Šumarskom fakultetu
u Firenci generacije stručnjaka,
koji danas vode talijansko šumarstvo i šumarsku
nauku.


Rad prof Pavarija vrijedan je pažnje i
s obzirom na njegovu vrlo laganu metodu
popularizacije naučnih dostignuća. Napisao
je mnogo radova, gdje je svoje naučne
probleme izlagao na vrlo lagan i dostupan
način. Imao je velike uspjehe u širenju
ljubavi prema našim nijemim suputnicima


— prema šumskom drveću. Njegovi stručni
članci protkani su osjećajem vedrine i lje41