DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 42 <-- 42 --> PDF |
darstva, te da time dokažemo da ja šumarstvo kadro, kada ima povoljne organizacijske i financijske uslove, da izvrši ogromne zadatke i unapredi šumsku privredu do te mjere i do onog maksimuma, koji će joj osigurati zavidno mjesto u cjelokupnoj privredi naše zemlje. Ing. Mladen Novaković INTERNACIONALNA KONFERENCIJA O NJEZI ŠUMA U BUDIMPEŠTI 1959. Mađarska Akademija šumarskih znanosti, Generalna direkcija mađarskih šuma i Šumarsko udruženje organizirali su internacionalnu konferenciju o njezi šuma, koja je održana u septembru 1959. u Budimpešti i Sopronu. Naš kolega ing. Abonyi Istvan, činovnik Ministarstva u Budimpešti, obavijestio nas je o konferenciji i njenom radu, a poslao nam je i materijal, koji je iznesen na konferenciji. Na konferenciji održani su ovi referati: Generalni direktor šuma G. Balassa referirao je o današnjem stanju šuma i ciljevima razvoja šumarske ekonomike u Mađarskoj (referat na francuskom), a pom. gen. direktora šuma B. Keresztesi o teoretskim i praktičkim problemima iz oblasti unapređenja šumske produkcije u Mađarskoj (franc). Prof. J. Magyar raspravljao je o šumsko-uzgojnim odnosima većeg učinka vrijednosti u topolovim i bukovim sastojinama (njem.), E. Sali o značenju predužitaka s obzirom na ukupne prihode (njem.), a A. Mayer o njezi šuma u mađarskim šumarskim istraživačkim radovima (njem.). Zanimljivo je, da kod uzgoja topola ne prihvaća se talijanska metoda sadnje, t. j . u rijetkom rasponu, nego se sadi u gustom sklopu, a u sastojinama se vrše česte prorede. Tim putem dosiže se prirast od preko 40 m3 po ha. Populus robusta kod sadnje 1 x 1 m pokazala je godišnji prirast 39 m3 po ha, a jedan klon: križanac P. nigra x P. thavestina godišnji prirast od 41 ms po ha. J. Hof dampf govorio je o aktivnosti iz područja njege šuma u mađarskim šumskim gospodarstvima (njem.), H. Madas izvijestio je o položaju i cilju mađarskog gospodarenja (njem.), a E. Somkuti o nekoliko teoretskih praktičnih pitanja iz oblasti uzgajanja šuma (njem.). J. Cižek (CSR) referirao je o problemima prirasta drvne zalihe pri konverziji sastojina (njem.). G. Giordano (Italija) raspravljao je o važnosti industrijskih plantacija izvan šuma s gledišta ekonomike i industrije drva (franc). A. R. Al-Adhami (Irak) referirao je o sadanjoj situaciji razvoja iračkih šuma (eng.)). Odavde vidimo, da šumovitost Iraka iznosi 3,3°/o i da ondje prevladava semiaridna klima. Gorske šume čine Quercus aegilops, Q. infectoria i Q. libani, a od četinjača tvore sastojine Pinus brutia i Juniperus oxycedrus. P. Yli-Vakkuri (Finska) govorio je o naučno istraživačkom radu Finske (njem.), W. Erteld (1st. Njemačka) o gustoći sastojine i zahvatima njege kao sredsty,u za povećani prirast (njem.) i G. Schiäther (Danska) o pionirskim biljkama, na oskudnim danskim tlima; Osvrće se na Salix, sp., Alnus glutinosa, A. viridis, Amelanchier spicata, A. canadensis, Malus Sargentii, Rosa sp., Laburnum alpinum i Syringa Josikaea (engl.). U konferencijskim materijalima nalaze se i diskusije koje se osvrću na pojedine referate, i to: osvrt. prof. Z. Fekete na članak prof. Magyara, G. Neuwirtha na članak prof. Magyara i Sali-a, G. Koltaya na članak A. Majera, J. Partosa i Z. Somogyi na članak J. Holdampfa. Konferencijskim materijalima priložene su i informacije o šumarskoj nastavi, kao i o uzgojnim radovima na pojedinim objektima, koje su posjetili učesnici konferencije. Tako je F. Sallay donio kratak osvrt na državne nastavne šumske objekte, koji služe za nastavu visokih i srednjih šumarskih škola. Oni zapremaju 16.576 ha, a sastoje se od 4 šumarije. Dr. M. Anić Prof. Dr. ALDO PA VAR I j U januaru 1960. umro je u Firenci poznati talijanski šumarski učenjak i dugogodišnji profesor silvikulture Aldo Pavari, Umro je u 72. godini života. Do zadnjega časa vršio je niz važnih funkcija. Bio je direktor Pokusne stanice za silvikulture u Firenci, direktor časopisa Boshi e Monti, aktivni član nekoliko talijanskih akademija i čitavog niza stručnih i naučnih društava, savjeta, odbora, komisija i t. d. Prof. Pavari poznat je daleko izvan granica svoje domovine. Bio je član Akademije nauka Finske, Poljoprivredne akademije Francuske, počasni član šumarskih društava Finske, SAD, Argentine i dr. Bio je doktor h. c Šumarskog fakulteta u Tharandtu. Poslije zadnjeg rata bio je predsjednik Internacionalne unije za šumarska istraživanja. Smrt dra Pavaria pogodila je šumarstvo ne samo Italije, nego i cijele Evrope, a na |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 43 <-- 43 --> PDF |
pose šumarstvo južnog njenog dijela, gdje se dostignuća tog učenjaka uspješno koriste u šumarskoj praksi. Prof. Pavari bio je stručnjak svjetskog glasa iz oblasti ekologije i silvikulture. Poznat je po svojim opsežnim, brojnim i originalnim studijama i radovima. Napisao je oko 250 naučnih i stručnih radova. Prof. Pavari ističe se među šumarskim naučenjacima svoga doba originalnim pogledima i intuitivnim sagledavanjem stručnih problema. Pripada među najmarkantnije ličnosti evropskog šumarstva. U njegovu radu jasno se luče tri djelatnosti. Jedno je istraživački rad, drugo odgojno i nastavno djelovanje i treće popularizacija naučnih dostignuća. U istraživačkom radu Pavari se ističe kao odličan teoretičar, ali je uvijek davao prednost problemima, koji su od direktne koristi za praksu. Već 1912 god., kad je pohađao Šumarsku akademiju u Tharandtu uključuje se u novi pravac istraživačkog rada pod idejom: »Slijediti prirodu i ubrzati joj rad«. Već onda uočava, da tadanja M a ,y r o v a šumsko vegetacijska razdioba, koja se bazirala na t. zv. tetratermama, ne odgovara za termofilno drveće. God. 1916. objavio je Pavari svoje stavove u pogledu korekcije Mayrov e klasifikacije, kao i novih misli s obzirom na primjenu ekologije u uzgajanju šuma. Pavari postavlja svoju klimatsko-vegetacijsku klasifikaciju, prema kojoj je za termofilno drveće odlučna srednja januarska, a za drveće hladnih predjela srednja julska temperatura. Pavarijeva klasifikacija proširena je u šumarskoj praksi čitave Evrope. Ona je naročito podesna za Apeninski Poluotok, a dobro odgovara i za naše prilike. Istraživački rad prof. Pavarija razvija se naročito intenzivno poslije 1923. g., kad je on osnovao Pokusnu stanicu za silvikulturu u Firenci. U tome centru šumarske nauke okuplja Pavari mlade stručnjake i podiže snažan naučno-istraživački kadar. Pavari se posvećuje studiju raznih tipova talijanskih šuma, kao i raznih problema iz tehnike uzgajanja šuma. Postigao je znatne uspjehe na naučnom polju iz oblasti dendrologije, ekologije, tehnike pošumljivanja, tehnike podizanja aridnih kultura i si. U njegovom radu svuda se stavlja težište na ekologiju kao osnov tehnike uzgajanja šuma. Ističu se njegove ideje o utjecaju periodicizma na šumsku vegetaciju kao i kvalitet drva. Pavari je uočio oskudicu na autohtonim četinjačama u Italija, a napose u Apeninima, kao i na veliku mogućnost melioracije tamošnjih terena introdukcijom stra nih četinjača. On proučava sa ekološkog gledišta strane vrste brzog rasta, odabire ih i unosi u šumske kulture. Forsira i uzgoj stranih listača. Postiže znatne efekte unošenjem hibrida eurameričkih topola u sjevernoj Italiji, kao i podizanjem kultura eukaliptusa u južnoj Italiji. Pavarijeve kulture na principima genetike i ekologije privlače pažnju stranih stručnjaka. Eukaliptovi vjetrobrani pojasevi predstavljaju klasične primjere u talijanskoj literaturi i praksi. Pavari se intenzivno bavi proučavanjem raka kestenove kore. Među prvima upozorava stručnu javnost na opasnost od te bolesti i predlaže mjere suzbijanja. Do zadnjega časa aktivno učestvuje u raznim aktuelnim akcijama talijanskog šumarstva. Napose se ističe svojim radom pri melioraciji degradiranih šumskih terena gorskih i planinskih predjela. Njegovi radovi i na ovom području služe uzorom za druge mediteranske zemlje. Šumarski botaničari i dendrolozi ubrajaju Pavarija među svoje dugogodišnje suradnike. Poznata su njegova istraživanja o Acer Lobelii, kao i istraživanja raznih svojta obične jele. Dendrološki rad prof. Pavarija bio je veoma obilan. Prilikom studije kserofilne dendroflore Cirenaike u Sjev. Africi on je pronašao novu vrstu planike: Arbutus Pavari Pam. Pavari pripada među osnivače Međunarodne šumarske lige »Silva mediterranean gdje se razrađuje individualnost i specifičnost u sastavu i uzgoju šuma mediteranskih zemalja. U toj ligi, koja postoji od 1923., surađuje Pavari vrlo intenzivno sa predstavnikom Jugoslavije prof. U g r en o vi ć em. Svojim idejama iz oblasti ekologije i silvikulture unosi Pavari u talijansku Šumarsku školu novi smjer. Zastupao je ideju, po kojoj je šuma osnovni elemenat u ravnoteži prirode, a isto tako i u ravnoteži ekonomskog i društvenog života svake zemlje. Svoj edukativni rad razvijao je pod idejom, da se silvikulturnim radom može znatno utjecati na prirodu šume, ali da se pri tome ne smiju izazvati štete. U tome duhu odgojio je Pavari na Šumarskom fakultetu u Firenci generacije stručnjaka, koji danas vode talijansko šumarstvo i šumarsku nauku. Rad prof Pavarija vrijedan je pažnje i s obzirom na njegovu vrlo laganu metodu popularizacije naučnih dostignuća. Napisao je mnogo radova, gdje je svoje naučne probleme izlagao na vrlo lagan i dostupan način. Imao je velike uspjehe u širenju ljubavi prema našim nijemim suputnicima — prema šumskom drveću. Njegovi stručni članci protkani su osjećajem vedrine i lje41 |