DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 39 <-- 39 --> PDF |
objedinjuje cijelu proizvodnju ne bi dalo i nehotice prioritet iskorištavanju šuma ili kojoj drugoj grani na uštrb uzgoja. Ta bojazan kao i težnja za uštedom osoblja glavni je razlog preporuke, da se rukovodilac uzgojnog sektora u pravilu imenuje za zamjenika direktora. Razumna štednja na radnim mjestima, kako ovdje tako i u svim ostalim odjelima — sektorima poduzeća, cilj je koji se preporuća i stalno provejava kroz Ogledna pravila. To je ujedno jedan od razloga, da se unutarnja organizacijska podjela u poduzeću dala u dvije alternative, time da se na terenu primijeni ona, koja bolje odgovara prilikama i zadacima dotičnog šumskog gospodarstva. Radna mjesta sa opisom posla, koja su razrađena kao primjer u ovom dijelu, data su kao ogled za poduzeća sa svestranim i razvijenim poslovanjem. Međutim ona se mogu, a to će i većinom biti, prema potrebi spajati, već prema veličini zadatka, načinu poslovanja, kao i financijskim i kadrovskim mogućnostima dotičnog kolektiva. Jedan od glavnih momenata, koji treba da nas rukovodi kod donošenja odluke o veličini i broju osoblja u pojedinom sektoru jeste zadatak i veličina posla, koji stoje pred tom radnom jedinicom, da se ne smetne s uma da je glavno težište stručnog poslovanja na terenu t. j . u šumariji ili pogonu. Stoga treba podesiti rukovođenje svim djelatnostima tako, da se ono odvija iz centra šum. gospodarstva — iz njegovih specijaliziranih odjela ili sektora, preko rukovodstva teritorijalnih jedinica — šumarija. Tu u terenskoj jedinici, šumariji, treba u pravilu objediniti cjelokupno privredno poslovanje te jedinice. Bespotrebnim izdvajanjem pojedine djelatnosti iz poslovanja šumarije — kao na pr. iskorištavanja šuma, — narušavamo ili pak u velike ometamo stvaranje stalnog šumskog radnika i stvaramo za taj izdvojeni dio posla nezainteresirane stručnjake i rukovodioce na terenu. Dakle postižemo upravo obrnuti efekat od onog kog smo želili postići ovom novom organizacijom. Osim toga u tom slučaju zaposlenost stručnog osoblja na terenu nije većinom potpuna, pa se takvim načinom i nehotice nepotrebno povećava brojno stanje osoblja u poduzeću. Pravilnom organizacijom centra i terena kao i nastojanjem da se teren što brže i bolje organizacijski i kadrovski osposobi za izvršenje i najtežih zadataka, osigurat ćemo zdrav progres poduzeću, dobro radničko samoupravljanje, stvaranje dobrog i stručnog radničkog kadra i njegovo potpuno iskorišćavanje, kao i to da time dajemo mogućnost da Što prije pređemo na plaćanje radnih ljudi po jedinici proizvodnje. U tom duhu predložena je i organizacija terensko-poslovnih jedinica — šumarija. Kako smo već naprijed naglasili, te jedinice su nesamostalni pogoni šumskih gospodarstava, koje izvršavaju operativne zadatke prema planovima, uputama i naredbama poduzeća. U toj organizaciji provode se u djelo gotovo svi planovi i zadaci šumarstva, pa je onda razumljivo da se toj jedinici i njenoj organizaciji posveti puna pažnja. Njeno djelovanje u novim uslovima u poduzeću ne može ostati isto kao dosada t. j . na administrativno-birokratskoj bazi, već treba da se kvalitetno izmijeni. Centralizam u šumariji, a time i podjela posla referentima po granama djelatnosti, teško je održiva, jer pretpostavlja stvaranje specijaliziranog kadra ne samo u gospodarstvu, već i u šumariji, koja je po svojoj namjeni i zadatku potpuno operativno tijelo, koje ne podnosi centralizam, administraciju i birokraciju, naročito ne u poduzeću. Baš je to i razlog, da se u Oglednim pravilima ovdje dao organizaciji šumarije drugi pravac. U uredu šumarije zamišlja se minimalan broj lica, koja rukovode i objedinjavaju radove na šumariji, dok se na terenu oformljuju nove operativne jedinice — reviri, kojima neposredno upravljaju šumarski tehničari. Takvom organizacijom zagarantovano je bolje i stručnije provođenje zadataka, jer je neposredni rukovodilac i kontrolor svih radova stručnjak — šumarski tehničar. Time se u potpunosti onemogućuje prenošenje često i najstručnijih zadataka direktno od upravitelja na lugara ili radnika, a da kraj toga nema dovoljnog stručnog nadzora. Na taj način stvara se zdrava borba i natjecanje za što bolje, veće i brže izvršenje zadataka između susjednih revira. Uspjeh pojedinog revirnika i njegove jedinice lako je uočljiv, upoređujući ga sa uspjesima okolnih revira. Njegova stručnost i zalaganje dolazi do većeg izražaja i pruža veću mogućnost pravednijeg nagrađivanja cjelokupnog osoblja revira prema pokazanom uspjehu. Ti reviri moći će se u datom momentu uz izvjesne preinake prilagoditi ekonomskim jedinicama i poslužiti nam kao baza za prelaz na kompleksno nagrađivanje radnika. Revir je zamišljen kao manja gospodarska jedinica unutar šumarije i to po mogućnosti sa istorodnim poslom, gdje je revirnik šumarski tehničar, koji provodi cjelokupno gospodarenje na svom reviru pod nadzorom i vodstvom šumarije. U t. zv. klasičnom dijelu šuma revir bi bio sastavljen od nekoliko današnjih lugarija, a ako ima na terenu nekih posebnih djelatnosti većeg značaja na pr. plantaže drveća brzog rasta, poljoprivredna djelatnost, stočar |