DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 13 <-- 13 --> PDF |
\ On ukazuje da je na Balkanu crni bor jako raspršen (vidi kartu 1) i da sa sigurnošću možemo uzeti, da ne postoje samo pomenute svojte u tabeli 2 nego, da se kod nas naročito u zapadnom dijelu Jugoslavije crni bor Pinus nigra var. illyrica dijeli na stanišne rase, koje još nisu podrobnije utvrđene. V i d a k o v i ć (43) je izvršio za područje NRH a djelomice za ostale djelove FNRJ determinaciju na temelju anatomskog sastava iglica. Istraživanja su izvršena sa iglica od nekoliko stotina primjeraka grančica od kojih je pretežan dio bio sa područja Hrvatske. On je utvrdio, da kod nas dolaze, po njegovoj nomenklaturi ove svojte crnog bora: Pinus nigra Arn. ssp. austriaca (Höss) n. comb., Pinus nigra Arn. ssp. gočensis (Đorđ.) n. comb., Pinus nigra Arn. ssp. gočensis (Đorđ.) var. illyrica n. comb., Pinus nigra Arn. ssp. dalmatica (Vis) Schwz. n. comb., Pinus nigra Arn. ssp. Pallasiana (Lamb.) Holmboa i prelazni oblici. U vezi istraživanja crnog bora napominjemo najnoviji rad Leibundgut a (26), koji je u cilju utvrđivanja raznolikosti borova raznih staništa istraživao utjecaj duljine dana na razvoj hipokotila t. j . dijela na prijelazu od korijena u stabljiku. On je pošao od stanovišta, da crni bor prirodno dolazi na staništima sa odgovarajućom sunčanom toplinom a ostali uslovi staništa da su različiti, što je osobito karakteristično u Jugoslaviji. Zbog toga je istraživao fotoperiodske odnose klijanaca sjemena sa 10 raznih staništa autohtonog crnog bora Jugoslavije i 2 staništa u Austriji. Umjetnim osvjetljavanjem (za kratki dan 8 sati, za dugi dan 16 sati i trajno) istražio je razliku dužine hipokotila austrijskog crnog bora na čiju je geografsku širinu (48°) reducirao visine sa drugih staništa prema Langletu tako, da je apsolutnu n. v. za svaki stupanj geografske širine smanjio za 100 m. Njegova istraživanja su pokazala, kao što je očekivao, neznatne razlike. Ona su dalje pokazala da dosadanja podioba vrsta na svojte prema geografskom porijeklu ne zadovoljavaju sa šumsko-uzgojnog gledišta. Ovdje ćemo napomenuti rad I. Horvat a (18) u kom je dan iscrpan prilog poznavanja autohtonih borovih šuma Male Kapele. Ta nalazišta bora prikazana su sa aspekta geografskih odnosa, građe šume obzirom na strukturu, floristički sastav i pomlađivanje, potom sinekologiju, sindinamiku i njen sistematski položaj kao zajednice. III. Široki areal rasprostranjenja crnog bora u kojem dolazi izoliran u većim ili manjim oazama, karakteriziran je geološkom podlogom. On dolazi prvenstveno na dolomitima, vapnencima a kod nas ga nalazimo na amfibolskom porfiritu, melafiru, crvenim laporima i serpentinu. Na dolomitu i vapnencu nalazi se najveći dio autohtonih sastojina crnog bora. Na serpentinu dolazi u kontinentalnom području. Na ostalim geološkim podlogama nađen je na našem obalnom području. Melafir je spomenut kao podloga autohtonih sastojina, na temelju W e s s e1 y e v i h podataka (44) koji kaže, da je crni bor na Vratniku tvorio na toj podlozi dobro razvite šume crnog bora. Danas na tim položajima nalazimo vještačke kulture. Na amfibolnom porfiritu dolazio je od Lopaca do Sv. Mihovila, a djelomice i na crvenim laporima u okolici Križa i donjeg dijela Borova. Na tim podlogama nalazile su se po A n i ć u (1) svojevremeno prirodne sastojine crnog bora, a danas su vještačke kulture. Na osnovu dosadašnjeg parcijalnog pedološkog istraživanja može se kazati da crni bor dolazi na skeletnim tlima. Prema Gračanin u (11) to su u Hrvatskom Primorju redovito smeđa karbonatna tla. Reakcija im je bazična a rijeđe, i to lokalno, slabo kisela. Većinom su to fiziološki dosta suha tla. Njihov kapacitet za vodu kreće se oko 30%. Ona mogu u sebi zadržati minimalne količine oborinske vode. |