DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1960 str. 11     <-- 11 -->        PDF

pod utjecajem ekoloških prilika i prirodnih mutacija razvio u niz raznih stanišnih
(geografskih) rasa od kojih su neke već morfološki jasno izdiferencirane,
dok je kod drugih zbog razlikovanja vršeno anatomsko istraživanje iglica (36,
43), da bi se utvrdile razlike.


Za nas nije, u predhodnoj tabeli, od direktnog značaja occidentalna grupa,
osim po pitanju introdukcije kod pošumljavanja degradiranog krša, jer su se
borovi nekih nalazišta kao korzički crni bor pokazali veoma podesni pri pošumljavanju
zbog brzine rasta, pravilnijeg razvoja stabla itd.


Nasuprot od velikog su interesa dostignuća istraživanja orientalne grupe
kamo spadaju sve svojte našeg crnog bora. Poznavanje njihove biologije i ekologije
važno je pri melioraciji devastiranog krškog područja i pri podizanju
crnoborovih sastojina vještačkim putem u kontinentalnom području na staništima,
gdje je on najpodesnija vrsta za proširenje šume kao ekonomski najrentabilnije
kulture.


Ovim kratkim prikazom botaničkih istraživanja crnog bora htjeli smo prikazati,
kojim se teškoćama susreće botanika pri rješavanju tog pitanja.


II.
Unatoč tome, da se crni bor koristi u melioracione svrhe gotovo jedno
stoljeće, šumari su se kod nas dosta kasno počeli zanimati njegovim prirodnim
nalazištima i ekologijom.


Tek u II. deceniju ovog stoljeća nailazimo na prvi prikaz te vrste u našem
Šumarskom listu. Šumarska zapažanja i radovi o crnom boru publicirana su
kako slijedi:


Ko so vi ć (25) je na osnovu podataka Ratnog arhiva u Beču prikazao stanje
sastojina crnog bora na srednjem Velebitu u 18. stoljeću. On navodi predjele, broj
stabala po katastralnom jutru i sveukupan broj stabala u pojedinom predjelu.


Kauder s (23) skreće pažnju na njegova prirodna nalazišta pa kaže: »treba
spomenuti i upozoriti na osebujnu asocijaciju u Senjskoj dragi (Borovo) koju čini
Pinus nigra Arn. i Fraxinus ornus L. Nije nam poznato, da li je u stručnoj literaturi


o takvoj asocijaciji već što spomenuto. Vjerojatno je ovaj kraj u svoje doba bio čista
sastojina crnog bora što nam svjedoče borova stabla znatnih dimenzija i starosti.
Jasen je kasnije u tom kraju nastupio, a sada se uspješno natječe sa crnim borom.
Nije isključeno da će se ove mješovite sastojine vremenom pretvoriti u čistu sastojinu
liščara.«
U drugom članku (22) kaže: »Na mnogim mjestima našeg primorskog krša nailazimo
na relikte šuma crnog bora a više je nego sigurno, da je rasprostranjen je tih
šuma u svoje doba bilo znatno veće. Skoro suvisli lanac šume crnog bora proteže se
u našem kraju od Markovca preko Borovog vrha, Budima pa sve do Lisca (Velebit
op. aut.) i to u dužini od preko 20 km, a u n. v. od oko 1.000 m. Na mnogim mjestima
vidimo, da šuma crnog bora postepeno povećava svoj areal i to navlastito ako se uz
postojeću šumu rasprostranjuje Juniperetum. Pod zaštitu Juniperus a vjetrom
doneseno sjeme crnog bora stvara lijepe mlade sastojine (predjel Rončević dolac).«


Petrači ć (31) je u svom radu prikazao prirodno rasprostranjenje Pinus nigra
var. đalmatica Vis. na otoku Braču te prikazao ekološke uslove i geografsko rasprostranjenje.
U svom radu daje niz korisnih podataka.


A n i ć (1) u iscrpnoj studiji detaljno obrađuje autohtona nalazišta crnog bora
na Velebitu.


Osim toga dao je prikaz o: petrografsko-geološkom supstratu, pedološkim i geomorfološkim
odnosima, biotskim utjecajima zatim, osvrt na ekološke odnose, biološke
osobine, fitocenološke odnose i šumsko uzgoj no značenje.


F u k a r e k (8) je u svojoj studiji, na osnovu vlastitih istraživanja i podataka
raznih autora — Delevoyevu orientalnu i dio okcidentalne grupe — podijelio za Balkansko
i Apeninsko poluostrvo sa otocima u tri grupe (vidi tabelu 2).