DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 9     <-- 9 -->        PDF

privredne politike a koja kao takva nalazimo skoro u svim zakonima o šumama
u svetu: šume koje postoje moraju se sačuvati, načelo trajnosti gazdovanja,
opšta načela zaštite šuma i šumskog zemljišta, opšti nadzor gazdovanjem i si.
Sve je ovo svakako pozitivno. Ali i pored ovoga, osnovni smisao je zakona bio
taj da se očuvaju postojeći odnosi u šumarstvu i da se u okviru tih odnosa
omogući što potpunija kapitalistička eksploatacija šumskog fonda. Drugačije
u ondašnjim društveno-ekonomskim odnosima i uslovima nije moglo ni da
bude. Zakon je fiksirao i učvršćivao postojeće stanje u šumarstvu i sve pravne
odnose u vezi sa šumom regulisao onako kako je to najbolje odgovaralo tadanjem
kapitalističkom društvenom uređenju.


Osnovni pravni propisi o šumama bili su i ovde, kao što su pravni propisi
svuda i uvek, izraz shvatanja i volje onih koji su ih donosili o tome kako
treba urediti odnose društva prema šumi, prema šumskom fondu zemlje kao
celini.


Uslovi pod kojima je donet i opšte karakteristike Zakona o šumama
od 1947. godine


Krupne društveno-ekonomske i političke promene koje su izvršene u našoj
zemlji posle Oslobođenja odrazile su se i u šumarstvu. Mnogi produkcioni
i društveni odnosi u okviru šumarstva u osnovi svojoj izmenili su se. Neposredno
posle rata promene u šumsko-privrednim odnosima bile su dosta male
i nisu se tako jasno uočavale. Danas su se one posle niza suštinskih promena
u odnosima vezanih za šumu manjeviše potpuno jasno izdiferencirale.


Dinamičnost društveno-ekonomskih promna bila je u prvom posleratnom
periodu vrlo velika. Zbog ovoga su pravni propisi, koji su doneseni u cilju
pravnih obuhvatanja i regulisanja za neobično kratko vreme zastarevali. Proizvodni
i društveni razvoj prerastao je vrlo brzo okvire zakonskih propisa.
Tako je prlično dugo posle rata postojao stalan raskorak između razvoja proizvodno-
društvenih odnosa u šumarstvu, s jedne strane, i pravnih propisa koji
su se donosili radi njihovog regulisanja, s druge.


Zbog stavljanja van snage svih pravnih propisa donetih pre i za vreme
rata prestali su da važe kako Zakon o šumama od 1929 g. tako i niz drugih
pravnih propisa koji su dalje razrađivali njegovu materiju. Usled ovoga je
najveći deo odnosa u šumarstvu ostao pravno neregulisan. Da bi se ovakvo
stanje donekle otklonilo doneta je najpre 1946 g. Uredba o organizaciji šumarstva
a odmah zatim, svega dve godine posle završetka rata i prvi savezni zakon


o
šumama (Opšti zakon o šumama od 3 decembra 1947 g.).
Novi zakon o šumama rađen je neposredno posle rata, u vreme kad je
naš državni i privredni razvoj bio više nego dinamičan, kad se na ruševinama
starog najpre obnavljalo a zatim počinjalo sa podizanjem i stvaranjem novog.
Novi društveni i ekonomski odnosi tek su se stvarali u svim oblastima društvenog
i ekonomskog života pa i u šumarstvu. Ipak u šumarstvu nešto sporije
nego u drugim oblastima. Za ovo je bilo više razloga od kojih ćemo navesti
samo neke i to najbitnije.
Jedan od prvih razloga bio je taj, što je šumska privreda pa i šumarstvo
u celini bilo pre rata jako ekonomski i tehnički zaostalo, pa je pretstavljalo
u momentu Oslobođenja verovatno najzaostaliju granu narodne privrede. Drugi
je svakako taj, što je razvoj šumarstva po samoj prirodi proizvodnih procesa
u njemu vrlo spor. Iz ovoga proističe i njegov t. z. v. konzervativizam. Treći