DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 9 <-- 9 --> PDF |
privredne politike a koja kao takva nalazimo skoro u svim zakonima o šumama u svetu: šume koje postoje moraju se sačuvati, načelo trajnosti gazdovanja, opšta načela zaštite šuma i šumskog zemljišta, opšti nadzor gazdovanjem i si. Sve je ovo svakako pozitivno. Ali i pored ovoga, osnovni smisao je zakona bio taj da se očuvaju postojeći odnosi u šumarstvu i da se u okviru tih odnosa omogući što potpunija kapitalistička eksploatacija šumskog fonda. Drugačije u ondašnjim društveno-ekonomskim odnosima i uslovima nije moglo ni da bude. Zakon je fiksirao i učvršćivao postojeće stanje u šumarstvu i sve pravne odnose u vezi sa šumom regulisao onako kako je to najbolje odgovaralo tadanjem kapitalističkom društvenom uređenju. Osnovni pravni propisi o šumama bili su i ovde, kao što su pravni propisi svuda i uvek, izraz shvatanja i volje onih koji su ih donosili o tome kako treba urediti odnose društva prema šumi, prema šumskom fondu zemlje kao celini. Uslovi pod kojima je donet i opšte karakteristike Zakona o šumama od 1947. godine Krupne društveno-ekonomske i političke promene koje su izvršene u našoj zemlji posle Oslobođenja odrazile su se i u šumarstvu. Mnogi produkcioni i društveni odnosi u okviru šumarstva u osnovi svojoj izmenili su se. Neposredno posle rata promene u šumsko-privrednim odnosima bile su dosta male i nisu se tako jasno uočavale. Danas su se one posle niza suštinskih promena u odnosima vezanih za šumu manjeviše potpuno jasno izdiferencirale. Dinamičnost društveno-ekonomskih promna bila je u prvom posleratnom periodu vrlo velika. Zbog ovoga su pravni propisi, koji su doneseni u cilju pravnih obuhvatanja i regulisanja za neobično kratko vreme zastarevali. Proizvodni i društveni razvoj prerastao je vrlo brzo okvire zakonskih propisa. Tako je prlično dugo posle rata postojao stalan raskorak između razvoja proizvodno- društvenih odnosa u šumarstvu, s jedne strane, i pravnih propisa koji su se donosili radi njihovog regulisanja, s druge. Zbog stavljanja van snage svih pravnih propisa donetih pre i za vreme rata prestali su da važe kako Zakon o šumama od 1929 g. tako i niz drugih pravnih propisa koji su dalje razrađivali njegovu materiju. Usled ovoga je najveći deo odnosa u šumarstvu ostao pravno neregulisan. Da bi se ovakvo stanje donekle otklonilo doneta je najpre 1946 g. Uredba o organizaciji šumarstva a odmah zatim, svega dve godine posle završetka rata i prvi savezni zakon o šumama (Opšti zakon o šumama od 3 decembra 1947 g.). Novi zakon o šumama rađen je neposredno posle rata, u vreme kad je naš državni i privredni razvoj bio više nego dinamičan, kad se na ruševinama starog najpre obnavljalo a zatim počinjalo sa podizanjem i stvaranjem novog. Novi društveni i ekonomski odnosi tek su se stvarali u svim oblastima društvenog i ekonomskog života pa i u šumarstvu. Ipak u šumarstvu nešto sporije nego u drugim oblastima. Za ovo je bilo više razloga od kojih ćemo navesti samo neke i to najbitnije. Jedan od prvih razloga bio je taj, što je šumska privreda pa i šumarstvo u celini bilo pre rata jako ekonomski i tehnički zaostalo, pa je pretstavljalo u momentu Oslobođenja verovatno najzaostaliju granu narodne privrede. Drugi je svakako taj, što je razvoj šumarstva po samoj prirodi proizvodnih procesa u njemu vrlo spor. Iz ovoga proističe i njegov t. z. v. konzervativizam. Treći |