DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 65     <-- 65 -->        PDF

regis — opisana kao A. a. bulgarica). Kavkaska
jela (A. Nordmanniana) obrađena je
kao A. leioclada. Ona obuhvata trojansku


(A. 1. Trojani), Bornmüllerovu (A. 1. pontica)
i cilicijsku (A. 1. cilicica) jelu. Pod
andalušku jelu uključene su marokanska
i numidička jela, te opisane kao A. pinsapo
marocana i A. p. numidica. Sibirska
jela obrađena je kao A. pichta.
Opsečno je obrađen obični bor, kod
kojeg autor luči sjevernu i planinsku skupinu.
U njima ima 35 klimatipova. Planinski
bor opisan je kao Pinus mugo, sa
15 klimatipova. Zanimljivo je raščlanjenje
crnog bora, gdje se luče 4 subspecijesa:
Salzmanni, Poiretiana, nigricans i Pallasiana.
Ssp. Poiretiana obuhvata korzički,
kalabrijski i baretski, a ssp. nigricans
ilirski, dalmatinski, bosanski, pindski, bugarski
i banatski crni bor. Primorski bor
opisan je kao P. pinaster, pinj kao P. pinea,
a za alepski bor uveden je novi naziv:
Pinus maritima Mill.-Lamb. Alepski bor
obuhvata 12 klimatipova, a među njima i


P. brutia. Za limbu (P. cembra) uveden je
naziv Cembra montana. Opisana je sa 3
klimatipa. Sibirska limba obrađena je kao
Cembra sibirica, mandžurska limba kao C.
mandshurica i klekava limba kao C. pumila.
Kod evropskog ariš a zadržan je stari
naziv: Larix europaea. Poljski i rumunjski
ariš uključeni su pod karpatski klimatip.
Za dahurički ariš (L. Gmelini) zadržan
je stari naziv: L. dahurica, a sibirski ariš
opisan je kao L. sibirica. Za tis u koristi
se naziv: Taxus communis Asch.-Graeb.
Kod tise je opisano 13 klimatipova.


Veće promjene izvršene su kod boro vic
a (Juniperus sp.). Juniperus drupacea
zove se Arceuthos drupacea, a ljuskave borovice
čine skupinu Sabina. Planinska somina
obrađena je kao Sabina vulgaris Ant.,
primorska somina kao S. phoenicea, divlja
foja kao S. excelsa Ant. i pitoma foja kao


S. phoetidissima Ant. Obična borovica
opisana je kao Juniperus communis (sa
dvadesetak klimatipova), a šmrika kao J.
oxycedrus. I kod cedrova došlo je do
veće promjene, t. j . libanonski, ciparski i
atlaski cedar obrađuju se kao klimatipovi
vrste Cedrus patula Koch, čempre s je
opisan kao Cupressus sempervirens.
U II. svesci (1955., 573. s., 186 fotografija
i 12 crteža areala) u uvodnom dijelu
(43 str.) osvrće se autor na kritiku, koja
je slijedila iza prve sveske, a u kojoj učestvuju
J. Klika, A. Pilat, Z.
Cernohorsky, R. Vesely, M.
Durdik, J. Holub, J. Moravec
i dr. u raznim časopisima i dendrološkim


knjigama. Ovdje su obrađene važnije vrste
listača, koje tvore šumske sastojine.
U prvom redu obrađeni su hrastovi. Pod
Quercus robur ubaraja autor i lužnjak, i
kitnjak, a isto tako i medunac. Q. robur
razradio je na dvadesetak klimatipova.
Ovakva razdioba za naše prilike ne bi odgovarala.
Obična bukva (Fagus silvatica)
sadrži dvadesetak klimatipova. Pod skupinu
F. s. balcanica ubrajaju se klimatipovi:
F. s. dinarica i F. s. moesiaca. Orijentalna
bukva opisana je kao Fagus orijentalis.
Obični grab opisan je kao Carpinus
betulus, sa 12, a crni grab kao
Ostrya carpinifolia sa 5 klimatipova.


Obični jasen obuhvata 15 klimatipova.
Autor ne raspolaže novijim podacima o
poljskom jasenu. Crni jasen opisan je kao
Ornus europaea, sa 4 klimatipa. Kod lipa
izvršena je također veća promjena. Pod
evropskom lipom (Tilia europaea) opisane
su malolisna i velelisna lipa. Srebrnolisna
lipa opisana je kao T. argentea. Javor
mliječ obuhvata 12, gorski javor 11, klen
10 i žestilj 5 klimatipova. Kod opisa poljskog
brijesta obuhvaćen je i nizinski i
gorski brijest Među tamošnjih 17 klimatipova
svrstan je i dalmatinski brijest
(Ulmus campestris dalmatica). Vez je opisan
kao U. effusa. Ovdje su obrađeni još
i pitomi kesten i orah.


U III. svesci (1957., 459. s., sa 122 fotografije
i 12 crteža areala) obrađene su
pretežnim dijelom vrste drveća brzog rasta.
Pod brezom (Betula alba) obuhvaćeno
je 29 klimatipova, koji pripadaju dijelom
sjevernoj, a dijelom planinskoj skupini.
Tu su obuhvaćene i obična breza i breza
cretuša. Trepetljika obrađena je kao Tremula
vulgaris Opiz. I kod nje postoje sjeverna
planinska skupina, kamo pripada
21 klimatip. Obična iva obrađena je kao
Caprea vulgaris Opiz. sa 20, a siva iva kao


C. uliginosa Willd. sa 16 klimatipova. Crna
joha obrađena je sa 15, a siva sa 9 klimatipova.
Bijela, krhka i žuta vrb a opisane
su kao Salix arborea Hali., gdje je
prikazano 14 klimatipova. Crne topole
obuhvataju također 14 klimatipova, a eurameričke
topole opisane su pod Populus
euramericana, i to forme: serotina, robusta,
regenerata, marylandica, albescens i
eugenei.
Bijela topola opisana je kao Leuce alba
Opiz. Među njenih 15 klimatipova obuhvaćene
su: Populus nivea kao Leuce nivea,
P. canescens kao L. canescens i P.
Bolleana kao L. pyramidalis. Jarebika je
opisana kao Soarbus aucuparia, a za brekinju
uveden je naziv Torminaria vulgaris.
Schur. Ona je opisana sa 13 klimatipova.


471