DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 64 <-- 64 --> PDF |
rom lošeg staništa, neodgovarajućeg kultivara, te napadom bolesti i štetnika. Ova knjiga, uz raniji »Pappelbuch«, ispunjava prazninu, jer u kratkoj i sažetoj formi daje sve podatke o uzgoju topola. Knjiga donosi, iako je po opsegu malena, sve što je o uzgoju topola potrebno znati, od rasadnika pa do sječe! 1. poglavlje (»Vrste i sorte«) obuhvaća pregled svih 5 sekcija, te opis glavnih kultivara (cv). Obrađeni su različiti nazivi za pojedine kultivare, znaci raspoznavanja u rasadniku i kod starijeg stabla, spol, porijeklo i raširenje. Zatim za uzgoj najvažnija svojstva pojedinog kultivara, te otpornost prema bolestima (koliko je poznato). Poglavlje 2. razmatra pitanje staništa, dajući podatke o zahtjevima za toplinom, svjetlom, vodom, te o fizikalnim i kemijskim svojstvima tla, koje odgovara uzgoju topola. 3. poglavlje obrađuje »Uzgoj i njegu«, obuhvaćajući pitanje uzgoja reznica, sadnica, sadnju (razmak, obrada, rezidba, kresanje i t. d.). Poglavlje 4. tretira bolesti. Data je tabela za određivanje bolesti, prema tipičnim znacima na listu, grani, deblu, izboju, te mjere obrane. U poglavlju 5 obrađeni su na isti način štetnici, uz insekte i glodavci te štete (i obrana) od stoke i divljači. Poglavlje 6. i 7. obrađuju pitanja prirasta (pojedinog stabla i sastojine), svojstva, sječu i upotrebu topolovog drveta. Na kraju je dat i popis literature. Autori su uspjeli u ovoj sažetoj knjizi dati sve najnovije podatke o uzgoju topola, te je možemo najtoplije preporučiti. Prof. J. Kišpatić Svobođa P.: LESNl DREVENI A JEJICH POROSTY, I-I1I, Praha 1953.-1957., 1443 str. velikog oktavnog formata, sa 402 table fotografija i 44 crteža areala. Nedavno je stigla do nas ova izrazito šumarska dendrologija. Ona predstavlja važno djelo iz oblasti poznavnja sistematskih, bioloških, ekoloških, cenoloških i uzgojnih osobina drveća, koje tvori šume srednje i velikim dijelom južne Evrope. Kod obrade materijal autor ide posebnim putem. Prikaz pojedinih vrsta drveća predstavlja zapravo samostalnu monografiju. Opisane su vanjske morfološke osobine, biološka svojstva, areal u širem i užem smislu, te geografske varijacije, odnosno klimatipovi. Autor poklanja osobitu pažnju klimatipovima pojedinih vrsta, kao i njihovim morfološkim osobinama, te fitocenološkom sastavu i ekološkim svojstvima sastojina. Od velikog su interesa i podaci o historijskom razvitku pojedine vrste. Kod opisa prema geografskim varijantama dolazi do punog izražaja raznoličnost raznih cenoza, koje postoje unutar areala pojedine vrste. Izlučeni klimatipovi od velikog su praktičnog značenja obzirom na poznavanje kvalitete sastojine i drugih uzgojnih osobina. Kod pojedinih klimatipova navedeni su rezultati pokusa iz oblasti provenijencije, kao i iskustva stečena u uzgojnoj praksi, koja se baziraju na morfološkim, biološkim i ekološkim osobinama. Navedeni su i podaci, koji se odnose na poznavnje fenoloških, tehničkih i drugih osobina, što može biti od velikog praktičnog značenja s obzirom na unapređenje šumske produkcije, a napose s obzirom na radove kod oplemenjivanja. U pogledu naziva i sistematskog položaja pojedinih vrsta, varijeta i forma, autor ide posebnim, originalnim, upravo revolucionarnim putem. Pri tome daje prednost praktičnim momentima. Naglašava, da se respektiranjem botaničkih propisa o prioritetu kod latinskih naziva često dolazi do nepotrebnih komplikacija i poteškoća. Za volju prioriteta često se izvlače iz zaboravi stari, kadšto vrlo nepraktični nazivi, a zabacuju se dobri, u praksi stabilizirani nazivi. Svjestan je sporova i diskusija oko tog pitanja i smatra da će upravo to dovesti do učvršćenja praktičnog momenta kod korišćenja naziva. Iza opisa svake vrste ili skupine vrsta istog roda naveden je opsežan popis literature, što će vrlo dobro doći svakome tko se želi dublje pozabviti proučavanjem pojedinih vrsta. Djelo je upotpunjeno sa vrlo mnogo odličnih fotografija i crtežima areala. Fotografije prikazuju habitus i druge važne morfološke osobine. U I. svesci (1953., 411 s., 94 table fotografija i 20 crteža areala) obrađene su četinjače, i to smrče, jele, srednjoevropski i mediteranski borovi, ariši, tisa, borovice, čempres i cedrovi. Kod opisa obične smrč e zadržava naziv Picea excelsa. Navodi mnogo podataka o morfološkim i cenološkim osobinama. Kod smrče luči dvije skupine klimatipova. Jedni pripadaju sjevernoj, a drugi planinskoj skupini. Prvoj pripada 8, drugoj 15 klimatipova. Među njih uključuje i P. obovata. Kao posebne vrste opisane su: P. omorica, P. orientalis i P. tianschanica. I obična jel a (Abies alba) detaljnije je obrađena s obzirom na forme i klimatipove. Unutar dvadesetak njenih klimatipova svrstane su grčka jela (opisana kao A. alba graeca) i bugarska jela (A. Borisu |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 65 <-- 65 --> PDF |
regis — opisana kao A. a. bulgarica). Kavkaska jela (A. Nordmanniana) obrađena je kao A. leioclada. Ona obuhvata trojansku (A. 1. Trojani), Bornmüllerovu (A. 1. pontica) i cilicijsku (A. 1. cilicica) jelu. Pod andalušku jelu uključene su marokanska i numidička jela, te opisane kao A. pinsapo marocana i A. p. numidica. Sibirska jela obrađena je kao A. pichta. Opsečno je obrađen obični bor, kod kojeg autor luči sjevernu i planinsku skupinu. U njima ima 35 klimatipova. Planinski bor opisan je kao Pinus mugo, sa 15 klimatipova. Zanimljivo je raščlanjenje crnog bora, gdje se luče 4 subspecijesa: Salzmanni, Poiretiana, nigricans i Pallasiana. Ssp. Poiretiana obuhvata korzički, kalabrijski i baretski, a ssp. nigricans ilirski, dalmatinski, bosanski, pindski, bugarski i banatski crni bor. Primorski bor opisan je kao P. pinaster, pinj kao P. pinea, a za alepski bor uveden je novi naziv: Pinus maritima Mill.-Lamb. Alepski bor obuhvata 12 klimatipova, a među njima i P. brutia. Za limbu (P. cembra) uveden je naziv Cembra montana. Opisana je sa 3 klimatipa. Sibirska limba obrađena je kao Cembra sibirica, mandžurska limba kao C. mandshurica i klekava limba kao C. pumila. Kod evropskog ariš a zadržan je stari naziv: Larix europaea. Poljski i rumunjski ariš uključeni su pod karpatski klimatip. Za dahurički ariš (L. Gmelini) zadržan je stari naziv: L. dahurica, a sibirski ariš opisan je kao L. sibirica. Za tis u koristi se naziv: Taxus communis Asch.-Graeb. Kod tise je opisano 13 klimatipova. Veće promjene izvršene su kod boro vic a (Juniperus sp.). Juniperus drupacea zove se Arceuthos drupacea, a ljuskave borovice čine skupinu Sabina. Planinska somina obrađena je kao Sabina vulgaris Ant., primorska somina kao S. phoenicea, divlja foja kao S. excelsa Ant. i pitoma foja kao S. phoetidissima Ant. Obična borovica opisana je kao Juniperus communis (sa dvadesetak klimatipova), a šmrika kao J. oxycedrus. I kod cedrova došlo je do veće promjene, t. j . libanonski, ciparski i atlaski cedar obrađuju se kao klimatipovi vrste Cedrus patula Koch, čempre s je opisan kao Cupressus sempervirens. U II. svesci (1955., 573. s., 186 fotografija i 12 crteža areala) u uvodnom dijelu (43 str.) osvrće se autor na kritiku, koja je slijedila iza prve sveske, a u kojoj učestvuju J. Klika, A. Pilat, Z. Cernohorsky, R. Vesely, M. Durdik, J. Holub, J. Moravec i dr. u raznim časopisima i dendrološkim knjigama. Ovdje su obrađene važnije vrste listača, koje tvore šumske sastojine. U prvom redu obrađeni su hrastovi. Pod Quercus robur ubaraja autor i lužnjak, i kitnjak, a isto tako i medunac. Q. robur razradio je na dvadesetak klimatipova. Ovakva razdioba za naše prilike ne bi odgovarala. Obična bukva (Fagus silvatica) sadrži dvadesetak klimatipova. Pod skupinu F. s. balcanica ubrajaju se klimatipovi: F. s. dinarica i F. s. moesiaca. Orijentalna bukva opisana je kao Fagus orijentalis. Obični grab opisan je kao Carpinus betulus, sa 12, a crni grab kao Ostrya carpinifolia sa 5 klimatipova. Obični jasen obuhvata 15 klimatipova. Autor ne raspolaže novijim podacima o poljskom jasenu. Crni jasen opisan je kao Ornus europaea, sa 4 klimatipa. Kod lipa izvršena je također veća promjena. Pod evropskom lipom (Tilia europaea) opisane su malolisna i velelisna lipa. Srebrnolisna lipa opisana je kao T. argentea. Javor mliječ obuhvata 12, gorski javor 11, klen 10 i žestilj 5 klimatipova. Kod opisa poljskog brijesta obuhvaćen je i nizinski i gorski brijest Među tamošnjih 17 klimatipova svrstan je i dalmatinski brijest (Ulmus campestris dalmatica). Vez je opisan kao U. effusa. Ovdje su obrađeni još i pitomi kesten i orah. U III. svesci (1957., 459. s., sa 122 fotografije i 12 crteža areala) obrađene su pretežnim dijelom vrste drveća brzog rasta. Pod brezom (Betula alba) obuhvaćeno je 29 klimatipova, koji pripadaju dijelom sjevernoj, a dijelom planinskoj skupini. Tu su obuhvaćene i obična breza i breza cretuša. Trepetljika obrađena je kao Tremula vulgaris Opiz. I kod nje postoje sjeverna planinska skupina, kamo pripada 21 klimatip. Obična iva obrađena je kao Caprea vulgaris Opiz. sa 20, a siva iva kao C. uliginosa Willd. sa 16 klimatipova. Crna joha obrađena je sa 15, a siva sa 9 klimatipova. Bijela, krhka i žuta vrb a opisane su kao Salix arborea Hali., gdje je prikazano 14 klimatipova. Crne topole obuhvataju također 14 klimatipova, a eurameričke topole opisane su pod Populus euramericana, i to forme: serotina, robusta, regenerata, marylandica, albescens i eugenei. Bijela topola opisana je kao Leuce alba Opiz. Među njenih 15 klimatipova obuhvaćene su: Populus nivea kao Leuce nivea, P. canescens kao L. canescens i P. Bolleana kao L. pyramidalis. Jarebika je opisana kao Soarbus aucuparia, a za brekinju uveden je naziv Torminaria vulgaris. Schur. Ona je opisana sa 13 klimatipova. 471 |