DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 63     <-- 63 -->        PDF

vati opterećen je sa nizom zamršenih problema
i zato prilično kompliciran (sređivanje
tržišta, utvrđivanje cijena, zalihe i
njihova razdioba, mjere za uravnotežavanje
uvoza i izvoza, koordiniranje obrazovanja
stručnjaka, ispitivanje i usmjeravanje
potrošnje). Međutim, još nije riješeno
pitanje da li u taj član ugovora spada i
drvo, da li se ono smatra »proizvodom tla«.
O tom se ima odlučiti do kraja ove godine.
Zapadna će Njemačka sa svoje strane
vjerojatno predložiti da se drvo uvrsti u
industrijske sirovine, a ne u listu »proizvoda
tla koji služe prehrani«.


Ima još jedna važna razlika između
poljoprivrede i šumoprivrede. U prvoj se
može fiksirati cijene proizvoda, u drugoj
je to nemoguće. Razlog je u tom, što se
jesti mora, a drvo se ne mora svuda upotrebljavati
gdje mu je primjena moguća.
Radi toga i radi konsekvencija koje slijede
iz te činjeneice, drvo se po svoj prilici
ne će uvrstiti u tu listu, pa će ostati roba
u »slobodnoj konkurenciji«.


Drvarsko tržište EPZ. Čitava Evropska
privredna zajednica (sa priključenim afričkim
područjima) proizvodi 105 mil. kub.
m, a uvozi 30,5 mil. kub. m drva. Prema
tome EPZ je upućena na uvoz. Savezna
republika Njemačka i Beneluks-države nisu
povisivale uvozne carine na oblo i piljeno
drvo; Italija ih je dosta, a Francuska
znatno podigla.


Što se tiče Austrije, njemački stručnjaci
misle, da se ona ne treba bojati za
svoje drvarsko tržište, jer joj je položaj
spram EPZ veoma povoljan.


Isto tako i Švicarska ne treba da
strahuje za svoju industriju celuloze ni od
EPZ ni ZST (Zone slobodne trgovine) jer
80"Vo drva za papir uvozi iz Finske. Švicarska
je izrazito uvozna zemlja drva, pa
strahuje, da će dosadašnji višak drva nekih
članica EPZ iz kojih je ona uvozila,
biti sav apsorbiran u samom području
EPZ, jer i tu manjkaju baš najvažniji drvni
sortimenti. Vjerovatno je, da će biti
pogođena švicarska industrija furnira, koja
se dosada opskrbljavala sa 77*Vo iz zemalja
EPZ.


Dalo bi se navesti još primjera o djelovanju
EPZ ne samo na drvarsko tržište
Austrije i Švicarske, nego i na druge zemlje
OEEC. Zato se čini da je stvaranje
ZST neizbježivo, jer kad je ne bi bilo, postojala
bi opasnost, da bi ostale OEEC zemlje
poduzele protumjere. Tako je Engleska
najavila Euro-tržište, skandinavsk
e su zemlje ostvarile neko »nordijsko
tržište«, a budući da ostale OEEC


zemlje ne mogu trajno podnositi takv dualizam
na polju privrede, morat će već radi
toga doći do ZST.


U tu bi ZST ušle EPZ i većina OEEC
zemalja. Ukinule bi se carine i količinska
ograničavnaja u trgovini drvom, a u samoj
EPZ ima 250 mil. ljudi. Ne treba dokazivati,
da bi se time oživjelo evropsko tržište.


Poteškoće, međutim, nisu u reguliranju
unutrašnjih odnosa ZST, nego vanj ski
h okolnosti. Evropska bi privredna
zajedničari u Zoni slobodne trgovine tvorila
zatvoreno carinsko područje sa jedinstvenim
carinskim stavkama u odnosu na
zemlje van te Zone, a ostalih 6 zemalja
ZST zadržale bi svoje nacionale carinske
stavke spram vanjskih zemalja. Odatle
proističu poteškoće u odnosu između EPZ
i ZST, što će nam najbolje objasniti ovaj
primjer. Danska, zemlja ZST mogla bi na
primjer kupovati rusku oblovinu bez carine,
preraditi je u piljenice i prodavati
opet bez carine u zemlje EPZ, ma da EPZ
spram trećih zemalja drži uvoznu carinu
na piljenu robu. Tako nestaju problemi,
koji još ni do danas nisu riješeni.


Drvarsko tržište Zone slobodne trgovine
(ZST). Karakteristika je tog tržišta,
da se u njemu siječe godišnje 180 mil.
kub. m, a uvozi iz trećih država još 39
mil. kub. m drva. Prema tome i to je područje
»uvozno«, dakle .oskudno na drvu,
pa se ne treba bojati za prođu drva proizvedenog
u toj oblasti. Sve kad bi i Finska
bila u ZST sa svojom izvoznom masom-
od 18 mil. kub. m, još uvijek bi manjkalo
20 mil. kub. m. Prema tome evropska
šumoprivreda i pri ZST ne treba da strahuje
za prođu svog drva, samo ako p otrošnja
ostane na sad aš njem
nivou.


Proizvodnja drva u budućnosti. Taj naš
optimizam s obzirom na sumoprivredu moći
će se braniti samo pod pretpostavkom
proizvodnje i potrošnje drva na dosadašnjem
nivou. A kako stoji evropska šumoprivreda?
Treba li računati sa poviše nje
m proizvodnje drva u budućnosti? Na
to pitanje možemo već sada pozitivno odgovoriti,
ma da se posljedice očekuju tek
nakon 1—3 decenija.


Prvo što valja istaći, to je intenziviranj
e šumoprivrednih površina u
svim OEEC zemljama. Svuda se uvode
produktivniji uzgojni tipovi, preferira uzgajanje
brzorastućih vrsta, unapređuje
njega sastojina, popravljaju metode pomlađivanja,
povisuje proizvodnja tehnič