DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 63 <-- 63 --> PDF |
vati opterećen je sa nizom zamršenih problema i zato prilično kompliciran (sređivanje tržišta, utvrđivanje cijena, zalihe i njihova razdioba, mjere za uravnotežavanje uvoza i izvoza, koordiniranje obrazovanja stručnjaka, ispitivanje i usmjeravanje potrošnje). Međutim, još nije riješeno pitanje da li u taj član ugovora spada i drvo, da li se ono smatra »proizvodom tla«. O tom se ima odlučiti do kraja ove godine. Zapadna će Njemačka sa svoje strane vjerojatno predložiti da se drvo uvrsti u industrijske sirovine, a ne u listu »proizvoda tla koji služe prehrani«. Ima još jedna važna razlika između poljoprivrede i šumoprivrede. U prvoj se može fiksirati cijene proizvoda, u drugoj je to nemoguće. Razlog je u tom, što se jesti mora, a drvo se ne mora svuda upotrebljavati gdje mu je primjena moguća. Radi toga i radi konsekvencija koje slijede iz te činjeneice, drvo se po svoj prilici ne će uvrstiti u tu listu, pa će ostati roba u »slobodnoj konkurenciji«. Drvarsko tržište EPZ. Čitava Evropska privredna zajednica (sa priključenim afričkim područjima) proizvodi 105 mil. kub. m, a uvozi 30,5 mil. kub. m drva. Prema tome EPZ je upućena na uvoz. Savezna republika Njemačka i Beneluks-države nisu povisivale uvozne carine na oblo i piljeno drvo; Italija ih je dosta, a Francuska znatno podigla. Što se tiče Austrije, njemački stručnjaci misle, da se ona ne treba bojati za svoje drvarsko tržište, jer joj je položaj spram EPZ veoma povoljan. Isto tako i Švicarska ne treba da strahuje za svoju industriju celuloze ni od EPZ ni ZST (Zone slobodne trgovine) jer 80"Vo drva za papir uvozi iz Finske. Švicarska je izrazito uvozna zemlja drva, pa strahuje, da će dosadašnji višak drva nekih članica EPZ iz kojih je ona uvozila, biti sav apsorbiran u samom području EPZ, jer i tu manjkaju baš najvažniji drvni sortimenti. Vjerovatno je, da će biti pogođena švicarska industrija furnira, koja se dosada opskrbljavala sa 77*Vo iz zemalja EPZ. Dalo bi se navesti još primjera o djelovanju EPZ ne samo na drvarsko tržište Austrije i Švicarske, nego i na druge zemlje OEEC. Zato se čini da je stvaranje ZST neizbježivo, jer kad je ne bi bilo, postojala bi opasnost, da bi ostale OEEC zemlje poduzele protumjere. Tako je Engleska najavila Euro-tržište, skandinavsk e su zemlje ostvarile neko »nordijsko tržište«, a budući da ostale OEEC zemlje ne mogu trajno podnositi takv dualizam na polju privrede, morat će već radi toga doći do ZST. U tu bi ZST ušle EPZ i većina OEEC zemalja. Ukinule bi se carine i količinska ograničavnaja u trgovini drvom, a u samoj EPZ ima 250 mil. ljudi. Ne treba dokazivati, da bi se time oživjelo evropsko tržište. Poteškoće, međutim, nisu u reguliranju unutrašnjih odnosa ZST, nego vanj ski h okolnosti. Evropska bi privredna zajedničari u Zoni slobodne trgovine tvorila zatvoreno carinsko područje sa jedinstvenim carinskim stavkama u odnosu na zemlje van te Zone, a ostalih 6 zemalja ZST zadržale bi svoje nacionale carinske stavke spram vanjskih zemalja. Odatle proističu poteškoće u odnosu između EPZ i ZST, što će nam najbolje objasniti ovaj primjer. Danska, zemlja ZST mogla bi na primjer kupovati rusku oblovinu bez carine, preraditi je u piljenice i prodavati opet bez carine u zemlje EPZ, ma da EPZ spram trećih zemalja drži uvoznu carinu na piljenu robu. Tako nestaju problemi, koji još ni do danas nisu riješeni. Drvarsko tržište Zone slobodne trgovine (ZST). Karakteristika je tog tržišta, da se u njemu siječe godišnje 180 mil. kub. m, a uvozi iz trećih država još 39 mil. kub. m drva. Prema tome i to je područje »uvozno«, dakle .oskudno na drvu, pa se ne treba bojati za prođu drva proizvedenog u toj oblasti. Sve kad bi i Finska bila u ZST sa svojom izvoznom masom- od 18 mil. kub. m, još uvijek bi manjkalo 20 mil. kub. m. Prema tome evropska šumoprivreda i pri ZST ne treba da strahuje za prođu svog drva, samo ako p otrošnja ostane na sad aš njem nivou. Proizvodnja drva u budućnosti. Taj naš optimizam s obzirom na sumoprivredu moći će se braniti samo pod pretpostavkom proizvodnje i potrošnje drva na dosadašnjem nivou. A kako stoji evropska šumoprivreda? Treba li računati sa poviše nje m proizvodnje drva u budućnosti? Na to pitanje možemo već sada pozitivno odgovoriti, ma da se posljedice očekuju tek nakon 1—3 decenija. Prvo što valja istaći, to je intenziviranj e šumoprivrednih površina u svim OEEC zemljama. Svuda se uvode produktivniji uzgojni tipovi, preferira uzgajanje brzorastućih vrsta, unapređuje njega sastojina, popravljaju metode pomlađivanja, povisuje proizvodnja tehnič |