DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 61 <-- 61 --> PDF |
EWG (Evrop. privredne zajednice) 6,5 — Prekomorske zemlje 7,8 — Ostale zemlje 10,8. Iz toga se vidi da su pored Finske, koja nije članica OEEC (Organization for european economic corporation) jedino Švedska i Austrija prave izvoznice drva t. j . da se njihova šumoprivreda ravna načelom potraj nosti. Politika drvarskog tržišta prolazila je razne faze, a glavna joj je značajka bila carinska politika (zaštitne carine za drvo, slobodna trgovina ili znatno sniženje uvoznih tarifa -— već prema prilikama i potrebama odnosne zemlje). Razvitak Evropske privredne zajednice (EWG). Poslije Svjetskog rata II., evropske zemlje, koje su primale američku pomoć po Marshalovom planu- udružile su se u OEEC, kamo spada ovih 17 zemalja: Austrija, Belgija, Danska, Engleska, Francuska, Grčka, Holandija, Irska, Islandija, Luksemburg, Z. Njemačka, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Turska. To je bila prva privredno-politička integracija na evropskom tlu, ali nije imala toliko značenje kao kasnija Montana unija, Euratom i EWG. Vodeći ekonomisti iz zemalja koje su primile Marshall-ov plan, vidjeli su na studijskim putovanjima po USA kakvo značenje ima golemo tržište u razvitku privrede i zaključili, da bi takvo jedinstveno tržište koristilo i Evropi koja nije prevelika da se ne bi mogla integrirati. Važan korak koji je OEEC učinila, bio je, da je osnovana Evropska platna unij a sa zadatkom dauskladi uzajamne obračune između evropskih zemalja i dolarskog područja. Između rudarske industrije Z. Njemačke, Beneluks-zemalja, Francuske i Italije postoje već decenij ama uzajamne veze. Poznato je da je na pr. rurski ugalj i koks prijeko potreban talijanskoj i francuskoj industriji. Međutim, kad se industrija tih zemalja ponovo pridigla i to američkom pomoći, da bi se dalje održal na vlastitim nogama, morala je naći način da izdrži takmičenje i na koja će područja najpovoljnije razmjestiti pojedinu vrst proizvodnje. Zato se ujedinilo tih šest zemalja (na prijedlog tadašnjeg francuskog ministra inostranih poslova Schumanna) u Montan u n iju i time se odrekle da svaka vodi svoju zasebnu rudarsku politiku (kojom ravna vrhovna nadnacionalna uprava). Glavni joj je zadatak da uskladi uslove proizvodnje i prodaje. Nakon toga, tih je 6 zemalja sklopilo u Rimu ugovor kojim se obrazovala Evropska privredna zajednica Europeische Wirtschafts- Gemeinschaft) EPZ, a to je dosasada najveća privredno-političak integracija Evrope. Pogledat ćemo njezine konzekvence. Posljedice i struktura EPZ. Razumije se, da su te zemlje imale svaka svoju odvojenu carinsku politiku, a logička je tendencija, da se dokinu međusobne carine i da konačno to postane jedinstveno privredno područje. Ali taj će razvitak trajati 10—15 godina. Dalja je posljedica ujedinjavanja EPZ uređivanje odnosa u privredi s drugim državama. Spram njih (s obzirom na carinske stavke) EPZ treba da se odnosi kao jedinstvena zemlja, ali i za to treba izvjesno prelazno doba, nakon koga ne samo da će nestati međusobnih carina u EPZ, nego će se utvrditi i jedinstvene carine i spram drugih zemalja. Još ćemo ukratko prikazati strukturu EPZ. Njezini su sastavni dijelovi ovi: Skupština, Savjet i Komisija. Skupsti n a se sastoji iz poslanika parlamenta svih 6 zemalja; Savje t iz njihovih ministara. Komisija ima zadatke vlade (to su dakle ministri EPZ). U njoj je 9 članova, a svaki od njih vodi po jednu Generalnu direkcij u (inostrani poslovi, privreda i financije, unutrašnje tržište, konkurencija, socijalna politika, poljoprivreda, saobraćaj, prekomorske zemlje, uprava). Konačno je cilj, da se u EPZ stvore isti uslovi t. j. koordiniraju i usklad e socijalne, privredne, saobraćajne, financijske, porezane prilike, a tako i valutama politika i radni uslovi. Danas se Vlada EPZ (Komisija) sastoji iz 1.200 visokokvalificiranih lica. Od 1. siječnja o. g., u cilju poduzimanja mjera unesenih u ugovor, već je ostvareno 10-postotna sniženje međusobnih carina. Tim će se putom ići k daljnjem njihovom smanjivanju. Isto će se tako utvrditi i uvozne carine spram zemalja van Zajednice. Šumoprivreda u EPZ. Spomenuti rimski ugovor u članu 38 govori o poljoprivredi i smatra, da je treba odvojeno tretirati u svakoj zemlji radi razlike tla, posjeda, radnih odnosa i klime. Zajedničko je to, da se agrarna politika vodi tako, da se povisuje produktivnost poljoprivrede i životni standard seljaka i osigurava prehrana stanovništva po umjerenim cijenama. Aparat koji će to usklađi |