DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 60 <-- 60 --> PDF |
njenog osnutka, pa ih vršiti neprekidno do sječe. Cilj tečaja, koji se upravo održava je: da se prikažu radovi, koji treba da se vrše u šumama u cilju povećanja proizvodnosti, odnosno kvalitete stabala, a time i vrijednosti šuma. Manjak drvne mase, koja će biti potrebna našoj industriji, namaći će se plantažnim uzgojem šumskih vrsta. Peti dan tečaja pregledali su učesnici primjernu plohu Kapava c u Požeškoj gori sa zakašnjelim čišćenjem u bukovim sastojinama, gdje je po 1 ha u godini 1954. posječeno 56,5 m3 drvne mase. U godini 1959. ponovno je bio potreban zahvat. U preglednim šumskim predjelima vrši šumarija njegu mladika i zakašnjela čišćenja na velikim površinama. Šesti dan su učesnici tečaja pregledali pokusne plohe Instituta na području Papuka u šumskom predjelu Debeljak i pregledali jelove sastojine na području te šumarije, u kojem postoje uslovi za daljnje proširenje jele. Učesnici tečaja su raz- STRANA LITERATURA EVROPSKA ŠUMOPRIVREDA U SVIJETLU PRIVREDNO-POLITICKE INTEGRACIJE Razvitak evropskog drvarskog tržišta. Šumoprivreda u Evropi počela je tako, da je najprije služila prehrani jer je glavni prihod bila paša, žirenje, pčelarstvo, divljač i njihova krzna. Sume je bilo u mnogim područjima koliko zraka i vode, pa je drvo bilo sporedni proizvod tadašnjih šuma. Pri kraju Srednjeg vijeka pojedini su vladari i trgovačke kuće velikih gradova počeli trgovati drvom. Dok je prije šuma i drvo imala samo lokalno značenje, otada odlazi ono splavarenjem i brodarenjem u daleke krajeve, a time se otvara vanjska trgovina drvom. Drvo se počinje rabiti za merkantilizma u salinama, rudnicima, topionicama gvožđa, staklanama, a kao ogrjev u gradovima koji su naglo rasli, pa konačno za izgradnju goleme trgovačke i ratne flote. (Ogoljenje Krasa za gradnju Venecije i njezine flote). Za holandsku brodogradnju splavarila se Rajnom jelovina iz Svarcvalda i hrastovina sa rajnskih obala. Velika su parobrodarska društva prigrabila pravo splavarenja na određenim rijekama i pravo iskorišća vili živu diskusiju u vezi s proširenjem četinjača na području FNRJ-e uopće. Sedmi dan tečaja obišli su učesnici tečaja područje Bilo gore. Na tom području su pregledane sastojine hrasta, bukve, lipe i graba, u kojima šumarija vrši prorede na velikim površinama. Predavanje o proredama održao je ing. Beltram, a podatke o pokusnoj plohi dao je ing. Hren . Nakon predavanja razvila se živa diskusija o odabiranju stabala u prorednim zahvatima. Naročito se težište postavilo na proširenju lipe, kao vrijedne brzorastuće vrste, koja na području Bilo gore pokazuje jaku biološku vitalnost, a postoji i eko * ** nomsko opravdanje za njeno proširenje. Time je tečaj bio završen. Učesnike tečaja posvuda su pratili područni upravitelji šumarija, odnosno ispostava, koji su davali potrebne podatke i upoznavali učesnike s historijatom sastojina i uzgojnih zahvata u pojedinim predjelima. Ing. Hanzl Dragutin vanja šuma u njihovim gravitacijskim područjima. Presudan utjecaj na šumoprivredu izvršile su dvije prvorazredne agrarno-političke revolucije: uvođenjem stajsko ghranjenj a postepeno se smanjivala šumska paša i povisivala produktivnost šuma. Drugo: prenošenje krumpir a u Evropu i sadnja djeteilne bili su poticajnapuštanja tropoljnog gospodarenja, koje je bilo kočnica u proizvodnji, pa se i dotadašnja apsolutna potreba iskorišćavanja žirenja sukcesivno uklanjala. (Predavač ističe zanimljivost ovih dviju tema i misli da bi ih trebalo temeljito obraditi u šumarskoj literaturi). Pored toga vodeni je saobraćaj zamijenjen željezničkim koji je omogućio kontinentalni promet drvom i eksploataciju šuma daleko od vodenih saobraćajnih arterija. Stanovnišvo se množilo iz godine u godinu i uslijed toga u nekim se zemljama pokazao manjak drva, pa ga je trebalo uvoziti. Tako je oko 1850. g. već postojalo međunarodno drvarsko tržište. Njemačka je u to doba već uvozila drvo. Danas, po K. Mantel-u (1955./57.) u njemačkom importu drva zemlje izvoznice sudjeluju u ovim procentima: Švedska 27,6 — Finska 19,4 — Austrija 19,1 — Kanada i USA 4,7 — SSSR 4,1 — Zemlje |
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 61 <-- 61 --> PDF |
EWG (Evrop. privredne zajednice) 6,5 — Prekomorske zemlje 7,8 — Ostale zemlje 10,8. Iz toga se vidi da su pored Finske, koja nije članica OEEC (Organization for european economic corporation) jedino Švedska i Austrija prave izvoznice drva t. j . da se njihova šumoprivreda ravna načelom potraj nosti. Politika drvarskog tržišta prolazila je razne faze, a glavna joj je značajka bila carinska politika (zaštitne carine za drvo, slobodna trgovina ili znatno sniženje uvoznih tarifa -— već prema prilikama i potrebama odnosne zemlje). Razvitak Evropske privredne zajednice (EWG). Poslije Svjetskog rata II., evropske zemlje, koje su primale američku pomoć po Marshalovom planu- udružile su se u OEEC, kamo spada ovih 17 zemalja: Austrija, Belgija, Danska, Engleska, Francuska, Grčka, Holandija, Irska, Islandija, Luksemburg, Z. Njemačka, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Turska. To je bila prva privredno-politička integracija na evropskom tlu, ali nije imala toliko značenje kao kasnija Montana unija, Euratom i EWG. Vodeći ekonomisti iz zemalja koje su primile Marshall-ov plan, vidjeli su na studijskim putovanjima po USA kakvo značenje ima golemo tržište u razvitku privrede i zaključili, da bi takvo jedinstveno tržište koristilo i Evropi koja nije prevelika da se ne bi mogla integrirati. Važan korak koji je OEEC učinila, bio je, da je osnovana Evropska platna unij a sa zadatkom dauskladi uzajamne obračune između evropskih zemalja i dolarskog područja. Između rudarske industrije Z. Njemačke, Beneluks-zemalja, Francuske i Italije postoje već decenij ama uzajamne veze. Poznato je da je na pr. rurski ugalj i koks prijeko potreban talijanskoj i francuskoj industriji. Međutim, kad se industrija tih zemalja ponovo pridigla i to američkom pomoći, da bi se dalje održal na vlastitim nogama, morala je naći način da izdrži takmičenje i na koja će područja najpovoljnije razmjestiti pojedinu vrst proizvodnje. Zato se ujedinilo tih šest zemalja (na prijedlog tadašnjeg francuskog ministra inostranih poslova Schumanna) u Montan u n iju i time se odrekle da svaka vodi svoju zasebnu rudarsku politiku (kojom ravna vrhovna nadnacionalna uprava). Glavni joj je zadatak da uskladi uslove proizvodnje i prodaje. Nakon toga, tih je 6 zemalja sklopilo u Rimu ugovor kojim se obrazovala Evropska privredna zajednica Europeische Wirtschafts- Gemeinschaft) EPZ, a to je dosasada najveća privredno-političak integracija Evrope. Pogledat ćemo njezine konzekvence. Posljedice i struktura EPZ. Razumije se, da su te zemlje imale svaka svoju odvojenu carinsku politiku, a logička je tendencija, da se dokinu međusobne carine i da konačno to postane jedinstveno privredno područje. Ali taj će razvitak trajati 10—15 godina. Dalja je posljedica ujedinjavanja EPZ uređivanje odnosa u privredi s drugim državama. Spram njih (s obzirom na carinske stavke) EPZ treba da se odnosi kao jedinstvena zemlja, ali i za to treba izvjesno prelazno doba, nakon koga ne samo da će nestati međusobnih carina u EPZ, nego će se utvrditi i jedinstvene carine i spram drugih zemalja. Još ćemo ukratko prikazati strukturu EPZ. Njezini su sastavni dijelovi ovi: Skupština, Savjet i Komisija. Skupsti n a se sastoji iz poslanika parlamenta svih 6 zemalja; Savje t iz njihovih ministara. Komisija ima zadatke vlade (to su dakle ministri EPZ). U njoj je 9 članova, a svaki od njih vodi po jednu Generalnu direkcij u (inostrani poslovi, privreda i financije, unutrašnje tržište, konkurencija, socijalna politika, poljoprivreda, saobraćaj, prekomorske zemlje, uprava). Konačno je cilj, da se u EPZ stvore isti uslovi t. j. koordiniraju i usklad e socijalne, privredne, saobraćajne, financijske, porezane prilike, a tako i valutama politika i radni uslovi. Danas se Vlada EPZ (Komisija) sastoji iz 1.200 visokokvalificiranih lica. Od 1. siječnja o. g., u cilju poduzimanja mjera unesenih u ugovor, već je ostvareno 10-postotna sniženje međusobnih carina. Tim će se putom ići k daljnjem njihovom smanjivanju. Isto će se tako utvrditi i uvozne carine spram zemalja van Zajednice. Šumoprivreda u EPZ. Spomenuti rimski ugovor u članu 38 govori o poljoprivredi i smatra, da je treba odvojeno tretirati u svakoj zemlji radi razlike tla, posjeda, radnih odnosa i klime. Zajedničko je to, da se agrarna politika vodi tako, da se povisuje produktivnost poljoprivrede i životni standard seljaka i osigurava prehrana stanovništva po umjerenim cijenama. Aparat koji će to usklađi |
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 62 <-- 62 --> PDF |
kog drva, ukida pomladno razdoblje, provodi konverzija srednjih u visoke šume, poboljšavaju uslovi izvoza i t. d. Posljedica će biti 10—20 postotno povišenje dosadašnje proizvodnje. Potrošnja drva u budućnosti. Nasuprot toj rastućoj tendenciji proizvodnje, postoji istovremeno padajuća tendencija potrošnje drva. Autor zna da je ovo njegovo shvaćanje u protuslovlju sa nazorima šumoprivrednih stručnjaka, ali radi objektivnotsi upozoruje na to razmimoilaženje. Nema sumnje da se danas troši mnogo manje drveta u izgradnju stana, nego prije 20 godina. Isto je i sa pokućstvom, vozilima, brodovima i t. d. Što se nekad pravilo iz drva, danas se fabricira iz čelika i sintetičnih materija. Ma da je potrošnja tehničkog drva ostala na istoj razni kao i prije, autor to svodi na poratnu potrebu obnov e u svim zemljama koje su direktno ili indirektno bile pogođene ratom. Ali to će jednog dana prestati, pa će se pojaviti brige i neprilike u plasmanu drva. Tada će morati naučenjaci istraživač i da se pobrinu o rješenju tog pitanja, a to je: pronalaženje novih područja upotrebe drva i popravljanje starih metoda. Danas se na pr. sve manje uzima drvo za potpornje u rudnicima. Osim toga pitanje je da li će višak drva koji ostane nakon podmirenja potreba u obnovi (građa i pokućstvo) moći da se sav iskoristi kao celulozno drvo, jer bi u tu svrhu trebala da se uvelike povisi potrošnja papira. Istina, to se može pouzdano očekivati u budućnosti u danas još nerazvijenim zemljama, ail valja imati u vidu i to, da drvo nije jedina sirovina za proizvodnju celuloze i da se baš u tom pravcu (zamjena drva u fabrikaciji celuloze) čine veliki napori. Smatralo se također da će se u tvornicama papira za pakovanje živežnih namirnica utrošiti mnogo celuloznog drva, jer se zaista sve više ukazuje potreba papirnih kutija, ali taj se papir već danas pravi iz uglja, petroleja, vapna i drugih sirovina, a ne iz drva. Ogrjevno se drvo danas uvelike zamjenjuje ugljenom, uljem, plinom i električnim grijanjem, a velike nam brige zadaje čelik, cement, staklo i sintetične materije, osvajajući područja u kojima se rabilo drvo. Iz godine u godinu doživljujemo nova iznenađenja. Istina da tu ne smijemo zanemariti činjenicu porasta stanovništva na ezmlji ,ali ni to, da je taj golemi porast 20.000 km daleko od nas i da neznatno utječe na drvarsku politiku Evrope. Privredna strana uzgojnog problema. Troškovi uloženi u šumoprivredu toliko su veliki, da čisti prihod ne samo da pada na ništicu, nego još niže. Dakle, kritična točka ne samo da nam visi kao Damoklov mač nad glavom, nego je ona na mnogim mjestima već postal gorka zbilja. Zato treba nastojati, kako bi se troškovi u proizvodnji drva na svim linijama smanjili (mehanizacija, smanjenje namješte/iika i tako dalje). Potreba naučnog istraživanja. Iz svega rečenog vidi se, da smo na području naučnog istraživannja prilično zakasnili i da taj nemar moramo prebroditi, jer je to zadatak čitave evropske drvarske industrije i šumoprivrede. Za ilustraciju te nebrige u Z. Njemačkoj na pr. trebalo bi žrtvovati samo 3 pfeniga po kubiku izrađenog drva, a to.nije ni jedan promil od prodajne cijene gotove robe. Ipak, veli autor, i taj se iznos teškom mukom ubire. U drugim industrijama, kao na pr. u betonskoj, čeličnoj i sintetičnih materija, koje nadiru u drvarsko područje, prinos i do 10"/o za naučna istraživanja posve je normalan, a to je stotinu puta više nego se troši u drvarskoj i šumoprivredi. Ne uspijemo li ubrzo spriječiti taj prodor čelika, cementa, stakla i t. d., bit će prekasno jedikovati, kad šumoprivreda padne na stepen čuvara šuma tek radi njihove ljepote, lova, zdravlja ili zaštite terena. Valja misliti i na to, da šuma nje fabrika, koja se može preorijentirati, jer šuma proizvodi samo drvo i ništa drugo. Uza sve to nwramo naglasiti, da ipak nismo pesimisti. Drvo će naći svoju primjenu, ono ne će istrunuti u šumi, ali pored toga moramo sve snage uložiti u naučno i straživaj e drva i njegovu primjenu. {Prema: Allg. Forstztg., juni 1959. po predavnju H. R u p f-a u Grazu). Đ. Knežević Zycha H., Röhrig E. Rettebach B. Knigge W.: DIE PAPPEL.-ANBAU-PFLEGE- VERWERTUNG. Ein Leitfaden für die Praxis. (Topolo. Uzgoj — Njega — Upotreba. Priručnik za praksu. Str. 121, 57 slika, 14 DM. Verlag P. Parey, Berlin-Hamburg, 1959.). Uzgoj topola dobiva i kod nas sve veće značenje, tim više, jer se može uzgajati i u plantažama, kombinirano s ratarstvom. Međutim, u praksi se često u uzgoju topola dozive razočaranja, uvjetovana izbo |