DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 60     <-- 60 -->        PDF

njenog osnutka, pa ih vršiti neprekidno
do sječe. Cilj tečaja, koji se upravo održava
je: da se prikažu radovi, koji treba
da se vrše u šumama u cilju povećanja
proizvodnosti, odnosno kvalitete stabala,
a time i vrijednosti šuma. Manjak drvne
mase, koja će biti potrebna našoj industriji,
namaći će se plantažnim uzgojem
šumskih vrsta.


Peti dan tečaja pregledali su učesnici
primjernu plohu Kapava c u Požeškoj
gori sa zakašnjelim čišćenjem u bukovim
sastojinama, gdje je po 1 ha u godini 1954.
posječeno 56,5 m3 drvne mase. U godini
1959. ponovno je bio potreban zahvat. U
preglednim šumskim predjelima vrši šumarija
njegu mladika i zakašnjela čišćenja
na velikim površinama.


Šesti dan su učesnici tečaja pregledali
pokusne plohe Instituta na području Papuka
u šumskom predjelu Debeljak
i pregledali jelove sastojine na području te
šumarije, u kojem postoje uslovi za daljnje
proširenje jele. Učesnici tečaja su raz-


STRANA LITERATURA


EVROPSKA ŠUMOPRIVREDA U SVIJETLU
PRIVREDNO-POLITICKE
INTEGRACIJE


Razvitak evropskog drvarskog tržišta.


Šumoprivreda u Evropi počela je tako, da
je najprije služila prehrani jer je glavni
prihod bila paša, žirenje, pčelarstvo,
divljač i njihova krzna. Sume je bilo u
mnogim područjima koliko zraka i vode,
pa je drvo bilo sporedni proizvod tadašnjih
šuma.


Pri kraju Srednjeg vijeka pojedini su
vladari i trgovačke kuće velikih gradova
počeli trgovati drvom. Dok je prije šuma
i drvo imala samo lokalno značenje, otada
odlazi ono splavarenjem i brodarenjem
u daleke krajeve, a time se otvara vanjska
trgovina drvom. Drvo se počinje rabiti za
merkantilizma u salinama, rudnicima,
topionicama gvožđa, staklanama, a
kao ogrjev u gradovima koji su naglo rasli,
pa konačno za izgradnju goleme trgovačke
i ratne flote. (Ogoljenje Krasa za
gradnju Venecije i njezine flote). Za holandsku
brodogradnju splavarila se Rajnom
jelovina iz Svarcvalda i hrastovina
sa rajnskih obala. Velika su parobrodarska
društva prigrabila pravo splavarenja
na određenim rijekama i pravo iskorišća


vili živu diskusiju u vezi s proširenjem
četinjača na području FNRJ-e uopće.


Sedmi dan tečaja obišli su učesnici tečaja
područje Bilo gore. Na tom području
su pregledane sastojine hrasta, bukve, lipe
i graba, u kojima šumarija vrši prorede na
velikim površinama. Predavanje o proredama
održao je ing. Beltram, a podatke
o pokusnoj plohi dao je ing. Hren .
Nakon predavanja razvila se živa diskusija
o odabiranju stabala u prorednim zahvatima.
Naročito se težište postavilo na
proširenju lipe, kao vrijedne brzorastuće
vrste, koja na području Bilo gore pokazuje
jaku biološku vitalnost, a postoji i eko


*
** nomsko opravdanje za njeno proširenje.
Time je tečaj bio završen. Učesnike tečaja
posvuda su pratili područni upravitelji
šumarija, odnosno ispostava, koji su
davali potrebne podatke i upoznavali učesnike
s historijatom sastojina i uzgojnih
zahvata u pojedinim predjelima.


Ing. Hanzl Dragutin


vanja šuma u njihovim gravitacijskim područjima.


Presudan utjecaj na šumoprivredu izvršile
su dvije prvorazredne agrarno-političke
revolucije: uvođenjem stajsko ghranjenj a postepeno se smanjivala
šumska paša i povisivala produktivnost
šuma. Drugo: prenošenje krumpir a u
Evropu i sadnja djeteilne bili su poticajnapuštanja tropoljnog gospodarenja, koje
je bilo kočnica u proizvodnji, pa se i dotadašnja
apsolutna potreba iskorišćavanja
žirenja sukcesivno uklanjala. (Predavač
ističe zanimljivost ovih dviju tema i misli
da bi ih trebalo temeljito obraditi u šumarskoj
literaturi).


Pored toga vodeni je saobraćaj zamijenjen
željezničkim koji je omogućio kontinentalni
promet drvom i eksploataciju
šuma daleko od vodenih saobraćajnih arterija.


Stanovnišvo se množilo iz godine u godinu
i uslijed toga u nekim se zemljama
pokazao manjak drva, pa ga je trebalo
uvoziti. Tako je oko 1850. g. već postojalo
međunarodno drvarsko tržište.
Njemačka je u to doba već uvozila
drvo.


Danas, po K. Mantel-u (1955./57.) u
njemačkom importu drva zemlje izvoznice
sudjeluju u ovim procentima: Švedska
27,6 — Finska 19,4 — Austrija 19,1 — Kanada
i USA 4,7 — SSSR 4,1 — Zemlje




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 61     <-- 61 -->        PDF

EWG (Evrop. privredne zajednice) 6,5 —
Prekomorske zemlje 7,8 — Ostale zemlje
10,8.


Iz toga se vidi da su pored Finske, koja
nije članica OEEC (Organization for
european economic corporation) jedino
Švedska i Austrija prave izvoznice drva


t. j . da se njihova šumoprivreda ravna načelom
potraj nosti.
Politika drvarskog tržišta prolazila je
razne faze, a glavna joj je značajka bila
carinska politika (zaštitne carine
za drvo, slobodna trgovina ili znatno sniženje
uvoznih tarifa -— već prema prilikama
i potrebama odnosne zemlje).


Razvitak Evropske privredne zajednice
(EWG). Poslije Svjetskog rata II., evropske
zemlje, koje su primale američku pomoć
po Marshalovom planu- udružile su
se u OEEC, kamo spada ovih 17 zemalja:
Austrija, Belgija, Danska, Engleska, Francuska,
Grčka, Holandija, Irska, Islandija,
Luksemburg, Z. Njemačka, Norveška, Portugal,
Švedska, Švicarska i Turska. To je
bila prva privredno-politička integracija
na evropskom tlu, ali nije imala toliko
značenje kao kasnija Montana unija, Euratom
i EWG.


Vodeći ekonomisti iz zemalja koje su
primile Marshall-ov plan, vidjeli su na
studijskim putovanjima po USA kakvo
značenje ima golemo tržište u razvitku
privrede i zaključili, da bi takvo jedinstveno
tržište koristilo i Evropi koja nije
prevelika da se ne bi mogla integrirati.


Važan korak koji je OEEC učinila, bio
je, da je osnovana Evropska platna
unij a sa zadatkom dauskladi uzajamne
obračune između evropskih zemalja i dolarskog
područja.


Između rudarske industrije Z. Njemačke,
Beneluks-zemalja, Francuske i Italije
postoje već decenij ama uzajamne veze.
Poznato je da je na pr. rurski ugalj i koks
prijeko potreban talijanskoj i francuskoj
industriji. Međutim, kad se industrija tih
zemalja ponovo pridigla i to američkom
pomoći, da bi se dalje održal na vlastitim
nogama, morala je naći način da izdrži
takmičenje i na koja će područja najpovoljnije
razmjestiti pojedinu vrst proizvodnje.
Zato se ujedinilo tih šest zemalja
(na prijedlog tadašnjeg francuskog ministra
inostranih poslova Schumanna) u
Montan u n iju i time se odrekle da
svaka vodi svoju zasebnu rudarsku politiku
(kojom ravna vrhovna nadnacionalna
uprava). Glavni joj je zadatak da uskladi
uslove proizvodnje i prodaje. Nakon toga,


tih je 6 zemalja sklopilo u Rimu ugovor
kojim se obrazovala Evropska privredna
zajednica Europeische Wirtschafts-
Gemeinschaft) EPZ, a to je dosasada
najveća privredno-političak integracija
Evrope. Pogledat ćemo njezine konzekvence.


Posljedice i struktura EPZ. Razumije
se, da su te zemlje imale svaka svoju odvojenu
carinsku politiku, a logička je tendencija,
da se dokinu međusobne carine
i da konačno to postane jedinstveno privredno
područje. Ali taj će razvitak trajati
10—15 godina.


Dalja je posljedica ujedinjavanja EPZ
uređivanje odnosa u privredi s drugim
državama. Spram njih (s obzirom na carinske
stavke) EPZ treba da se odnosi kao
jedinstvena zemlja, ali i za to treba izvjesno
prelazno doba, nakon koga ne samo da
će nestati međusobnih carina u EPZ, nego
će se utvrditi i jedinstvene carine
i spram drugih zemalja.


Još ćemo ukratko prikazati strukturu
EPZ. Njezini su sastavni dijelovi ovi:
Skupština, Savjet i Komisija. Skupsti n
a se sastoji iz poslanika parlamenta svih
6 zemalja; Savje t iz njihovih ministara.
Komisija ima zadatke vlade (to su dakle
ministri EPZ). U njoj je 9 članova, a
svaki od njih vodi po jednu Generalnu
direkcij u (inostrani poslovi, privreda
i financije, unutrašnje tržište, konkurencija,
socijalna politika, poljoprivreda,
saobraćaj, prekomorske zemlje, uprava).


Konačno je cilj, da se u EPZ stvore
isti uslovi t. j. koordiniraju i usklad
e socijalne, privredne, saobraćajne,
financijske, porezane prilike, a tako i valutama
politika i radni uslovi. Danas se
Vlada EPZ (Komisija) sastoji iz 1.200 visokokvalificiranih
lica. Od 1. siječnja o. g.,
u cilju poduzimanja mjera unesenih u
ugovor, već je ostvareno 10-postotna sniženje
međusobnih carina. Tim će se putom
ići k daljnjem njihovom smanjivanju. Isto
će se tako utvrditi i uvozne carine spram
zemalja van Zajednice.


Šumoprivreda u EPZ. Spomenuti rimski
ugovor u članu 38 govori o poljoprivredi
i smatra, da je treba odvojeno
tretirati u svakoj zemlji radi razlike
tla, posjeda, radnih odnosa i klime. Zajedničko
je to, da se agrarna politika vodi
tako, da se povisuje produktivnost poljoprivrede
i životni standard seljaka i osigurava
prehrana stanovništva po umjerenim
cijenama. Aparat koji će to usklađi




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 62     <-- 62 -->        PDF

kog drva, ukida pomladno razdoblje, provodi
konverzija srednjih u visoke šume,
poboljšavaju uslovi izvoza i t. d. Posljedica
će biti 10—20 postotno povišenje dosadašnje
proizvodnje.


Potrošnja drva u budućnosti. Nasuprot
toj rastućoj tendenciji proizvodnje, postoji
istovremeno padajuća tendencija potrošnje
drva. Autor zna da je ovo njegovo
shvaćanje u protuslovlju sa nazorima šumoprivrednih
stručnjaka, ali radi objektivnotsi
upozoruje na to razmimoilaženje.


Nema sumnje da se danas troši mnogo
manje drveta u izgradnju stana, nego prije
20 godina. Isto je i sa pokućstvom, vozilima,
brodovima i t. d. Što se nekad pravilo
iz drva, danas se fabricira iz čelika
i sintetičnih materija. Ma da je potrošnja
tehničkog drva ostala na istoj razni kao
i prije, autor to svodi na poratnu potrebu
obnov e u svim zemljama koje su direktno
ili indirektno bile pogođene ratom.
Ali to će jednog dana prestati, pa će se
pojaviti brige i neprilike u plasmanu drva.
Tada će morati naučenjaci istraživač
i da se pobrinu o rješenju tog pitanja,
a to je: pronalaženje novih područja
upotrebe drva i popravljanje starih
metoda. Danas se na pr. sve manje uzima
drvo za potpornje u rudnicima. Osim toga
pitanje je da li će višak drva koji ostane
nakon podmirenja potreba u obnovi (građa
i pokućstvo) moći da se sav iskoristi
kao celulozno drvo, jer bi u tu svrhu trebala
da se uvelike povisi potrošnja papira.
Istina, to se može pouzdano očekivati u
budućnosti u danas još nerazvijenim zemljama,
ail valja imati u vidu i to, da
drvo nije jedina sirovina za proizvodnju
celuloze i da se baš u tom pravcu (zamjena
drva u fabrikaciji celuloze) čine veliki
napori.


Smatralo se također da će se u tvornicama
papira za pakovanje živežnih namirnica
utrošiti mnogo celuloznog drva,
jer se zaista sve više ukazuje potreba papirnih
kutija, ali taj se papir već danas
pravi iz uglja, petroleja, vapna i drugih
sirovina, a ne iz drva.


Ogrjevno se drvo danas uvelike zamjenjuje
ugljenom, uljem, plinom i električnim
grijanjem, a velike nam brige zadaje
čelik, cement, staklo i sintetične materije,
osvajajući područja u kojima se rabilo drvo.
Iz godine u godinu doživljujemo nova
iznenađenja. Istina da tu ne smijemo zanemariti
činjenicu porasta stanovništva na
ezmlji ,ali ni to, da je taj golemi porast


20.000 km daleko od nas i da neznatno
utječe na drvarsku politiku Evrope.
Privredna strana uzgojnog problema.
Troškovi uloženi u šumoprivredu toliko su
veliki, da čisti prihod ne samo da pada na
ništicu, nego još niže. Dakle, kritična točka
ne samo da nam visi kao Damoklov
mač nad glavom, nego je ona na mnogim
mjestima već postal gorka zbilja. Zato treba
nastojati, kako bi se troškovi u proizvodnji
drva na svim linijama smanjili
(mehanizacija, smanjenje namješte/iika
i tako dalje).


Potreba naučnog istraživanja. Iz svega
rečenog vidi se, da smo na području naučnog
istraživannja prilično zakasnili i da
taj nemar moramo prebroditi, jer je to zadatak
čitave evropske drvarske industrije
i šumoprivrede. Za ilustraciju te nebrige
u Z. Njemačkoj na pr. trebalo bi žrtvovati
samo 3 pfeniga po kubiku izrađenog drva,
a to.nije ni jedan promil od prodajne
cijene gotove robe. Ipak, veli autor, i
taj se iznos teškom mukom ubire. U drugim
industrijama, kao na pr. u betonskoj,
čeličnoj i sintetičnih materija, koje nadiru
u drvarsko područje, prinos i do 10"/o
za naučna istraživanja posve je normalan,
a to je stotinu puta više nego se
troši u drvarskoj i šumoprivredi. Ne uspijemo
li ubrzo spriječiti taj prodor čelika,
cementa, stakla i t. d., bit će prekasno jedikovati,
kad šumoprivreda padne na stepen
čuvara šuma tek radi njihove ljepote,
lova, zdravlja ili zaštite terena. Valja misliti
i na to, da šuma nje fabrika, koja se
može preorijentirati, jer šuma proizvodi
samo drvo i ništa drugo. Uza sve to nwramo
naglasiti, da ipak nismo pesimisti.
Drvo će naći svoju primjenu, ono ne će
istrunuti u šumi, ali pored toga moramo
sve snage uložiti u naučno i straživaj
e drva i njegovu primjenu.


{Prema: Allg. Forstztg., juni 1959. po
predavnju H. R u p f-a u Grazu).


Đ. Knežević


Zycha H., Röhrig E. Rettebach B.
Knigge W.: DIE PAPPEL.-ANBAU-PFLEGE-
VERWERTUNG. Ein Leitfaden für die
Praxis.


(Topolo. Uzgoj — Njega — Upotreba.
Priručnik za praksu. Str. 121, 57 slika, 14
DM. Verlag P. Parey, Berlin-Hamburg,
1959.).


Uzgoj topola dobiva i kod nas sve veće
značenje, tim više, jer se može uzgajati i
u plantažama, kombinirano s ratarstvom.
Međutim, u praksi se često u uzgoju topola
dozive razočaranja, uvjetovana izbo