DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 47 <-- 47 --> PDF |
RADNI DIO PLENUMA Plenum je nastavio rad poslije podne. Dr. Zvonko Potočić održao je referat: Perspektivni razvoj šumarstva i drvne industrije NR Hrvatske. Poslije referata razvila se diskusija u kojoj su sudjelovali mnogi članovi Plenuma i gosti. Ing. D r a g i š i ć govorio je o pažnji koju treba pored uzgoja- brzorastućih vrsta posvetiti povećanju »klasičnog fonda« t. j . postojećim šumama. Malo je riječi o njezi postojećih šuma i »prelaznim« sastojinama o kojima nemamo dovoljno iskustva. Važno je pitanje materijalnih sredstava za ove radove te stručnog kadra kojemu treba pružiti pomoć. Ing. Šulentić je u svojoj diskusiji rekao da je stvar plantažiranja jasna i da šumarije planiraju radove uzgoja plantažnih šuma. Realizaciju ovih planova otežava neizvjesnost organizacije šumarstva. Treba raditi na šemi strukture gospodarstva. Đur o Savić : Industrija traži povećanje šumskog fonda. Klasičnim metodama moguće je tek djelomično to postići. Treba utvrditi površine za uzgoj topolovih plantaža i onda pristupiti uzgoju u onoliko j mjeri koliko dopuštaju ekonomske mogućnosti. Instituti trebaju dati smjernice kako te površine utvrditi, ali Institutu treba osigurati materijalna sredstva. Ing. V. Lacković: Mogućnosti postojećih šuma su preskromno ocjenjene. Taksacija danas ne zadovoljava. Gospodarske osnove skučavaju inicijativu. Perspektivni plan se osniva na bazi potreba. Plan neće ići planiranim tempom ako se ne izvrše potrebne pripreme. Treba odmah riješiti pitanje sadnog materijala i sjemenske službe. Drvna industrija je planom obuhvatila potrebne količine ali tu ima još praznina. Investicioni programi trebaju biti detaljno razrađeni. Sredstva nisu problem. Što se tiče plantažnog uzgoja na području Bjelovara uspjesi neće biti kao drugdje jer tlo ne odgovara. Ing. Zukina: U Varaždinu je određena površina od 1440 ha za plantažiranje. Površine koje nisu apsolutno šumsko tlo su izdvojene. U 1960. g. plan predviđa 500 ha za uzgoj plantaža topole. Kod uzgoja se rukovodimo ekonomskom računicom. Površine se iskorišćavaju u poljoprivredne svrhe, pa se tim prihodima u 3 godine pokriju troškovi pošumljavanja. Topole uzgajamo, jer nam je potrebno drvo za pilansku građu, šperploče, furnir i dr. Međutim sumnjamo da bi se te sastojine mogle sjeći u 10 godina. Smatramo da bi ophodnja trebala biti bar 20 godina. Sa četinjačama nemamo iskustva. Treba izvršiti reviziju gospodarskih osnova. Ali bi prije bilo dobro da se uređivači upoznaju sa novim načinom gospodarenja šumama, da bi mogli srediti uređajnu službu. Ing. T. Lucarić: Na našem području imamo od ukupne šum. površine 20%> za plantaže. Ali sa površinama nije sve jasno, pa bi u tom pogledu trebalo pružiti pomoć (Institut, Sekretarijat ili služba uređivanju šuma). Pripremni radovi su u toku ali nema dovoljno sredstava za te radove. Treba iskrčiti 700 ha godišnje ali čime? Treba nabaviti mehanizaciju, a zatim riješiti pitanje kadra. Ne može biti jedan stručnjak na 10.000 ha. U novoj šemi treba predvidjeti i nova mjesta (agronoma, veterinara). Treba također voditi računa o stimulansu koji se postiže time što se lokacija drvne industrije treba odrediti tamo gdje se stvara sirovina. Ing. Franjo Knebl: Dosadanja organizacija šumarstva kod nas nije bila zadovoljavajuća. Stoga je i donesena Uredba koja je privremena ali dopušta da se odmah može početi s radom. Uredba je primljena. Gospodarstva će se osnivati na teritoriji Kotara, osnivači će biti Kotarevi. Uredba je elastična zbog eksploatacije. Pogrešno je postavljati pitanje: klasično šumarstvo ili plantažiranje. Sastojine koje ništa ne obećavaju treba pretvarati u plantaže. Ali kod toga postoji iskustvo: intenzivna kultura zahtjeva intenzivnu obradu. Treba priznati da se na šumarstvo počelo kasno misliti. Stalne radne snage nema i to je pitanje važnije od pitanja novca. Uslovi šumskih radnika su veoma teški. Kad stvorimo stalne radnike, koji bi radili neko vrijeme na eksploataciji, zatim na uzgoju, zaštiti, izgradnji cesta, i t. d. kad se uspostavi radničko samoupravljanje, otpasti će služba čuvanja šuma, jer će svaki radnik biti čuvar. Što se tiče eksploatacije nije bitno tko će je vršiti. Besmislica je da je eksploatacija rentabilna. Za komunikacije u šumarstvu drug Knebl je istakao da je to naš veliki zadatak u budućem periodu. Komunikacije treba izgrađivati u vlastitoj režiji. Ne može se opravdati činjenica da 800.000 m3 drva ostaje u šumi jer se »izvoz« ne isplati. Ing. Knebl je naglasio da nema šumarstva bez drvne industrije. Razvoj ovih dviju grana je međusobno ovisan, pa je potrebno uskladiti njihove planove. Što se tiče uzgojnih radova tu je ispravno ono što je rekao ing. Dragišić. 60% naših sastojina traži uzgojne radove. 453 |