DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Pero Vujanić, Ante Radovčić, i ostali nespomenuti, osim njih, nosioca »Spomenice 1941.-«. Kasnije su u redovima NOV ili na organiziranju narodne vlasti i šumske privrede bili i mnogi naši članovi. Bio bi predug niz imena koje bi valjalo nabrojiti, te ih stoga ne ćemo poimenično nabrajati. Velik broj učesnika naše revolucije odlikovan je raznim odlikovanjima a trojica su primila i najviše odlikovanje — orden »Narodnog heroja«. To su drugovi Franj o Knebl , — današnji sekretar za šumarstvo, zatim dva studenta šumarstva i to Čed o Grbi ć — danas član Izvršnog viječa Sabora NRH, te R a d e J a n j a n i n, koji je poginuo kao komesar divizije u V. ofanzivi. Na poziv ZAVNOH-a održana je 16. XII. 1943. u Otočcu konferencija tehničke inteligencije sa slobodnog teritorija, kojoj su prisustvovali i 15 šumarskih inženjera i tehničara. Na toj konferenciji izrađena su i prva uputstva kako urediti šumarsku službu na oslobođenom teritoriju. Mnogi od naših članova ostavili su svoje živote na bojnim poljima širom čitave naše zemlje, te nisu imali sreću da vide plodove svoje borbe, da vide slobodnu svoju domovinu u kojoj su pobjedile ideje Marksa i Engelsa. Uspjesi naše armije i sve jače proširivanje oslobođene teritorije izazivalo je sve veći bijes okupatora i njihovih trabanata. To je dovodilo do sve većeg terora, kome su padali žrtvom mnogobrojni sinovi naše zemlje koji se nisu mirili sa ropskim položajem. Jasenovac, Glina, Jadovno, Danica i drugi njemačko- ustaški logori bili su mjesta gdje su uz ostale i naši članovi uz najveće patnje čekali smrt od metka, kamena, malja, gladi ili bolesti. Svima njima, znanim i neznanim koji su dali svoje živote za oslobođenje odajemo danas priznanje i sjećamo ih se poštovanjem i željom da nam budu uvijek svetao primjer kako treba žrtvovati sve za bolji život radnog naroda. U samom Društvu tik pred rat dolazi do krupnijih promjena. Zahvaljujući podršci vlasti tadanje banovine Hrvatske u upravu Društva dolaze profašistički elementi, koji odmah mijenjaju naziv Jugoslavensko šumarsko udruženje u Hrvatsko šumarsko društvo, koji naziv nosi Društvo i u periodu okupacije. Premda su vlasti nastojale i vršile pritisak na šumare, kako bi aktivirale rad Društva, mnogi dotadanji članovi ne obnavljaju svoje članstvo želeći i na taj način pokazati svoje neslaganje sa takovom politikom uprave. U toku rata zamrla je gotovo svaka djelatnost Društva čime su članovi ponovo pokazali svoju svijest, ne želeći da surađuju sa okupatorom i domaćim izdajicama. Pobjedonosni završetak rata stavio je pred Partiju i zemlju niz novih krup nih zadataka i čitava je zemlja bila razorena i uništena, te je trebalo prvo za liječiti rane zadane ratom, podići spaljene domove, popraviti srušene saobra ćajnice, obnoviti uništenu industriju.. Krupan zadatak pao je na šumarstvo koje se u cjelini odazvalo. Stotine hiljada kubika građe bilo je predano za obnovu kuća, stotine hiljada komada pragova bilo je izrađeno: predano za ugradnju u željezničke pruge, kako bi se u rekordnom vremenu obnovio saobraćaj. Društvo i njegovi članovi časno su izvršili ovaj svoj zadatak. Premda su bile posječene ogromne količine drvne mase ipak nije dolazilo nigdje do devastacije i pustošenja šuma. Saradnja sa ´jganima narodne vlasti bila je ostvarena u punom opsegu. Nije bilo gotovo ni jednog pitanja iz oblasti šumarstva a da Društvo nije imalo prilike da Kaže svoju riječ. |