DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ova jedncdušnost čitave stručne javnosti došla je i do izražaja kada je poduzeta akcija sa strane vlade da se ukine Šumarski fakultet u Zagrebu, premda je to najstariji fakultet na Balkanu. Videći jedinstven stav udruženja vlast je morala popustiti i tako nije došlo do ostvarivanja ove odluke. Ostale akcije Drušva, imale su isto takav ili sličan karakter. Nakon V. zemaljske konferencije KPJ, kada je na čelo Partije došao drug Tito, došlo je do još jačeg upliva Partije u mnogim društvima i organizacijama. U našem društvu u tom periodu ne dolazi do nekih krupnih promjena, no djelatnost Komunista-članova KPJ i SKOJ-a osjeća se u znatnoj mjeri, zahvaljujući tome štc se veći broj komunista nalazi u Društvu. Ovdje su vodili diskusije ne samo o stručnim problemima, nego su istovremeno vršili propagandu marksizma. Mora se istaci da je već od najranijih dana Partije bilo šumara, koji su bili njeni članovi kao što je na pr. Rafae l M o 11, koji je član od 1926. god. ili pak simpatizeri poput Petra Zianija i Zivke Vujića. Šumarsko društvo, odnosno točnije Jugoslavensko šumarsko udruženje okupljalo je u svoje redove ne samo diplomirane šumarske inženjere, nego također i studente šumarstva. Njihov je broj stalno rastao i sve je veći broj bio onih koji su bili povezani s Partijom bilo kao njeni članovi, bilo kao članovi SKOJ-a ili pak kao simpatizeri. U periodu poslije 1930. god. nosioci revolucionarnih akcija bili su u najvećoj mjeri baš studenti-članovi Društva. Borba na Fakultetu postaje odraz borbe na Sveučilištu, postaje borba između raznih profašističkih grupacija i naprednih studenata. U to vrijeme ističu se svojim revolucionarnim radom Đuro Margetić, Nikola Brkljači ć, II ij a Dorči´ć (svi ubijeni 1941. god.), Ante Sedmak (ubijen 1945. god.) te Jure Kosovi ć, Pavle Fukare k, Đuro Zmijanac i ostali. Kasnijih godina na Fakultetu i u Društvu djeluju sve jače revolucionarne snage. Borbe sa profašističkim elementima postaju sve žešće. U to vrijeme ističu se svojim radom na proširivanju marksizma te organiziranju i prikupljanju crvene pomoći drugovi Marković Bogdan, Juzbašić Matija, Balzar Franjo, Cop Bogumil, Jurić Pavle, Radetić Ivan, Jakić Velimir, Androić Milan, Tonković Dragan i ostali. Tik pred početak rata utjecaj Partije na studente bio je tolik da su upravu Kluba preuzeli napredni studenti nakon što su je niz godina držali frankovci ili HSS. U to vrijeme djeluju među brojnim naprednim studentima Čed o Grbić, Štipa Domankušić, Rade Janjanin, Pero Morača i velik niz ostalih. Kao što se vidi iz prednjeg izlaganja utjecaj Partije počeo je iz godine u godinu i u posljednjim predratnim godinama bio je već velik broj šumara i studenata, koji su aktivno radili kao članovi Partije i SKOJ-a. Valja naglasiti da se ova djelatnost nije odvijala samo na Fakultetu i Društvu, nego su se studenti povezivali i sa radničkim pokretom. Tako su studenti šumarstva bili povezani s radnicima ZET-a s kojima su zajednički vodili štrajkove i izlazili u nekoliko navrata u demonstracije. Ovakovim radom i prekaljivanjem dočekali su i kapitulaciju buržoaske kraljevske vlade i sramnu podjelu zemlje među okupatorima. Poziv Partije na ustanak prihvatio je i niz naših članova od kojih su mnogi već od prvih dana uzeli puške u ruke, te bili i organizatori ustanka u pojedinim krajevima. Da spomenemo samo neke kao što su na primjer Franj o Knebl, Ivan Radetić, Branko Matić, Pero Miočinović, |