DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 42 <-- 42 --> PDF |
SVEČANI PLENUM ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE povodom proslave četrdesetgodišnjice KPJ i SKOJ-a Referat koji je na svečanom Plenumu Šumarskog Društva Hrvatske održao tajnik ing. Oto Zunko. Radnička klasa naše zemlje na čelu sa najnaprednijim svojim predstavnicima osnovala je prije 40 god. svoju borbenu organizaciju Komunističku partiju Jugoslavije. Usprkos nečuvenih proganjanja, terora, zatvaranja i ubistava, Partija je iz dana u dan dobivala nove pristalice, nove članove i simpatizere. To je bila posljedica konzekventnog i beskompromisnog stava članova Partije koji su svim prilikama branili prava radničke klase i pružali otpor buržoaziji u njenom ekonomskom porobljavanju ne samo radničke klase, nego i svih slojeva naroda .Takovom borbom Partija je sticala sve veći ugled i povjerenje podjarmljenih i eksploatiranih slojeva naroda. To povjerenje u Partiju i njeno rukovodstvo došlo je naročito do izražaja okupacijom naše zemlje, kada su uz tuđince zagospodarili i njihove sluge, te zajedno počinili nebrojene zločine. Poziv Partije na ustanak odjeknuo je širom zemlje i svi pošteni rodoljubi odazvali su se tom pokliču i započeli borbu za oslobođenje zemlje i istjerivanje okupatora i njegovih slugu. U tim prijeratnim zbivanjima, zbivanjima koja su čeličila članove Partije za konačni obračun sa kapitalizmom nisu ostajali po strani ni članovi našeg društva — šumarski inženjeri. Naše Društvo, jedno od najstarijih stručnih udruženja u tom dijelu Europe, u uslovima rastućeg kapitalizma nije ostalo pasivni promatrač, već je dizalo svoj glas protiv pljačkaške politike koja se vodila u ovoj grani privrede. Mnogobrojne afere, korupcija i slično došle su na vidjelo zahvaljujući činjenici što su naši članovi tome pripomogli. Bezobzirne pljačkaške sječe vođene u kolonijalnom stilu, često su se pokušale pokriti plaštem stručnosti. Akcije Društva nastojale su spriječiti ovo upropaštavanje nacionalnog bogatstva, u čemu su i često uspjevale. Vidnu ulogu u tim akcijama imalo je i naše glasilo »Šumarski list« koje neprestano izlazi od 1876., dakle punih 84 godine. Poznati su članci »Kuda brodimo« i »Brod tone« u kojima se prikazuje stanje šuma i prikazuju momenti koji su do toga doveli. Protiv ovakove politike naši članovi smjelo su dizali svoj glas, premda su bili svjesni svih posljedica koje iz toga proizlaze. Nije bio rijedak slučaj da su pojedini šumari, zbog svoga stava, bili i po nekoliko puta premještavani u toku jedne godine, što ipak nije smanjivalo elan i želju za očuvanje šuma. Stara je Jugoslavija već od samog svog osnutka bila razdirana šovinističkim težnjama, u čemu su se naročito isticale mlade buržoazije Srbije i Hrvatske. Usprkos tome već u 1921 god. dolazi do fuzije postojećih šumarskih društava i stvara se jedinstveno »Jugoslavensko šumarsko udruženje«. Ovo udruženje okupilo je oko sebe šumarske stručnjake svih naroda Jugoslavije, te se u njemu nisu pojavljivali šovinistički ispadi. To je bio put kojim su pošli naši članovi, put bratstva i jedinstva naših naroda. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Ova jedncdušnost čitave stručne javnosti došla je i do izražaja kada je poduzeta akcija sa strane vlade da se ukine Šumarski fakultet u Zagrebu, premda je to najstariji fakultet na Balkanu. Videći jedinstven stav udruženja vlast je morala popustiti i tako nije došlo do ostvarivanja ove odluke. Ostale akcije Drušva, imale su isto takav ili sličan karakter. Nakon V. zemaljske konferencije KPJ, kada je na čelo Partije došao drug Tito, došlo je do još jačeg upliva Partije u mnogim društvima i organizacijama. U našem društvu u tom periodu ne dolazi do nekih krupnih promjena, no djelatnost Komunista-članova KPJ i SKOJ-a osjeća se u znatnoj mjeri, zahvaljujući tome štc se veći broj komunista nalazi u Društvu. Ovdje su vodili diskusije ne samo o stručnim problemima, nego su istovremeno vršili propagandu marksizma. Mora se istaci da je već od najranijih dana Partije bilo šumara, koji su bili njeni članovi kao što je na pr. Rafae l M o 11, koji je član od 1926. god. ili pak simpatizeri poput Petra Zianija i Zivke Vujića. Šumarsko društvo, odnosno točnije Jugoslavensko šumarsko udruženje okupljalo je u svoje redove ne samo diplomirane šumarske inženjere, nego također i studente šumarstva. Njihov je broj stalno rastao i sve je veći broj bio onih koji su bili povezani s Partijom bilo kao njeni članovi, bilo kao članovi SKOJ-a ili pak kao simpatizeri. U periodu poslije 1930. god. nosioci revolucionarnih akcija bili su u najvećoj mjeri baš studenti-članovi Društva. Borba na Fakultetu postaje odraz borbe na Sveučilištu, postaje borba između raznih profašističkih grupacija i naprednih studenata. U to vrijeme ističu se svojim revolucionarnim radom Đuro Margetić, Nikola Brkljači ć, II ij a Dorči´ć (svi ubijeni 1941. god.), Ante Sedmak (ubijen 1945. god.) te Jure Kosovi ć, Pavle Fukare k, Đuro Zmijanac i ostali. Kasnijih godina na Fakultetu i u Društvu djeluju sve jače revolucionarne snage. Borbe sa profašističkim elementima postaju sve žešće. U to vrijeme ističu se svojim radom na proširivanju marksizma te organiziranju i prikupljanju crvene pomoći drugovi Marković Bogdan, Juzbašić Matija, Balzar Franjo, Cop Bogumil, Jurić Pavle, Radetić Ivan, Jakić Velimir, Androić Milan, Tonković Dragan i ostali. Tik pred početak rata utjecaj Partije na studente bio je tolik da su upravu Kluba preuzeli napredni studenti nakon što su je niz godina držali frankovci ili HSS. U to vrijeme djeluju među brojnim naprednim studentima Čed o Grbić, Štipa Domankušić, Rade Janjanin, Pero Morača i velik niz ostalih. Kao što se vidi iz prednjeg izlaganja utjecaj Partije počeo je iz godine u godinu i u posljednjim predratnim godinama bio je već velik broj šumara i studenata, koji su aktivno radili kao članovi Partije i SKOJ-a. Valja naglasiti da se ova djelatnost nije odvijala samo na Fakultetu i Društvu, nego su se studenti povezivali i sa radničkim pokretom. Tako su studenti šumarstva bili povezani s radnicima ZET-a s kojima su zajednički vodili štrajkove i izlazili u nekoliko navrata u demonstracije. Ovakovim radom i prekaljivanjem dočekali su i kapitulaciju buržoaske kraljevske vlade i sramnu podjelu zemlje među okupatorima. Poziv Partije na ustanak prihvatio je i niz naših članova od kojih su mnogi već od prvih dana uzeli puške u ruke, te bili i organizatori ustanka u pojedinim krajevima. Da spomenemo samo neke kao što su na primjer Franj o Knebl, Ivan Radetić, Branko Matić, Pero Miočinović, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Pero Vujanić, Ante Radovčić, i ostali nespomenuti, osim njih, nosioca »Spomenice 1941.-«. Kasnije su u redovima NOV ili na organiziranju narodne vlasti i šumske privrede bili i mnogi naši članovi. Bio bi predug niz imena koje bi valjalo nabrojiti, te ih stoga ne ćemo poimenično nabrajati. Velik broj učesnika naše revolucije odlikovan je raznim odlikovanjima a trojica su primila i najviše odlikovanje — orden »Narodnog heroja«. To su drugovi Franj o Knebl , — današnji sekretar za šumarstvo, zatim dva studenta šumarstva i to Čed o Grbi ć — danas član Izvršnog viječa Sabora NRH, te R a d e J a n j a n i n, koji je poginuo kao komesar divizije u V. ofanzivi. Na poziv ZAVNOH-a održana je 16. XII. 1943. u Otočcu konferencija tehničke inteligencije sa slobodnog teritorija, kojoj su prisustvovali i 15 šumarskih inženjera i tehničara. Na toj konferenciji izrađena su i prva uputstva kako urediti šumarsku službu na oslobođenom teritoriju. Mnogi od naših članova ostavili su svoje živote na bojnim poljima širom čitave naše zemlje, te nisu imali sreću da vide plodove svoje borbe, da vide slobodnu svoju domovinu u kojoj su pobjedile ideje Marksa i Engelsa. Uspjesi naše armije i sve jače proširivanje oslobođene teritorije izazivalo je sve veći bijes okupatora i njihovih trabanata. To je dovodilo do sve većeg terora, kome su padali žrtvom mnogobrojni sinovi naše zemlje koji se nisu mirili sa ropskim položajem. Jasenovac, Glina, Jadovno, Danica i drugi njemačko- ustaški logori bili su mjesta gdje su uz ostale i naši članovi uz najveće patnje čekali smrt od metka, kamena, malja, gladi ili bolesti. Svima njima, znanim i neznanim koji su dali svoje živote za oslobođenje odajemo danas priznanje i sjećamo ih se poštovanjem i željom da nam budu uvijek svetao primjer kako treba žrtvovati sve za bolji život radnog naroda. U samom Društvu tik pred rat dolazi do krupnijih promjena. Zahvaljujući podršci vlasti tadanje banovine Hrvatske u upravu Društva dolaze profašistički elementi, koji odmah mijenjaju naziv Jugoslavensko šumarsko udruženje u Hrvatsko šumarsko društvo, koji naziv nosi Društvo i u periodu okupacije. Premda su vlasti nastojale i vršile pritisak na šumare, kako bi aktivirale rad Društva, mnogi dotadanji članovi ne obnavljaju svoje članstvo želeći i na taj način pokazati svoje neslaganje sa takovom politikom uprave. U toku rata zamrla je gotovo svaka djelatnost Društva čime su članovi ponovo pokazali svoju svijest, ne želeći da surađuju sa okupatorom i domaćim izdajicama. Pobjedonosni završetak rata stavio je pred Partiju i zemlju niz novih krup nih zadataka i čitava je zemlja bila razorena i uništena, te je trebalo prvo za liječiti rane zadane ratom, podići spaljene domove, popraviti srušene saobra ćajnice, obnoviti uništenu industriju.. Krupan zadatak pao je na šumarstvo koje se u cjelini odazvalo. Stotine hiljada kubika građe bilo je predano za obnovu kuća, stotine hiljada komada pragova bilo je izrađeno: predano za ugradnju u željezničke pruge, kako bi se u rekordnom vremenu obnovio saobraćaj. Društvo i njegovi članovi časno su izvršili ovaj svoj zadatak. Premda su bile posječene ogromne količine drvne mase ipak nije dolazilo nigdje do devastacije i pustošenja šuma. Saradnja sa ´jganima narodne vlasti bila je ostvarena u punom opsegu. Nije bilo gotovo ni jednog pitanja iz oblasti šumarstva a da Društvo nije imalo prilike da Kaže svoju riječ. |