DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 37     <-- 37 -->        PDF

period V.—VIII. ti brojevi se odnose kao 282:378:287; oborine su dakle u
vegetacijskoj periodi 1957 godine bile nešto iznad prosjeka (1950—1955).


No ako oborine upoređujemo po mjesecima onda vidimo da je 1957. god.
imala veoma malo oborina u junu u odnosu na prosjek 1950.—1955., a nešto
više u julu. Niske oborine u junu i prosječno viša temperatura (21.1°) naprama
prosjeku 1950.—1955. (20,3°) daje ovome mjesecu obilježje sušnog mjeseca.
Prema Huff el u (cit. Plavšić-Klepac) u VI. mjesecu stvara se 29,2% u VII.
mjesecu 29,4% prirasta. U ova dakle dva mjeseca stvara se više od polovice
(58,6%) ukupnog godišnjeg prirasta. Uzmemo li da se smanjenje prirasta uslijed
smanjenih oborina i povećane temperature moglo odraziti u drugoj polovini
juna, pa uz pretpostavku da izostane u toj polovini i Va ukupnog prirasta, to bi
se smanjenje moglo ocjeniti sa cea TI« od ukupnog prirasta. A to ni u kom
slučaju nije dovoljno da opravda gubitak od 40% ukupnog godišnjeg prirasta.


Istraživanja Schober a (12) o utjecaju sušne godine na veličinu prirasta
mogu nam dobro poslužiti za upoređenje u našem slučaju. Schobe r je ispitivao
utjecaj suše na hrast u području Göttingena (607 mm god. oborina) i
Hann. Mündena (743 mm god. oborina). Godina 1947. bila je ekstremno sušna.
Za vrijeme vegetacijske periode od V—IX., odstupanja od prosjeka (364 mm)


SI. 5. Štetnik je
uništen. Iza njega
ostalo je nagrizeno
lišće. Ono će
tako ostati dp jeseni
(desno pošteđena
grančica).


Asim. površina
smanjena je za
cea 70%>.


(Foto: dr. Androić)


u području Göttingena iznosila su — 88 mm (— 24%) a u području Hannover
Mündena —156 mm (—43%). Prirast je bio smanjen u odnosu na 1946. godinu
(lOO´/o) u Göttingenu za 18% a u Hann. Mündenu za 6´°/o. Autor je uzeo za objekt
istraživanja stabla do 40 cm promjera, koja prema Krahl-Urban u pokazuju
jača variranja od starijih (što vrijedi za naš slučaj), pa i pored toga gubitak
mase u ovako ekstremnom slučaju ne premašuje 16°/o. U našem slučaju nema
odstupanja za vrijeme vegetacijske periode (V.—IX.) 1957. god. od srednjaka
1950.—1955. god. (334 mm), već su naprotiv oborine u tom periodu veće od
piosjeka (374 mm), pa i to dokazuje da se smanjeni prirast ne može potpuno
pripisati klimatskim uslovima. Istraživanja Klepc a (5) mogu nam također
to potvrditi. Jasen je 1957. g. imao smanjeni prirast samo za 10°/» u odnosu na
1955. g. No to smanjenje može se pripisati i intenzivnom napadu jasenove