DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 35 <-- 35 --> PDF |
kultetske šumarije Li povij an i odjel 155a u 1956. i 1957. godini. Prirast u tim godinama, od kojih je prva bila godina kulminacije a druga retrogradacije, uspoređivan je sa prirastom u 1955. godini odnosno sa prosjekom prirasta od 1950.—1955. godine. U 1956. godini gubitak prirasta iznosio je 30%. Te godine u tom odjelu bio je golobrst t. j . krošnje su bile totalno obrštene U 1957. godini ta je sastojina tretirana avionima sa 2,5 kg 16,5% DDT- po ha, pa se s pravom moglo očekivati da neće biti gubitka prirasta. No usprkos suzbijanja i činjenici da su gusjenice bile uništene gubitak prirasta iznosio je, prema Klepc u u 1957. godini 40% od ukupnog godišnjeg prirasta, pa je isti autor izrazio sumnju nije li to naknadna posljedica prošlogodišnjeg golobrsta. U ovome radu nastojali smo ovoj činjenici dati naše tumačenje. Teoretski bi bilo logično da je gubitak prirasta uslijed golobrsta manji nego u slučaju kada je asimilacijski površina znatno reducirana i ostaje takova kroz nekoliko mjeseci. Potpuno obrštena stabla, naime, nadoknađuju list za 20—25 dana, a u slučaju da je lišće samo djelomično izgriženo (što uglavnom čine gusjenice mlađih stadija), klorofilni apart ostaje smanjen do kraja vegetacijskog perioda. Teško je reći kakav je odnos između postotka smanjenja lisne površine i smanjenja prirasta, ali je sigurno da veće smanjenje ispod optimalne asimilacijske površin e ima za posljedicu i veći gubitak drvne mase. Stoga se naš račun da je gubitak prirasta uslijed golobrsta (kroz 20 dana) jednak gubitku prirasta u slučaju da je lisna površina smanjena za 40% (kroz 3 veget. mjeseca) može smatrati samo aproksimativnim (1). Jol y (5) je u najnovije vrijeme proveo pokus na topolama. On je izvršio umjetnu defoliaciju i ustanovio da topole uslijed totalnog gubitka lisne površine gube 50% od ukupnog godišnjeg prirasta drvne mase. No ako je smanjio površinu za 50% gubitak prirasta nije odgovorao procentu smanjenja lisne površine već je bio znatno manji. Kod brz´orastućih topola defoliacija u jednoj godini odrazila se na prir a stoj i u slijedećoj godini. Veličina prirasta i klimatski uslovi Odnos veličine prirasta i klimatskih faktora u prvom redu vlage i temperature ispitivali su mnogi autori za razne vrste drvca. Od osobitog su značnja istraživanja o djelovanju sušnih godina na veličinu prirasta (Krone r 1952. iz Tredelenbur g H. Mayer-Wegelin). Na vlažnim staništima hrast je u sušnoj godini prirašćivao jače od prosjeka, na suhim staništima slabije. Za 1947. godinu, koja je bila osobito sušna, najjače je na suhom staništu reagirala bukva, zatim brijest, hrast i jasen. Hrast je pokazivao smanjenje godišnjeg plošnog prirasta do 20l0/o u odnosu na srednji prirast od 1941.—1950. Slijedeće godine hrast je imao normalni prirast, dok je za smreku i bukvu trebalo 2 godine da to postignu. Spomenuti ću ovdje još i navode Krah 1 —Urbana o utjecaju klimatskih faktora za vrijeme veg. perioda na godišnji prirast hrasta. Taj uticaj nije se mogao opaziti kod širine ranoga drva, ali je u sušnim godinama utvrđena smanjena širina kasnog drveta, što dakako utječe na sveukupnu širinu goda te godine. U starijim sastojinama i širina kasnog drveta postaje ravnomjernija pa izgleda da se klimatsk i uslov i ko d hrast a n e odražavaj u n a širin u god a u toliko j mjer i ka o ko d neki h drugi h vrst a drveć a (9). / |