DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 32 <-- 32 --> PDF |
konsumiraju gusjenice u svim stadijima zajedno), odlaganje akcije do izlaska posljednjih gusjenica neće u većini slučajeva predstavljati neki riziko s obzirom na učinjene štete, bar ne za istu šumu. No odgađanje akcije suzbijanja može imati kudikamo štetnije posljedice s obzirom na biocenozu. Biliott i (2) je ustanovio za borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) da je interval između eklozije posljednjih gusjenica i pojave prvih parazita gusjenica, tek jedan do dva dana. Prema tome u ovom slučaju uništavajući štetnike, uništavamo i njegove parazite. Gusjenice hrastova četnjaka (Thaumatopoea processionea L.) su veoma otporne na insekticide, bar one koje mi do sada upotrebljavamo, i to tim otpornije što su gusjenice starije. Tako je za gusjenice drugog stadija letalna doza 2 puta veća od one za gusjenice prvog stadija (11). Imali smo prilike vidjeti ljeti u šumama u kojima smo vršili suzbijanje gubara ili zlatokraja aviometodom, na stablima veliki broj svlakova četnjakovih gusjenica. To se moglo dogoditi, jer su četnjakove gusjenice u vrijeme tretiranja ble već odrasle i letalna doza DDT-a za gubara, nije bila efikasna i za četnjaka. Nisu samo četnjakove gusjenice starijih stadija otpornije od onih mlađih. To vrijedi uglavnom za sve štetnike pa i za gubara. Stoga kasn o suzbi janje zahtijeva i povećanje količine insekticida, a tim i troškova suzbijanja. Dok se gubareve gusjenice do trećeg stadija uspješno suzbijaju sa 2,5 kg 16,5% DDT-a, u IV. a naročito u V. stadiju nije ni 3 kg uvijek dovoljno. No nije samo povećana količina insekticita, potrebna za suzbijanje starijih gusjenica jedini razlog koji govori protiv kasnog suzbijanja. Tim suzbijanjem, sve da i uništimo gusjenice nismo postigli cilj suzbijanja t. j . nismo spriječili gubitak prirasta. Što više, uz uslove o kojima ćemo govoriti, taj gubitak može biti veće nego u slučaju da šumu nismo uopće tretirali. A u većini slučajeva kasnim suzbijanjem ne uništavamo sve gusjenice, pa se one mogu pojaviti i u slijedećoj godini. Naročito zakašnjel o suzbijanje gubara nije opravdano u vrijeme retrogradacije jer u tom slučaju niti je očuvan prirast te godine, niti prijeti opasnost da se gubar pojavi slijedeće godine, što bi jedino i moglo opravdati takovo suzbijanje. O prirastu Veličina godišnjeg prirasta ovisi o tlu, klimatskim prilikama (vjetar, oborine, temperatura, svjetlo) a osim toga i o sastojinskim osebinama. Veoma važan faktor koji direktno utiče na stvaranje drvne mase koja prirašćuje, jest veličina krošnje odnosno površina lišća (asimilacijska površina). Nördlinger (cit. Büsgen 3) smatra da prirast ovisi o količini lišća više no 0 rezervnim supstancama u kori i drvetu. Bürger je izračunao odnos između količine (površine i težine) lišća i prirasta za hrast, bukvu, jelu, smreku i bor. Smatramo da i prošlogodišnji uslovi mogu imati izvjesni utjecaj na stvaranje prirasta slijedeće godine jer se lišće razvija na račun rezervne materije, koja je akumulrana u pupovima i korijenu od prošle godine. No taj utjecaj na stvaranje prirasta u jednoj godini kod većine listača nije niti izdaleka od tolikog značenja kao prilike u kojima se nalazi stablo, odnosno sastojina u toj godini. 1 Hart ig je (cit. Büsgen) poslije golobrsta koga je na hrastu izazvao hrušt(Me 438 |