DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 31 <-- 31 --> PDF |
EKONOMSKE I BIOCENOTSKE POSLJEDICE KASNOG TRETIRANJA SASTOJINA PROTIV GUBARA dr. Milan Androić, Zagreb Uvod Dobro je poznata činjenica da rano i pravovremeno suzbijanje šumskih štetnika ima velike prednosti pred intervencijama koje se provode kasno. — Tretiranje sastojina protiv gubara (Lymantria dispar L.) obavlja se u pravilu samo jedamput u istoj godini. Ponovljeno suzbijanje na istoj površini provodi se u slučaju prvog neuspjeha, bilo zbog nepovoljnog vremena za vrijeme prvog suzbijanja ili neposredno poslije akcije, zbog premale koncentracije ili količine insekticida po jedinici površine. Vrijeme suzbijanja određeno je vremenom pojave gusjenica prvog stadja. Obično se nastoji početak akcije -odrediti u vrijeme kada su se sve gusjenice ispilile. U jednoj šumi može vrijeme od prve do posljednje eklozije iznositi i 15 dana. Ovaj razmak može u nekim šumama biti i duži. Ovisi to o položaju šume, ekspoziciji, nadm. visini i t. d. Nije rijedak «SJ;E-:::.´´´ -.-^! -.:^v>.-:»,X-s:i«,. Ä/ j , SI. 1. Većina šumskih štetnika najprije obrsti gornje dijelove krošnje. Donji dijelovi dolaze kasnije na red. (Foto: dr. Androić) slučaj, da su u jednoj šumi gusjenice u IV. i V. stadiju, a u drugoj tek u početnim stadijima. Pa i u istoj šumi nalazimo gusjence različitih stadija, iako određeni stadij dominira. Tretiranje u vrijeme pojave prvih gusjenica krije u sebi opasnost da u slučaju kiše insekticid bude ispran, pa tada naknadn o izišle ili vjetrom donošene gusjenice izbjegnu djelovanj u insekticida . Budući gusjenice prvog stadija ne pričinjaju znatna oštećenja lišća (posljdnja dva stadija konsumiraju 90 posto hrane koju ukupno ´ 437 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 32 <-- 32 --> PDF |
konsumiraju gusjenice u svim stadijima zajedno), odlaganje akcije do izlaska posljednjih gusjenica neće u većini slučajeva predstavljati neki riziko s obzirom na učinjene štete, bar ne za istu šumu. No odgađanje akcije suzbijanja može imati kudikamo štetnije posljedice s obzirom na biocenozu. Biliott i (2) je ustanovio za borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) da je interval između eklozije posljednjih gusjenica i pojave prvih parazita gusjenica, tek jedan do dva dana. Prema tome u ovom slučaju uništavajući štetnike, uništavamo i njegove parazite. Gusjenice hrastova četnjaka (Thaumatopoea processionea L.) su veoma otporne na insekticide, bar one koje mi do sada upotrebljavamo, i to tim otpornije što su gusjenice starije. Tako je za gusjenice drugog stadija letalna doza 2 puta veća od one za gusjenice prvog stadija (11). Imali smo prilike vidjeti ljeti u šumama u kojima smo vršili suzbijanje gubara ili zlatokraja aviometodom, na stablima veliki broj svlakova četnjakovih gusjenica. To se moglo dogoditi, jer su četnjakove gusjenice u vrijeme tretiranja ble već odrasle i letalna doza DDT-a za gubara, nije bila efikasna i za četnjaka. Nisu samo četnjakove gusjenice starijih stadija otpornije od onih mlađih. To vrijedi uglavnom za sve štetnike pa i za gubara. Stoga kasn o suzbi janje zahtijeva i povećanje količine insekticida, a tim i troškova suzbijanja. Dok se gubareve gusjenice do trećeg stadija uspješno suzbijaju sa 2,5 kg 16,5% DDT-a, u IV. a naročito u V. stadiju nije ni 3 kg uvijek dovoljno. No nije samo povećana količina insekticita, potrebna za suzbijanje starijih gusjenica jedini razlog koji govori protiv kasnog suzbijanja. Tim suzbijanjem, sve da i uništimo gusjenice nismo postigli cilj suzbijanja t. j . nismo spriječili gubitak prirasta. Što više, uz uslove o kojima ćemo govoriti, taj gubitak može biti veće nego u slučaju da šumu nismo uopće tretirali. A u većini slučajeva kasnim suzbijanjem ne uništavamo sve gusjenice, pa se one mogu pojaviti i u slijedećoj godini. Naročito zakašnjel o suzbijanje gubara nije opravdano u vrijeme retrogradacije jer u tom slučaju niti je očuvan prirast te godine, niti prijeti opasnost da se gubar pojavi slijedeće godine, što bi jedino i moglo opravdati takovo suzbijanje. O prirastu Veličina godišnjeg prirasta ovisi o tlu, klimatskim prilikama (vjetar, oborine, temperatura, svjetlo) a osim toga i o sastojinskim osebinama. Veoma važan faktor koji direktno utiče na stvaranje drvne mase koja prirašćuje, jest veličina krošnje odnosno površina lišća (asimilacijska površina). Nördlinger (cit. Büsgen 3) smatra da prirast ovisi o količini lišća više no 0 rezervnim supstancama u kori i drvetu. Bürger je izračunao odnos između količine (površine i težine) lišća i prirasta za hrast, bukvu, jelu, smreku i bor. Smatramo da i prošlogodišnji uslovi mogu imati izvjesni utjecaj na stvaranje prirasta slijedeće godine jer se lišće razvija na račun rezervne materije, koja je akumulrana u pupovima i korijenu od prošle godine. No taj utjecaj na stvaranje prirasta u jednoj godini kod većine listača nije niti izdaleka od tolikog značenja kao prilike u kojima se nalazi stablo, odnosno sastojina u toj godini. 1 Hart ig je (cit. Büsgen) poslije golobrsta koga je na hrastu izazvao hrušt(Me 438 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 33 <-- 33 --> PDF |
lolontha melolontha L.) konstatirao slijedeće godine normalni prirast . Ovo je dakako moguće za listače koje svake godine obnavljaju asimilacijsku površinu. Četinjače bi u tom slučaju sasvim drugačije reagirale, jer se kod njih svake godine obnavlja tek jedan dio iglica (kod bora 1/3, kod jele 1/5). I u potpuno normalnim okolnostma stablo ne prirašćuje jednako u svim svojim dijelovima. Taj gubitak prirasta u debljinu uslijed abiotskih 7 mm mm Stvaranje prirasta kod hrasta za vrijeme veg. perioda (pre / ma podacima Topgu- /´ | *-^ HRAST glu 1940, iz knjige R. ^ /»or 2/iJ Tredelenburg - H. """l´-´U. " Mayer-Wegelin, / / \ y^s^ rxa Lm ri´tiiM 1955). / /l MA7 7M II 1 JUU AUGUST 1 faktora nije jednoličan. Uslijed suše za vrijeme vegetacijske periode stablo slabije prirašćuje u svojim donjim dijelovima nego ispod krošnje. Kako to djeluje na cjelokupni godišnji prirast nije do sada istraženo (10). Pogotovo to nije istraženo u slučaju da insekti nagrizaju ili skeletiraju lišće ili čak prouzrokuju totalni gubitak lišća. Čitav problem postaje još složeniji ako uzmemo SI. 2. Ovaj hrast bio je u proljeće Sppotpuno obršten. Nakon dvadesetak dana izbija mlado novo lišće. (Foto: dr. Androić) u obzir tok godišnjeg prirašćivanja, koji ni izdaleka nije ravnomjeran nego predstavlja veoma nepravilnu krivulju. Kod hrasta ta krivulja u početku perioda naglo raste, zatim opada, ponovo raste i do kraja perioda postepeno |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 34 <-- 34 --> PDF |
opada (vidi grafikon). Stoga nije svejedno za stvaranje prirasta kako i kada nastaju promjene na klorofilnom aparatu, odnosno lišću. Sasvim je drugi slučaj kod proljetnog golobrsta koga učini zlatokraj, i koji se zbiva u vrijeme dok još krošnja nije formirana (pupovi bivaju prije uništeni), ili golobrsta koga izvrši gubar, što se redovno događa kada je krošnja potpuno formirana (konac maja, polovina lipnja). Pupovi koje oštete ili unište gusjenice zlatokraja sadržavaju obilje tvari koje putuju u stablo stvarajući debljinski prirast. Razlika je dakle u kvalitetu štete koju počini zlatokraj i gubar, pa se postavlja pitanje koji je od dva načina oštećivanja za stablo štetni ji. Bez obzira na ulogu koju kod prirasta ima korijen, a koju krošnja, nema nikakve sumnje da je veličina prirasta (do izvjesne granice) ovisna direktno od veličine krošnje odnosno veličini asimilacijske površine. Da krošnja ima odlučni utjecaj na stvaranje prirasta govori i činjenica da stabla sa asimetrično razvijenom krošnjom imaju vći prirast na onoj strani stabla na kojoj je krošnja više razvijena. Procjena gubitka prirasta Nekoji autori tvrde da stvaranje prirasta kod hrasta započinje još prije listanja. Prema Schober u (12) hrast je počeo prirašćivati 27. aprila, ali puno piirašćivanje na visini od 2—6 m počelo je 11. maja. Proljetni krug poroznog staničja u hrastovu stablu stvara se nešto poslije tjeranja pupova. Iako je SI. 3. I potpuno obrštene grane dobivaju novo lišće. (Foto: dr. Androić) utvrđeno da se prirast može stvarati iz rezervnih materija korjena nezavisno od asimilacije, ipak je taj proces veoma ograničen. Stoga je za našu procjenu bilo približno zadovoljavajući račun koga sam izložio u jednom prijašnjem članku (1), u kome smo izračunali, da je gubitak prirasta uslijed golobrsta gubara 30°/« od ukupnog godišnjeg prirasta. K 1 e p a c (6) je mjerenjem potvrdio ispravnost ovoga računa. On je mjerio i računao gubitak prirasta za šume fa |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 35 <-- 35 --> PDF |
kultetske šumarije Li povij an i odjel 155a u 1956. i 1957. godini. Prirast u tim godinama, od kojih je prva bila godina kulminacije a druga retrogradacije, uspoređivan je sa prirastom u 1955. godini odnosno sa prosjekom prirasta od 1950.—1955. godine. U 1956. godini gubitak prirasta iznosio je 30%. Te godine u tom odjelu bio je golobrst t. j . krošnje su bile totalno obrštene U 1957. godini ta je sastojina tretirana avionima sa 2,5 kg 16,5% DDT- po ha, pa se s pravom moglo očekivati da neće biti gubitka prirasta. No usprkos suzbijanja i činjenici da su gusjenice bile uništene gubitak prirasta iznosio je, prema Klepc u u 1957. godini 40% od ukupnog godišnjeg prirasta, pa je isti autor izrazio sumnju nije li to naknadna posljedica prošlogodišnjeg golobrsta. U ovome radu nastojali smo ovoj činjenici dati naše tumačenje. Teoretski bi bilo logično da je gubitak prirasta uslijed golobrsta manji nego u slučaju kada je asimilacijski površina znatno reducirana i ostaje takova kroz nekoliko mjeseci. Potpuno obrštena stabla, naime, nadoknađuju list za 20—25 dana, a u slučaju da je lišće samo djelomično izgriženo (što uglavnom čine gusjenice mlađih stadija), klorofilni apart ostaje smanjen do kraja vegetacijskog perioda. Teško je reći kakav je odnos između postotka smanjenja lisne površine i smanjenja prirasta, ali je sigurno da veće smanjenje ispod optimalne asimilacijske površin e ima za posljedicu i veći gubitak drvne mase. Stoga se naš račun da je gubitak prirasta uslijed golobrsta (kroz 20 dana) jednak gubitku prirasta u slučaju da je lisna površina smanjena za 40% (kroz 3 veget. mjeseca) može smatrati samo aproksimativnim (1). Jol y (5) je u najnovije vrijeme proveo pokus na topolama. On je izvršio umjetnu defoliaciju i ustanovio da topole uslijed totalnog gubitka lisne površine gube 50% od ukupnog godišnjeg prirasta drvne mase. No ako je smanjio površinu za 50% gubitak prirasta nije odgovorao procentu smanjenja lisne površine već je bio znatno manji. Kod brz´orastućih topola defoliacija u jednoj godini odrazila se na prir a stoj i u slijedećoj godini. Veličina prirasta i klimatski uslovi Odnos veličine prirasta i klimatskih faktora u prvom redu vlage i temperature ispitivali su mnogi autori za razne vrste drvca. Od osobitog su značnja istraživanja o djelovanju sušnih godina na veličinu prirasta (Krone r 1952. iz Tredelenbur g H. Mayer-Wegelin). Na vlažnim staništima hrast je u sušnoj godini prirašćivao jače od prosjeka, na suhim staništima slabije. Za 1947. godinu, koja je bila osobito sušna, najjače je na suhom staništu reagirala bukva, zatim brijest, hrast i jasen. Hrast je pokazivao smanjenje godišnjeg plošnog prirasta do 20l0/o u odnosu na srednji prirast od 1941.—1950. Slijedeće godine hrast je imao normalni prirast, dok je za smreku i bukvu trebalo 2 godine da to postignu. Spomenuti ću ovdje još i navode Krah 1 —Urbana o utjecaju klimatskih faktora za vrijeme veg. perioda na godišnji prirast hrasta. Taj uticaj nije se mogao opaziti kod širine ranoga drva, ali je u sušnim godinama utvrđena smanjena širina kasnog drveta, što dakako utječe na sveukupnu širinu goda te godine. U starijim sastojinama i širina kasnog drveta postaje ravnomjernija pa izgleda da se klimatsk i uslov i ko d hrast a n e odražavaj u n a širin u god a u toliko j mjer i ka o ko d neki h drugi h vrst a drveć a (9). / |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Wellenhofe r (1948. cit. Tredelenburg) je za lužnjak ustanovio u 75% slučajeva podudaranje širine godova sa količinom oborina za vrijeme vegetacijske periode. Prema Wellenhoffer u (cit. Krahl-Urban) razlike u širini goda mogu imati i različite uzroke. Pored tla i stanišnog prostora, uglavnom je variranje širine goda prouzrokovano vremenskim prilikama ili napadom insekata . Nije se moglo utvrditi da li urod žira ima uticaja na širinu goda. Prorede povećavaju širinu goda sve dotle dok krošnje ne postignu optimalni prostor i razvoj. SI. 4. Prema ovoj slici snimljenoj u julu 1959, ne bi se moglo reći da je ova hrastova šuma bila u proljeće iste godine potpuno obrštena od zlatokraja. (Foto: dr. Androić) Ovo malo primjera pokazuje da treba ozbiljno uzeti u razmatranje oborine (i temperatura) za vrijeme vegetacijske periode, stoga ćemo pokušati analizirati eventualni utjecaj ovih faktora na smanjenje prirasta u odjelu 155 šumarije Lipovljani 1957. godine, služeći se podacima meteorološke stanice u Lipovljanima. Zimske oborine mogu biti od utjecaja za vegetaciju u proljetnim mjesecima. Prosjek oborina u Lipovljanima u I. kvartalu, za period od 1950.—1955. godine iznosio je 218 mm, za 1955. godinu koju Klepac smatra normalnom s obzirom na klimatske prilike — 247 mm, a 1957. godine zimski period pokazuje smanjenje oborina u odnosu na prosjek za —32 mm (—15%). Za vegetacijski |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 37 <-- 37 --> PDF |
period V.—VIII. ti brojevi se odnose kao 282:378:287; oborine su dakle u vegetacijskoj periodi 1957 godine bile nešto iznad prosjeka (1950—1955). No ako oborine upoređujemo po mjesecima onda vidimo da je 1957. god. imala veoma malo oborina u junu u odnosu na prosjek 1950.—1955., a nešto više u julu. Niske oborine u junu i prosječno viša temperatura (21.1°) naprama prosjeku 1950.—1955. (20,3°) daje ovome mjesecu obilježje sušnog mjeseca. Prema Huff el u (cit. Plavšić-Klepac) u VI. mjesecu stvara se 29,2% u VII. mjesecu 29,4% prirasta. U ova dakle dva mjeseca stvara se više od polovice (58,6%) ukupnog godišnjeg prirasta. Uzmemo li da se smanjenje prirasta uslijed smanjenih oborina i povećane temperature moglo odraziti u drugoj polovini juna, pa uz pretpostavku da izostane u toj polovini i Va ukupnog prirasta, to bi se smanjenje moglo ocjeniti sa cea TI« od ukupnog prirasta. A to ni u kom slučaju nije dovoljno da opravda gubitak od 40% ukupnog godišnjeg prirasta. Istraživanja Schober a (12) o utjecaju sušne godine na veličinu prirasta mogu nam dobro poslužiti za upoređenje u našem slučaju. Schobe r je ispitivao utjecaj suše na hrast u području Göttingena (607 mm god. oborina) i Hann. Mündena (743 mm god. oborina). Godina 1947. bila je ekstremno sušna. Za vrijeme vegetacijske periode od V—IX., odstupanja od prosjeka (364 mm) SI. 5. Štetnik je uništen. Iza njega ostalo je nagrizeno lišće. Ono će tako ostati dp jeseni (desno pošteđena grančica). Asim. površina smanjena je za cea 70%>. (Foto: dr. Androić) u području Göttingena iznosila su — 88 mm (— 24%) a u području Hannover Mündena —156 mm (—43%). Prirast je bio smanjen u odnosu na 1946. godinu (lOO´/o) u Göttingenu za 18% a u Hann. Mündenu za 6´°/o. Autor je uzeo za objekt istraživanja stabla do 40 cm promjera, koja prema Krahl-Urban u pokazuju jača variranja od starijih (što vrijedi za naš slučaj), pa i pored toga gubitak mase u ovako ekstremnom slučaju ne premašuje 16°/o. U našem slučaju nema odstupanja za vrijeme vegetacijske periode (V.—IX.) 1957. god. od srednjaka 1950.—1955. god. (334 mm), već su naprotiv oborine u tom periodu veće od piosjeka (374 mm), pa i to dokazuje da se smanjeni prirast ne može potpuno pripisati klimatskim uslovima. Istraživanja Klepc a (5) mogu nam također to potvrditi. Jasen je 1957. g. imao smanjeni prirast samo za 10°/» u odnosu na 1955. g. No to smanjenje može se pripisati i intenzivnom napadu jasenove |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 38 <-- 38 --> PDF |
pipe u toj godini. Jasen bi u konkretnim uslovima morao reagirati na pomanjkanje vlage više nego hrast lužnjak, pa činjenica da prirast jasena u istoj šumi u 1957. g. nije pokazao znatno smanjenje prirasta, pokazuje da smanjenje prirasta kod hrasta također ne može naći svoje opravdanje u nepovoljnim klimatskim uslovima te godine. Stoga se jedan dio smanjenja prirasta može pripisati smanjenju asimilacijske površine odnosno brštenju, koje su izvršile gusjenice.* Da se velikim dijelom taj gubitak može pripisati brštenju gusjenica prije i poslije tretiranja te sastojine i smanjenju asimilacijske površine uslijed toga usprkos tretiranja šume, dokazuje i ono što je o tome tretiranju navedeno u entomološkom izvještaju, u kojem je između ostaloga navedeno da je akcija 1957. g. na vinkovačkom području vršena između 5.—11. V. U to vrijeme kaže se u izvještaju, gusjenice su bile u II. i III. stadiju. Na kontrolnim stablima količina ekstremenata nije nigdje prelazila 1 ccm. Svakako je to bilo najpovoljnije vrijeme za suzbijanje. No da to nije bio slučaj i na području Lipovljana vidi se iz spomenutog izvještaja u kome se navodi, da se prigodom započinjanja akcije najveći dio gusjenica nalazio u III. razvojnom stadiju ali ih je već jak o mnog o bilo u IV. stadiju. U najjače napadnutim šumama već se moglo na lišću primjetiti izvjesno, iako slabo, oštećivan je. Podaci dobiveni na kontrolnim stablima pokazali su da je gustoća populacije bila neobično velika (veliki broj ekstremenata). Akcija je međutim zbog nepovoljnog vremena sporo napredovala. Nakon 8 dana, kada je bila obavljena tek polovica posla, najveći dio gusjenica nalazio se u IV. stadiju, a mnoge već u V. stadiju. Odjel 155a zamagljen je 13. i 14. V. Upravo za šume tretirane u to vrijeme izvještaj kaže da je brštenje vrlo slabo jenjavalo, te je bilo prilično intenzivno još idućih desetak dana i tek tada je osjetljivo palo, da nakon 3—4 dana potpuno prestane. Brštenje inače, kako se to utvrdilo prigodom ranijih akcija, potpuno prestaje već nakon 2—3 dana iza zamagljivanja, ak o j e on o pra vovremeno sproveden o. Odavde se jasno vidi da je zamagljivanje u odjelu 155 lipovljanske šumarije izvršeno kasno. Budući je brštenje i poslije tretiranja nastavljeno 10 do 13 dana to jest do konca maja gusjenice su obrstile znatnu količinu lisne površine. Tako smanjena površina lišća ostala je kroz sve vrijeme do konca vegetacije, pa se to nesumnjivo moralo odraziti na daljnje stvaranje prirasta do konca vegetacijske perode. Međutim okularno je teško procjeniti intenzitet oštećenja, jer šuma naoko izgleda zelena. Naročito se ne vidi stupanj obrštenosti u vrhovima krošanja jer nisu dostupni našem pogledu, a upravo vrhovi najjače bivaju obršteni, dok su donje grane više manje pošteđene ili su najkasnije obrštene, pa je slika odozdo mnogo povoljnija no onda kad se sastojina gleda odozgo. Kasno dakle suzbijanje ne može se opravdati, jer je ono sa ekonomskog aspekta u određenim uvjetima više štetno nego i sam golobrst. Dakako da ovdje ne ulazi u obzir onaj riziko da kod netretiranja gusjenice izvrše golobrst i da mlado lišće napadne pepelnica što može dovesti do sušenja pojedinih stabala. Još manje je opravdano kasno tretiranje kada se očekuje prestanak gradacije (u retrogradaciji), jer tada ne postoji niti opravdanja da se tretiranjem * Kako se odrazu je golobrst od prošle godine na prirast slijedeće godine kod hrasta, treba još proučiti. Ispitivanja su u toku (Klepac). 444 / |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 39 <-- 39 --> PDF |
445 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 40 <-- 40 --> PDF |
sprečava pojava štetnika u slijedećoj godini što može biti slučaj u progradaciji odnosno kulminaciji Samo pravovremenim suzbijanjem postiže se potpun ekonomski cilj i spašava čitav prirast. Biocenotske posljedice kasnog suzbijanja Ne manje važan razlog da se suzbijanje ne vrši kasno jest i pojava gubarevih parazita koji se u vrijeme takovog tretiranja pojavljuju, a naročito u velikom broju u vrijeme kulminacije i retrogradacije. A većina suzbijanja kod nas vrši se upravo u godinama kulminacije i retrogradacije. Uništavanjem gubarevih gusjenica uništavamo i njegove parazite i predatore koji ga napadaju u gotovo svim fazama njegova razvoja. Ti su paraziti u velikom broju i paraziti drugih šumskih štetnika: zlatokraja, četnjaka i suznika. Svaki od ova tri štetnika predstavlja za hrastove šume ozbiljnog neprijatelja a u prvom redu je to gubar i zlatokroj. Svaki od ovih štetnika ima svoju dinamiku populacije i tok gradacije. Zajednički paraziti igraju u tom kompleksu ulogu koja je usprkos nedovoljnih istraživanja od velikog značenja kao redukcioni faktor u gradaciji navedenih štetnika. Kad bi se ti faktori dovoljno proučili, došli bi do rezultata koji bi pokazali postoji li međusobna ovisnost ovih štetnika odnosno njihovih gradacija, koji žive u istom biotopu i imaju zajedničke neprijatelje. Bilo bio veoma zanimljivo proučiti nije li pojava hrastovog četnjaka i nekih novih štetnika, koji su do sada bili indiferentni upravo u vezi sa višegodišnjim suzbijanjem gubara i zlatokraja aviometodom na većim površinama. Činjenica da kod svakog suzbijanja, a naročito kasnog, podliježu otrovima i brojni neprijatelji štetnika, mora imati posljedice na prirodni tok gradacije štetnika koga suzbijamo, a sigurno i na ostale štetneike, koje parazitiraju zajednički paraziti. Primjera radi navodimo samo neke zajedničke predatore i parazite gubara (Lymantria dispar), hrastova četnjaka (Thaumatopoea processioned L.), zlatokraja (Nygmia phaeorrhoea L.). Iz priložene se tabele vidi da je broj zajedničkih parazita velik. Taj broj se ne može zanemariti kad govorimo o redukcionim faktorima populacije navedenih šumskih štetnika. Ne poznavajući dovoljno ove faktore kasna intervencija kemijskim sredstvima može i u ovom pogledu biti više štetna no korisna. Stoga se ove važni biološki momenti ne smiju zanemariti kod svakog suzbijanja. Kemijsko suzbijanje mora se reducirati na racionalne površine i tamo gdje je ono zaista potrebno, a ne ugrožava bez težih posljedica korisnu entamof aunu. Ranim suzbijanjem bit će za korisnu faunu štetn e posljedic e izbjegnut e il i sveden e n a minimum , a ekonomsk i cil j suzbijanj a postignut . LITERATUR A 1. Androi ć (M): Izbor sastojina za suzhijanje gubara aviometodom i rentabilitet ovog suzbijanja. Narodni šumar 1—3, 1958. g. 2. B i 11 i o t i (E): Dif f icultes rencontrees dans la determination des pćriodes d´intervention contre le Processionaires du Chene et du Pin (Rev. Patholog. Veget. et Ent. Agric. 21) 1952. 3. Büsge n (M): Waldbaume: Jena, 1927. 4. Griso n (P), Billiot i (E): Gusjenice četnjaka i uslovi kemijske borbe protiv njih. Sum. list 5—6, 1954. 5. J o 1 y : .Influence des defoliateurs forestiers sur l´accroissement. Extrait de la »Revue forestiere frangaise«. No 11, 1959. 6. Kl epa c (D): Izračunavanje gubitka na prirastu u sastojinama koje je napao gubar (L y i m a t r i a dispar L.) Šum. list 8—9, 1959. 7. Kovačevi ć (2): Primjenjena entomologija III. Šumski štetnici, Zagreb, 1956. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 41 <-- 41 --> PDF |
8. Kr ahl - Urban (J): Untersuchungen über den Jahrringbau der Eichen im Preuss. Forstamt Freienwalde, Verlag J. Neumann-Neudamm, 1939. 9. Krahl-Urban (J): Die Eichen, Berlin 1959. 10. Tredelenbur g (R): M. Mayer-Wegelin, Holz als Rohstoff, München 1955. 11. Trouvelot (B), Grison (P), Billioti (E): La prevision des infestations de Processionnaire du Chene eu vue de traitement chimiques. Extrait du proces verbal de la Seance du 9. Juillet 1952; Academie d´Agriculture de France. 12. Schobe r (R): Zum Einfluss der letzten Dürrejahre auf den Dickenzuwachs Forstwissenschaftliches Centralblatt, 70 Jahrg. Heft 4, April 1951. ECONOMIC AND BIOCOENOTIC EFFCTS OF LATE TREATMENT OF STANDS AGAINST THE GIPSY MOTH (LYMANTRIA DISPAR L.) SUMMARY In the forests of the Lipovljani district, which, in 1950, were totally defoliated by the Gipsy Moth (Lymantria đispar L.) K1 e p a c established a loss of SO10/!) of the total annual increment. Meanwhile, in 1957, these forests were treated by aerial mist-spraying, and therefore no loss of increment was expected. But in this year, too, K1 e p a c established a loss of 40´Vo of the total annual increment. In his work the author interpreted this phenomenon. The author states that the spraving in the before-mentioned forests was carried out too late so that before being destroyed the caterpillars already reduced the chlorophyll apparatus which remained in such a reduced condition up to the end of the growing season, i. e. almost 3 months (fot. 5). In case of complete defoliation trees regenerate their foliage after 20—25 days, (fot. 3 and 4). Owing to this also the increment was less reduced. The author established that a loss of 4ö°/o of the totale annuel increment in 1957, cannot be ascribed to the climatic conditions, comparing the average annual increment of the 1951-1955 period with that of the year 1957 by availing himself of SCHOBER´s investigations on the influence of dry years on the increment of different tree species. The author concludes that a late spraying has no justification because the desirable objective i. e. to save the increment is not attainable. Especially in the years when a natural decrease of the infestation can be expected a late spraying has no justification. Besides, when a late spraying is applied there occurs a destruction of the useful entomofauna which can give rise to a stronger activity of other forest pests having common parasites with Gipsy Moth. The author recommends that an early spraying with chemicals should be applied, and that rationally. (Primljeno za štampu VIII. 1959.). |