DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 3 <-- 3 --> PDF |
SUMARS Kl LIST GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE GODIŠTE 83 DECEMBAR GODINA 1959 POVODOM CETRDESETGODIŠNJICE KPJ I SKOJ-a Uvodna riječ predsjednika Šumarskog društva Hrvatske, dr. Milana Androića , na svečanom Plenumu održanom 19. XII. 1959., povodom proslave 40 godišnjice stvaranja KP i SKOJ-a i otkrivanja spomenploče članovima Društva, koji su poginuli u Narodnooslobodilačkoj borbi ili kao žrtve fašizma u vremenu od 1941—1945. god. Završava se godina u kojoj su mnogi radni kolektivi, društvene i političke organizacije širom naše zemlje proslavili 40 godišnjicu osnivanja KPJ i SKOJ-a. Na historijskom putu kojim stupaju naši narodi to je godina, u kojoj se je potrebno osvrnuti na dalju i bližu prošlost, da bi iz nje povukli potrebne pouke i da nas svijetli primjeri požrtvovnog i nesebičnog rada nadahnu novim elanom u svladavanju zapreka, koje stoje na putu ostvarenja našiH htjenja i naših ideala. I kao što neumorni putnik sa zadovoljstvom zastane na širokom vidikovcu odakle mu pogled puca na daljine pređenog i savladanog puta, tako je i naš radni narod u svojim kolektivima, društvenim i političkim organizacijama, odredio ovu godinu da sumira rezultate dosadanjih napora uloženih u izgradnji svoje socijalističke domovine. U tom retrospektivnom gledanju nije bilo teško uočiti gigantske herojske likove boraca za slobodu i socijalnu pravdu. Mnogi od njih dali su svoje živote za ostvarenje tih ideja. Svi ti ne baš malobrojni likovi, bili su izraz volje i snage jedne revolucionarne organizacije, koja je u najtežim uslovima rada, usprkos proganjanjima i tlačenju, bila jedina koja je u svojim redovima okupljala napredne elemente u borbi za bolji i pravedniji život radnih ljudi. Ta revolucionarna Partija bila je KP Jugoslavije. U buržoaskoj monarhističkoj Jugoslaviji, koja je bila bremenita klasnim suprotnostima, radnička klasa, siromašno seljaštvo i napredna inteligencija bili su izloženi najnehumanijoj ekonomskoj eksploataciji i nacionalnom ugnjetavanju. To je nužno moralo dovesti do snažnog i organizovanog otpora radnika, seljaka i naprednih intelektualaca takovoj nenarodnoj i izrabljivačkoj politici ondašnje vladajuče klase, za koju se može kazati da je bila sinonim: eksploatacije čovjeka po čovjeku, nacionalne neravnopravnosti, hegemonije, kriza i nezaposlenosti, političke samovlasti i t. d. Potpuno je jasno da je samo organizirana avangarda radničke klase bila ona politička snaga, koja se u to doba mogla s uspjehom suprostaviti vladajućoj buržoaziji i njenom političkom i ekonomskom sistemu. 409 |