DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1959 str. 3     <-- 3 -->        PDF

SUMARS Kl LIST


GLASILO ŠUMARSKOG DRUŠTVA HRVATSKE


GODIŠTE 83 DECEMBAR GODINA 1959


POVODOM CETRDESETGODIŠNJICE KPJ I SKOJ-a


Uvodna riječ predsjednika Šumarskog
društva Hrvatske, dr. Milana Androića ,
na svečanom Plenumu održanom 19. XII.
1959., povodom proslave 40 godišnjice stvaranja
KP i SKOJ-a i otkrivanja spomenploče
članovima Društva, koji su poginuli
u Narodnooslobodilačkoj borbi ili kao žrtve
fašizma u vremenu od 1941—1945. god.


Završava se godina u kojoj su mnogi radni kolektivi, društvene i političke
organizacije širom naše zemlje proslavili 40 godišnjicu osnivanja KPJ i
SKOJ-a. Na historijskom putu kojim stupaju naši narodi to je godina, u kojoj
se je potrebno osvrnuti na dalju i bližu prošlost, da bi iz nje povukli potrebne
pouke i da nas svijetli primjeri požrtvovnog i nesebičnog rada nadahnu novim
elanom u svladavanju zapreka, koje stoje na putu ostvarenja našiH htjenja i
naših ideala. I kao što neumorni putnik sa zadovoljstvom zastane na širokom
vidikovcu odakle mu pogled puca na daljine pređenog i savladanog puta, tako
je i naš radni narod u svojim kolektivima, društvenim i političkim organizacijama,
odredio ovu godinu da sumira rezultate dosadanjih napora uloženih
u izgradnji svoje socijalističke domovine. U tom retrospektivnom gledanju
nije bilo teško uočiti gigantske herojske likove boraca za slobodu i socijalnu
pravdu. Mnogi od njih dali su svoje živote za ostvarenje tih ideja. Svi ti ne
baš malobrojni likovi, bili su izraz volje i snage jedne revolucionarne organizacije,
koja je u najtežim uslovima rada, usprkos proganjanjima i tlačenju, bila
jedina koja je u svojim redovima okupljala napredne elemente u borbi za bolji
i pravedniji život radnih ljudi. Ta revolucionarna Partija bila je KP Jugoslavije.


U buržoaskoj monarhističkoj Jugoslaviji, koja je bila bremenita klasnim
suprotnostima, radnička klasa, siromašno seljaštvo i napredna inteligencija
bili su izloženi najnehumanijoj ekonomskoj eksploataciji i nacionalnom ugnjetavanju.
To je nužno moralo dovesti do snažnog i organizovanog otpora radnika,
seljaka i naprednih intelektualaca takovoj nenarodnoj i izrabljivačkoj politici
ondašnje vladajuče klase, za koju se može kazati da je bila sinonim: eksploatacije
čovjeka po čovjeku, nacionalne neravnopravnosti, hegemonije, kriza i
nezaposlenosti, političke samovlasti i t. d.


Potpuno je jasno da je samo organizirana avangarda radničke klase bila
ona politička snaga, koja se u to doba mogla s uspjehom suprostaviti vladajućoj
buržoaziji i njenom političkom i ekonomskom sistemu.


409